Dijana Sabolović-Krajina

Za ovaj broj razgovarali smo s Dijanom Sabolović-Krajina, ravnateljicom Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ u Koprivnici. Knjižnica je laureat nagrade Zaklade dr. Ljerka Markić Čučuković za značajan doprinos knjižničarskoj struci u 2009. godini u izobrazbi knjižničara za rad sa slijepim i slabovidnm osobama i provedbi međunarodnih programa.

1. Ravnateljica ste Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ u Koprivnici. Molim Vas da nam kažete nešto više o sebi i o svom radu.

Diplomirala sam filozofiju, sociologiju i bibliotekarstvo, te magistrirala filozofiju. Knjižničarska sam savjetnica. U Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ u Koprivnici, mojem rodnom gradu, radim već 25 godina – ona je moje prvo i jedino radno mjesto. Prvo sam radila kao voditeljica u općinskoj matičnoj knjižnici, potom u Studijskom odjelu, a od 1995. sam ravnateljica koprivničke knjižnice. U mojem profesionalnom razvoju ključno mjesto imala je dr. sc. Đurđa Mesić, savjetnica za narodne knjižnice u NSK, vrlo karizmatična i poticajna osoba, koja je nažalost preminula 1996. godine. Budući da sam se bavila teorijskim i praktičnim aspektima fenomena čitanja, dr. sc. Mesić me 1991. uključila u rad Hrvatskoga čitateljskog kluba, kasnije Hrvatskoga čitateljskog društva (HČD). Poticala me na aktivno sudjelovanje na međunarodnim i domaćim stručnim skupovima. Za predsjednicu HČD-a i njegovu predstavnicu u Europskom odboru Međunarodne čitateljske organizacije izabrana sam 1996. i tu sam dužnost obavljala do 2006. Menadžerska i stručna znanja koja sam stjecala u ovom međunarodnom tijelu i programima koje je organizirala bila su mi vrlo dragocjena, primjenjivala sam ih u HČD-u i u vlastitoj knjižnici te prenosila na brojnim stručnim skupovima. Vrhunac je bila organizacija 14. europske konferencije o čitanju 2005. u Zagrebu Tada sam usko surađivala s kolegicama Sabljak, Stričević i Bučević-Sanvincenti. Paraleno s angažmanom u HČD-u moj rad i razvoj umnogome su obilježili stipendirani stručni boravci u inozemnim narodnim knjižnicama, ponajprije u Engleskoj (1996.), Danskoj (1993. i 2006.) i Njemačkoj (2000. i 2009.) Došavši na ravnateljsko radno mjesto, intenzivnije sam se počela educirati u knjižničnom marketingu i menadžmentu, a tu mi je posebno pomogao studijski boravak u jednoj od najrazvijenih europskih knjižnica, Gradskoj knjižnici Helsinki, u okviru jednog od projekata Europske Unije. Cijeli radni vijek kontinuirano se educiram i potičem na edukaciju kolegice i kolege u Knjižnici „Fran Galović“, jer smatram da je educirano knjižnično osoblje, njihovo znanje i vještine najučinkovitiji odgovor na kompleksne i turbulentne promjene u knjižničnom okruženju, a istovremno nešto što ih obogaćuje kao stručnjake i osobe. Od svojih postignuća na radnom mjestu istaknula bih koordinaciju adaptacije i rekonstrukcije koprivničke knjižnice (1997. - 2003.), koordinaciju nabave novog bibliobusa (2003.) i koordinaciju projekta „Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne u Koprivničko-križevačkoj županiji“ (2006.).

2. Možete li nam podrobnije predstaviti nagrađeni projekt?

Nagradu smo dobili za izobrazbu knjižničara za rad sa slijepim i slabovidnim korisnicima i provedene međunarodne programe u 2009. Naime, iskustva i znanja koje smo stekli u pisanju i implementaciji projekta Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne u Koprivničko-križevačkoj županiji (nagrađen 2006. na Natječaju Europske Unije CARDS 2002, kojemu je bio cilj poboljšati kvalitetu socijalno-obrazovnih usluga u lokalnim zajednicama) prenosimo zainteresiranim knjižničarima u zemlji i inozemstvu. Uključeni smo u program izobrazbe u Centru za stalno stručno usavršavanje knjižničara. U 2008. i 2009. kroz naš program izobrazbe prošlo je 20-ak knjižničara iz različitih vrsta knjižnica iz 10 hrvatskih gradova. Naš program edukacije održava se u koprivničkoj knjižnici, a sastoji se od nekoliko dijelova – počinjemo sa senzibilizacijskom radionicom „kako je to biti u koži slijepe osobe“, nastavljamo s edukacijom kako integrirati jednu takvu specijalnu uslugu u postojeću ponudu narodne knjižnice, posebno ističemo važnost projektnog pristupa uvođenju i održavanju tako kompleksne i zahtjevne usluge, objašnjavamo pojedine etape i aktivnosti u realizaciji (nabava specijalne građe za čitanje i informacijsko-informatičke opreme i pomagala, edukacija knjižničara, informiranje korisnika i javnosti, promidžba usluge, animacijsko-edukativni programi za korisnike, evaluacija, održavanje i multipliciranje usluge). Posebna pozornost posvećuje se temi komunikacije sa slijepim i slabovidnim osobama, te zbog toga edukaciji prisustvuju i naši slijepi korisnici, koji naposljetku demonstriraju svoj rad na računalima i povećalima, te služenju uslugom knjižnice. Osim u Centru za stalno stručno usavršavanje, koprivnički knjižničari prenose svoju praksu i na stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, a ona je već nekoliko puta uvrštena na kongresima i konferencijama IFLA-e među najbolje na međunarodnoj razini (prošle godine u Belgiji i Nizozemskoj). Ono što našu praksu čini zanimljivom i na međunarodnoj razini je da se ona na sustavan i kontinuiran način u ovakvom opsegu provodi u jednoj realtivno maloj narodnoj knjižnici, koja je inspirirala Ministarstvo kulture RH i neke druge hrvatske narodne knjižnice da uvedu, prema svojim mogućnostima, takvu uslugu u svoje sredine. U principu, specijalne nacionalne i regionalne knjižnice za slijepe potiču na suradnju narodne knjižnice, umrežavju ih i šire ovakvu vrstu usluga na nacionalnoj razini.

3. Recite nam nešto o fondu zbirke za slijepe i slabovidne osobe te koje sve usluge pružate korisnicima s posebnim potrebama.

Zbirka se sastoji od zvučnih knjiga na audiokasetama i CD-ima, a ona je prostorno smještena u svim knjižničnim odjelima (za djecu i odrasle) i inkorporirana u njihovu ukupnu ponudu. Osim toga, zbog ograničenog prostora imamo svega nekoliko knjiga na uvećanom tisku i na brajici, a na Dječjem odjelu bogatu zbirku taktilnih slikovnica i taktilnih igračaka, koju koriste i videća predškolska djeca. Početni knjižnični fond od 357 jedinica nabavljenih 2006. godine za tri se godine povećao na 616 jedinica, uglavnom zvučnih knjiga i taktilnih slikovnica. Uslugu posudbe zvučnih knjiga proširili smo međubibliotečnom posudbom i u ostale gradske knjižnice u Županiji – u Đurđevac i Križevce, a za distribuciju do korisnika koristimo se i bibliobusom. Imamo tridesetak „jakih“ slijepih čitača zvučnih knjiga, a naročito veliki napredak u korištenju uočavamo kod djece i mladih za potrebe njihovog obrazovanja i razonode. Osim zbirke zvučnih knjiga, temelj usluge čini informatička oprema i pomagala – u Stručno-znanstvenom odjelu nalazi se PC s govornom jedinicom, čitačem ekrana, Braillevim retkom i Braillevim pisačem, te elektroničko povećalo uz računalo; u Čitaonici tiska nalazi se samostalno elektroničko povećalo, a u svim knjižničnim odjelima MP3 playeri. Već u početku smo shvatili da ove pretpostavke neće biti dovoljne za održivost usluge, pa smo započeli s intenzivnom edukacijom knjižničnog osoblja i organiziranjem edukativno-animacijskih programa za predškolsku i školsku slijepu i slabovidnu djecu, kao i odrasle korisnike. Većina ovih programa su integracijskog karaktera, a to znači da u njima uz slijepe i slabovide sudjeluju i videće osobe, jer nam je cilj postići njihovo međusobno razumijevanje i senzibilizirati lokalnu zajednicu i društva u cjelini na potrebe osoba s oštećenjem vida. Kao što je Udruga slijepih Koprivničko-križevačke žuapnije bila nositelj projekta nagrađenog na natječaju Europske Unije, a naša knjižnica partner, suradničke odnose nastavili smo i po jednogodišnjem isteku projekta realizirajući niz novih projekata. Najznačajniji su Pretpostavka cjeloživotnog učenja osoba s oštećenjem vida: učenje brajice i informatike, Svi smo različiti, a opet smo slični s ciljem senzibilizacije djece u redovnim vrtićima za potrebe djece s oštećenjem vida i drugim invaliditetima te sličan projekt Zajedno do znanja namijenjen učenicima osnovnih škola s ciljem njihove senzibilizacije za potrebe djece s oštećenjem vida i drugim invaliditetima. U knjižnici se radovito održavaju prigodne integracijske kreativne radionice (uz blagdane Usrks i Božić) te susreti najboljih čitača tiskanih i zvučnih knjiga, a integracijskog su karaktera i književni susreti, tribine i predavanja.

4. Koliko ste se u nabavljanju opreme i prilagodbi prostora služili iskustvom/savjetima Hrvatske knjižnice za slijepe u Zagrebu? Kakva je vaša suradnja?

Hrvatska knjižnica za slijepe pružila nam je dragocjene informacije o zvučnim knjigama u fazi pisanja projekta, te je bila prva postaja u našoj edukaciji o uvođenju i pružanju usluge za slijepe i slabovdine gdje smi stekli osnovna saznanja o proizvodnji zvučnih knjiga i knjiga na brajici, specijalnoj opremi, specifičnoj korisničkoj populaciji, njihovim čitateljskim navikama i potrebama. Posebice su nam bila inspirativna bogata međunarodna saznanja voditeljice Sanje Frajtag o prednostima prostorne integracije zvučnih knjiga, opreme i pomagala kao jednakovrijednog dijela sveukupne ponude narodne knjižnice, a ne prostornoj izolaciji kao konceptu usluge. Međutim, knjižnica za slijepe je specifična jer je zasnovana na posudbi građe većinom poštom, a nama je cilj bio izvući slijepe sugrađane iz njihovih kuća, zainteresirati ih da posjećuju knjižnicu i koriste je kao mjesto socijalne inkluzije (uključivanja u društvo) i integracije s videćima. Najviše o takvom konceptu naučili smo tijekom studijskog boravka u danskim narodnim knjižnicama. Osim Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije, Hrvatska knjižnica za slijepe je naš najvažniji strateški partner u održavanju ove usluge, prije svega kao proizvođač i prodavač zvučnih knjiga, ali i kao suradnik u projektima putujućih izložbi i širenju usluge u druge hrvatske knjižnice. Ova nacionalna knjižnica ima vodeću uslogu u razvijanju usluga za osobe koje ne mogu čitati crni tisak i od nje se očekuje da u što skorijoj budućnosti kreira kvalitetnu, čvrsto povezanu nacionalnu mrežu svih knjižnica i posebnih ustanova upućenih u pitanja usluga za osobe koje ne mogu čitati crni tisak. Bogata inozemna iskustva, programi i projekti koji se provode u mnogim zemljama svijeta u korištenju najsuvremenije tehnologije u pristupu znanju i informacijama osobama s oštećenjem vida i svima koji ne mogu čitati crni tisak mogu u tome biti uzor i dragocjena pomoć.

5. Koliko je bilo teško aplicirati zamisao međunarodnom fondu Europske Unije i jeste li se pritom koristili iskustvom nevladinih organizacija?

Natječaji Europske Unije su vrlo zahtjevni jer traže, za hrvatske prilike još uvijek, specifičnu logiku razmišljanja i pristup problemu - već u fazi planiranja traži se sustavnost, predviđanje i razradu najsitnijih detalja. Naravno, to umnogome olakšava posao u realizaciji projekta. Mi u koprivničkoj knjižnici smo već ranije prošli kvalitetnu edukaciju o pisanju projekata u organizaciji Instituta Otvoreno društvo Hrvatska, a Udruzi slijepih je to bilo prvo zahtjevnije iskustvo. Međutim, to znanje nam je ostalo kao najveća stečevina po isteku projekta i prestanku finaciranja od strane EU, jer je ojačao kapacitete i knjižnice i udruge, koja je u posljednje tri godine vrlo uspješno aplicirala na mnoge domaće fondove s projektima u kojima se često knjižnica, ali i drugi pojavljuju kao partneri. Međutim, isto tako treba reći da nas je rad na ovom projektu jako iscrpio jer smo na njemu radili paralelno s tekućim poslovima i brojčano skromnim ljudskim resursima.

6. Posredujete li vaša pozitivna iskustva i drugim knjižnicama i pripremate li samostalno ili u suradnji još neke vrijedne projekte koji bi mogli biti financirani predpristupnim fondovima Europske Unije?

Naš iskustva i znanja u pisanju projekata koristimo u svakodnevnom radu te prenosimo zainteresiranim kolegama u okviru izobrazbe koju nudimo u CSSU-u. Znanja imamo, no naši kadrovski kapaciteti su brojčano preslabi da se samostalno upustimo na natječaje EU i tu bi nam trebala pomoć specijaliziranih službi u lokalnoj upravi, ali i struke, prije svega HKD-a i/ili NSK u smislu pronalaženja partnera, koordinacije i povezivanja naših knjižnica oko nekog projekta. Trenutno smo partner udruzi Za MirNet u projektu na natječaju Europske Unije, kojemu je cilj poboljšati pristup obrazovanju i zapošljavanju osobam s invaliditetom

7. Ostvarili ste veoma upješnu suradnju s Udrugom za slijepe Koprivničko-križevačke županije. S kojim još gradskim i regionalnim udrugama surađujete?

Godinama uspješno surađujemo i s ostalim udrugama osoba s invaliditetom s kojima zajednički dogovaramo kvalitetniji pristup knjižničnoj zgradi i knjižničnim uslugama za njihove članove, a u okviru naših programa zdravstvene edukacije i informiranja surađujemo s udrugama koje okupljaju oboljele od različitih bolesti i /ili djeluju preventivno u senzibiliziranju lokalne zajednice na potrebu brige o zdravlju, kako osobnog, tako i društva u cjelini. Popis naših ostalih suradnika je podugačak, jer je razvijanje partnerstva na svim razinama jedna od temeljnih vrijednosti naše knjižnice.

8. Iz bogate povijesti Vaše knjižnice čitamo da ste među prvima u Hrvatskoj uveli nove informatizirane usluge.

Smatramo da narodne knjižnice kao kulturna, informacijska i multimedijalna središta svojih sredina imaju obavezu osigurati što je moguće kvalitetniji pristup informacijama i izvorima znanja za svoje građane, što uključuje i korištenje najsuvremnije tehnologije. Kao svoju zadaću istovremeno vidimo i senzibilizaciju stanovništva na prednosti nove tehnologije u svakodnevnom životu pojedinaca i društva u cjelini. Među prvima smo u Hrvatskoj automatizirali svoje poslovanje, uveli proistup internetu, pokrenuli svoju mrežnu stranicu te počeli digitalizirati zavičajnu kulturnu baštinu, što je također uvršteno među najbolje međunarodne knjižnične prakse na kongresu IFLA-e u Milanu 2009. godine. Sada nam se kao ključna potreba pokazala poduka u informacijsko-informatičkim vještinama i znanjima, a kojoj je cilj inkluzija najšireg kruga naših korisnika u korištenje internetom za informacijske potrebe u svakodnevnom životu.

9. Za kraj ovog razgovora recite nam što za Vas i knjižnicu predstavlja ova nagrada, koliko Vam je poticajna u daljnjem radu?

Nagrada je veliki poticaj svim zaposlenicima Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica. Do sada smo kao knjižnica dobivali nagrade u našoj lokalnoj zajednici - Gradu Koprivnici i Koprivničko-križevačkoj županije. Međutim, ovo priznanje dolazi iz struke i ima posebnu vrijednost. U vremenima koja su sve prije nego motivirajuća, našoj knjižnici s 22 zaposlenika velika je čast i obaveza biti dobitnikom ove renomirane nagrade. Nagrada je neka vrsta povratne informacije koliko „vrijedi“ nečiji entuzijazam, trud i rad, a našoj maloj ekipi to zaista ne nedostaje.

Razgovarala D. Sestrić
   dsestric@ffzg.hr