Knjižnica kao javni prostor : službeni izvještaj i zaključci
Zagreb, 10. prosinca 2009.

Hrvatsko knjižničarsko društvo, Komisija za slobodan pristup informacijama i slobodu izražavanja i Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, organizirali su 9. okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Knjižnica kao javni prostor u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca 2009. godine u Multimedijalnoj dvorani Odjela za djecu i mladež Gradske knjižnice Knjižnica grada Zagreba, Starčevićev trg 4. Skupu je prisustvovalo devedesetak sudionika iz cijele Hrvatske. Sudjelovala su tri izlagača iz inozemstva (Velika Britanija, Njemačka i Slovenija) i osam domaćih eminentnih stručnjaka teorije i prakse. Prisustvovalo je osamdeset prijavljenih sudionika i još petnaestak gostiju.

Tema pod nazivom Knjižnica kao javni prostor oduvijek je prisutna u knjižničarskoj zajednici u Hrvatskoj i o njoj se raspravlja, ali nikad ovako sustavno i sistematizirano kao što se na ovom okruglom stolu progovorilo o prostoru knjižnice i programima za javnost, a novije se rasprave vode o virtualnom javnom prostoru. Naime, s internetskom revolucijom javljaju se novi interaktivni alati i aktivnosti u mrežnoj okolini, a s njima i novi oblici objave sadržaja i mrežne komunikacije koje potiču stvaranje novih obrazaca ponašanja. Sinonim za te promjene - web 2.0 - naziv je koji se odnosi na mogućnost suradnje i razmjene sadržaja među korisnicima mrežnih usluga, kao i njihova aktivnog sudjelovanja u izgradnji mrežnih sadržaja. Takva je interakcija moguća zahvaljujući skupini alata pod nazivom društveni softver, poput wikija, bloga, podcastova, alata društvenog označivanja, social bookmarkinga i društvenog umrežavanja, instant messengersa i dr. Pozvani izlagači predočili su iskustva dobre prakse koja su svim sudionicima ovog skupa bila korisna.

Program okruglog stola bio je podijeljen u dva tematska dijela: prvi se odnosio na prostore i programe za javnost, a u drugom se govorilo o virtualnom javnom prostoru.

Andrea Zlatar Violić, Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prvim izlaganjem uvela je u temu polazeći od premise da cjelokupni gradski prostor predstavlja potencijalni prostor javnosti, u kojem vodeću ulogu imaju funkcionalni prostori kulture u kojem se odvijaju glazbene, kazališne ili kino izvedbe ili izložbeni prostori, posebno apostrofirajući ulogu koju imaju knjižnice u društvu. Knjižnice svojom funkcijom njeguju različite djelatnosti, od klasične posudbe knjiga i korištenje čitaonice do posebnosti sudjelovanja u različitim oblicima djelatnosti kao što su tribine, radionice i dr. Također, osobitost knjižnica je mogućnost prilagođavanja različitim ciljnim grupama kao što su djeca, mladi, odrasli, osobe s posebnim potrebama, posebne jezične skupine i dr.

Anne Goulding, Sveučilište u Loughboroughu u Velikoj Britaniji, govorila je o narodnim knjižnicama kao prostorima zajednice iznoseći iskustva svoje zemlje, gdje je taj prostor prikazan kao jedan siguran, neutralan, ugodan i primjeren svakom pojedinom članu određene zajednice, u kojem mogu pronaći sve ono što narodna knjižnica proklamira kao svoju viziju i misiju.
Ingrid Bussmann, Gradska knjižnica Stuttgart iz Stuttgarta u Njemačkoj, govorila je o iskustvu svoje knjižnice u okružju zajednice u kojoj djeluje. Posebnu pozornost obratila je na suradnju s mladima kojima narodna knjižnica daje potporu u ovladavanju informatičkih vještina predstavljajući most prema drugim institucijama u kulturi i obrazovanju. U izgradnji je nova zgrada knjižnice za koju se očekuje da će dati novi poticaj svim djelatnicima i povećati broj korisnika.

Davorka Pšenica, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, govorila je o kulturnim programima svoje knjižnice koje smatra iznimno važnim mostovima prema javnosti. Svim svojim aktivnostima, od izložbi i predstavljanja knjiga i grafičkih mapa do skupova, predavanja i seminara, od dodjele književnih nagrada, obilježavanja značajnih obljetnica do koncerata, javnih prezentacija i predstavljanja programa civilnih udruga, zaklada i društava kojima je cilj promicanje društvenih i kulturnih vrednota, Nacionalna i sveučilišna knjižnica dosljedno i sustavno njeguje kulturni i civilizacijski identitet.

Ivančica Đukec Kero i Tatjana Nebesny, Knjižnice grada Zagreba, Matična služba, predstavile su djelovanje svoje knjižnice u kulturnom i društvenom životu hrvatske metropole. Predstavljajući jedinstvenu mrežu knjižnica, predstavile su programsku specifičnost svake ponaosob, čija je posebnost potvrđena stručnim istraživanjem korisničkih usluga uspoređujući središnju knjižnicu, područne knjižnice i ogranke. U radu su predstavljeni brojni programi razvrstani u nekoliko skupina prema zajedničkim značajkama.
Eli Pecotić, Gradska knjižnica Marka Marulića iz Splita, govorila je o novom prostoru svoje knjižnice koji je za kratkog vremena polučio velike i pozitivne rezultate, više nego trostruko povećavši obuhvat stanovništva sa 5% na 16,7%, upošljavanjem (13) novih djelatnika, opremivši se suvremenom opremom i obogativši bogatijim programima koje je prepoznala cjelokupna zajednica.

Drugi tematski dio odnosio se na virtualni javni prostor gdje su tri izlagačice, svaka sa svoga teoretskog aspekta govorile o webu 2.0 i jedno izlaganje o praktičnoj primjeni web 2.0 u jednoj narodnoj knjižnici.

Sonja Špiranec, Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, govoreći o knjižnici 2.0 propitkuje govori li se o afirmaciji ili napuštanju izvornih načela knjižnica? U svrhu iznalaženja odgovora na mnogobrojna pitanja koja nameće primjena weba 2.0 u knjižničnom okruženju, izlagačica razmatra i analizira primjere usluga koje različite vrste knjižnica mogu ponuditi koristeći tehnologiju weba 2.0, propitati mogu li korisnici uistinu profitirati od takvih usluga i kose li se one, u nekim svojim dimenzijama, od izvornih načela koje su knjižnice oduvijek njegovale i predstavljale.

Tanja Merčun, Odsjek za bibliotekarstvo, informacijsku znanost i knjižarstvo Filozofskog fakulteta u Ljubljani, govorila je o knjižnicama u promjenjivom mrežnom okruženju koje su zadnjih godina podložne rapidnim promjenama i velikim izazovima kako u svijetu, tako i u Sloveniji i kako se slovenske knjižnice nastoje prilagoditi virtualnom okruženju.

Jagoda Ille, Knjižnice grada Zagreba, Knjižnica Medveščak, govorila je o webu 2.0 na strani knjižnice problematizirajući promjene, suradništvo i dosege. Suvremeni korisnik koji poznaje i upotrebljava servise weba 2.0 naviknut je na učestale promjene, sklon je suradnji s ostalim, najčešće anonimnim korisnicima ovih servisa, stvara nove sadržaje i dijeli ih s drugim korisnicima. U radu se navode primijećene promjene u poslovanju knjižnica koje su se, dijelom ili u cijelosti, prilagodile suradničkom virtualnom prostoru.

Neven Ušumović iz Gradske knjižnice Umag govorio je o virtualnom širenju svoje knjižnice navodeći da su izradom mrežne stranice (www.gku-bcu.hr) željeli nadići prostornu ograničenost i relativnu udaljenost od kulturnih i informacijskih centara. U sadržajima svojih mrežnih stranica korisnicima su ponudili elektronički katalog – WEBPAC, informacije, niz sadržaja o aktivnosti, događanjima i manifestacijama knjižnice. Daljnji razvoj virtualnog prostora knjižnice usko je povezan s interaktivnošću: blog-sustav za članove, nadovezivanje na popularne interaktivne sustave kao što su Twitter, dodatna optimizacija za mobitele i dr.

U pripremi je zbornik radova 9. okruglog stola Knjižnica kao javni prostor s integralnim tekstovima svih izlagača.

ZAKLJUČCI 9. OKRUGLOG STOLA O SLOBODNOM PRISTUPU INFORMACIJAMA

Knjižnica kao javni prostor
 

1. U današnjem vremenu koje obilježava postupno sužavanje javnog prostora i širenje privatnog prostora koji simulira javni, smanjivanje broja sudionika u kulturnom životu zajednice i privatizacija kulturnih ustanova, knjižnica je jedan od rijetkih preostalih javnih prostora kulture, obrazovanja i informiranja, otvoren svima, koji istodobno nudi mogućnost za tihi individualni rad i aktivno sudjelovanje u životu društva. Knjižnica svoj komunikacijski potencijal gradi na ideji participacije građana u oblikovanju kulturnog i informativnog prostora i primjer je demokratske ustanove u kulturi. Zato je ulaganje u prostrane, sigurne i udobne prostore i zgrade knjižnica prijeko potrebno za izvođenje odgovarajućih programa za sve članove zajednice. O dizajniranju tih prostora trebaju odlučivati i članovi zajednice.

2. Knjižnica pridonosi razvoju zajednice i izgradnji socijalnog kapitala. Ona osnažuje izgradnju društvenih mreža u zajednici uključivanjem građana u svoje programe, nudi prostor za samostalno i grupno čitanje/učenje kao i za povezivanje pojedinaca različite dobne, nacionalne i socijalne pripadnosti. Knjižnica dopire do svih skupina i partner je javnoj upravi u izradi strateških dokumenata o razvoju zajednice.

3. Knjižnica je kulturni i intelektualni centar zajednice, ona osigurava znanje, razumijevanje i osobni razvoj, a kulturne i obrazovne programe koje nudi spaja s novom tehnologijom te omogućuje da se shvate procesi i razviju kriteriji za vrednovanje informacija na internetu, kao i da se uspostave nove personalizirane službe i usluge. Zato odgovarajuća tijela javne vlasti trebaju dostatno financirati nove tehnologije u knjižnicama, zapošljavati dovoljan broj djelatnika za praćenje stalnih promjena, koje donosi virtualni javni prostor, kao i omogućiti cjeloživotno obrazovanje knjižničara.

4. Knjižnica omogućuje pristup informacijama i stvaranje novih sadržaja. Mrežne stranice knjižnice kao vrlo posjećeni virtualni javni prostor, pomažu korisnicima u često nepreglednoj sferi kulturnih i drugih informacija i novosti. Umrežavanje otvara nove mogućnosti komunikacije s potencijalnim korisnicima i primanje informacija na zahtjev. Primjenom koncepta web 2.0 knjižnice uz profesionalnu prosudbu i zaštitu autorskih prava i privatnosti korisnika, u punoj mjeri osiguravaju pravo na slobodu mišljenja i izražavanja iz čl. 19 Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima.

L. Bučević-Sanvincenti
l.bucevic.sanvincenti@kgz.hr