Stručni skup Školska knjižnica u procijepu između zakona, pravilnika i stvarnosti
Bjelovar, 26. listopada 2009.

U Bjelovaru je 26. listopada 2009., u prelijepoj kupoli bjelovarske Gimnazije, održan stručni skup knjižničara pod nazivom Školska knjižnica u procijepu između zakona, pravilnika i stvarnosti. Organizatori su bili Sekcija za školske knjižnice i Sekcija za narodne knjižnice, koje su stručna tijela Hrvatskoga knjižničarskog društva, a suorganizatori ovog važnog stručnog skupa bili su Društvo knjižničara Bilogore, Podravine i Kalničkog prigorja, Narodna knjižnica „Petar Preradović“ Bjelovar, Gimnazija Bjelovar te Osnovna škola Rovišće. Svima najtoplije zahvaljujemo, a posebno prof. Želimiru Vujiću, ravnatelju Gimnazije Bjelovar, koji nam je ustupio prikladnu dvoranu.

Sudjelovali su knjižničari s područja cijele Hrvatske, iz gotovo svih vrsta knjižnica, iako je prvenstveno bio namijenjen školskim knjižničarima, kojih je, od ukupno 103 sudionika, bilo 77. Važno je napomenuti i to da bi odaziv bio još veći da su mogli doći kolege iz udaljenijih mjesta, a nekim je voditeljima ŽSV-a bilo nemoguće doći na stručni skup dvaput u samo tjedan dana (21. 10. u Zagrebu je održan stručni skup za voditelje). Ponosni smo što su skupu prisustvovale Zdenka Sviben, viša knjižničarka, predsjednica HKD-a, i Anica Šabarić, dipl. knjižničarka, predsjednica Društva knjižničara Bilogore, Podravine i Kalničkog prigorja.

U prvom dijelu održana su četiri izlaganja:
Školska knjižnica - zakonski okviri djelatnosti / Mira Zovko, prof., viša stručna savjetnica za školske knjižnice; Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Školski knjižničar između škole i knjižničarstva / Biserka Šušnjić, prof., dipl. knjižničarka, viša savjetnica; Agencija za odgoj i obrazovanje
Stručna knjižnična djelatnost u sjeni odgojno-obrazovnog procesa u školskoj knjižnici / Veronika Čelić Tica, prof., savjetnica za školske knjižnice; Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb
Na dobrom putu promjena: školske knjižnice Bjelovarsko-bilogorske županije 2004. - 2008. / Ilija Pejić, viši knjižničar; Narodna knjižnica „Petar Preradović“ Bjelovar

Ovim je izlaganjima otvoren put pitanjima koja nas, školske knjižničare, muče već godinama, i koja su i bila povod ovome skupu: primjena Standarda za školske knjižnice te Zakona o knjižnicama, školovanje i stalno stručno usavršavanje, stručni ispiti, financiranje, suradnja s drugim vrstama knjižnica te lokalnom samoupravom.

U drugome dijelu održan je okrugli stol čiji su sudionici, osim pozvanih predavača, bili predstavnici školskih knjižnica/knjižničara (Ivana Vladilo, dipl. knjižničarka, stručna suradnica savjetnica i voditeljica Županijskog stručnog vijeća šk. knjižničara Primorsko-goranske županije; Suzana Knežević, dipl. knjižničarka), Hrvatske udruge školskih knjižničara (Sanja Galic, prof., dipl. knjižničarka, stručna suradnica mentorica i voditeljica ŽSV-a šk. knjižničara srednjih škola Osječko-baranjske županije), te prof. dr. Daniela Živković, izv. prof. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i predsjednica Povjerenstva za polaganje stručnih ispita za knjižnično osoblje. Moderatorice su bile Ljiljana Črnjar, viša knjižničarka i predsjednica Sekcije za narodne knjižnice, te Ljiljana Vugrinec, viša knjižničarka, voditeljica Županijske matične službe Koprivničko-križevačke županije.

Kolegica Ivana Vladilo, kao uvodničar, postavila je zanimljivu tezu: jesmo li mi, školski knjižničari, avangarda ili marginalci „društva znanja“? Iako uglavnom profesionalci koji u svojim školama prednjače uvođenjem novih metoda rada, koji podižu školsko knjižničarstvo na zavidnu razinu, izvrsno organizirani, počesto smo u neravnopravnoj situaciji u odnosu na kolege u školi, na kolege knjižničare iz drugih vrsta knjižnica, pa čak i međusobno. Muči nas neusklađenost legislative, o nama odlučuju dva ministarstva, imamo dva stručna ispita, za iste poslove (voditelji ŽSV-a) jedni su plaćeni, drugi nisu, i – napokon – posebno nas boli što se teško stečena prava upravo nama s lakoćom ukidaju (odlukom o rebalansu Državnog proračuna za 2008. školske su knjižnice ostale bez namjenskih sredstava). A ovo je tek vrh ledenog brijega! Za okruglim se stolom raspravljalo o temeljnim problemima: nabavi, neusklađenosti zakonske regulative te o stručnim ispitima. Pitanja stručnog osoblja, stručnog usavršavanja i napredovanja, norme rada, prostora i opreme školskih knjižnica, iako planirana, nisu raspravljena zbog kratkoće vremena. Pokazalo se da je krajnje vrijeme za rješavanje ovih pitanja, kako bismo mogli nesmetano i nesputano raditi ono što svi jednoglasno držimo svojim – ne poslom – nego pozivom.

Ono u čemu smo se svi složili i što možemo definirati kao zaključke bjelovarskog skupa jest sljedeće:

1. Zahtijevamo da se namjenska sredstva za nabavu knjižnične građe vrate na stanje iz 2007. godine, i po mogućnosti godišnje povećavaju za 10%.
2. Uvesti jedinstven stručni ispit za knjižničare, tj. jedno ispitno povjerenstvo u kojemu bi podjednako bile zastupljene i struka (knjižničarstvo), ali i metodički dio za školske knjižničare. Povjerenstvo za polaganje stručnog ispita stručnog suradnika knjižničara (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) priznaje pristupniku koji je položio stručni ispit za diplomiranoga knjižničara sve položene dijelove ispita (pisani rad, Ustav RH). Predlažemo jednak postupak i kad pristupnik na stručnom ispitu za diplomiranog knjižničara Ministarstva kulture već ima položen stručni ispit za stručnoga suradnika knjižničara, tj. da ne mora pisati klauzuru.
3. Iz Zakona o knjižnicama ukloniti sve nejasnoće glede zapošljavanja knjižničara: na mjesto diplomiranog knjižničara može doći osoba koja je završila redoviti ili izvanredni studij knjižničarstva, odnosno informacijskih znanosti, i tako spriječiti da naše poslove obavljaju nestručne osobe, tj. ukloniti mogućnost zapošljavanja uz naknadno stjecanje stručne spreme dipl. knjižničara.
4. Donijeti jedinstven pravilnik da u školskoj knjižnici radi knjižničar-stručni suradnik i suradnik u nastavi 30 sati odgojno-obrazovnog rada i da je dnevno školska knjižnica otvorena učenicima i učiteljima 6 sati po 60 minuta. Preostala dva sata knjižničar može, ali i ne mora biti u školi (knjižnici) kao i ostali nastavnici koji se mogu, ali i ne moraju pripremati u školi. Uostalom, knjižničar ima i još niz obveza stručnog usavršavanja, kulturnu i javnu djelatnost, suradnju s mjesnom knjižnicom, Matičnom službom...
5. Školske knjižničare ili predstavnike Hrvatske udruge školskih knjižničara treba pozivati da sudjeluju uvijek kad se raspravlja ili odlučuje o zakonima ili propisima koji se tiču i školskoga knjižničarstva. Pritom nije pravedno dopustiti nadglasavanje nego konačne prijedloge treba donositi usuglašavanjem jer se radi o vrlo brojnoj strukovnoj zajednici i specifičnostima radnoga mjesta koje jedini dobro poznaju.

Važno je naglasiti da je poduzet i prvi korak ka rješavanju jednog od bitnih problema: pismo/dopis kojim tražimo sredstva za nabavu knjižnične građe, u ime svih nas školskih knjižničara, HKD-a i HUŠK-a, poslano je na sve važne adrese: Upravi MZOŠ-a, ministru Fuchsu, Miri Zovko, predsjedniku Mesiću, premijerki Kosor, saborskom odboru za obrazovanje i kulturu.

Možda će se nekome, tko „ne pliva s nama u istim vodama“, činiti da smo digli previše prašine, da samo galamimo tražeći prava. Takvi trebaju znati da je sve to i zbog nas koji radimo sada i ovdje, ali i zbog onih koji dolaze poslije nas, i zbog djece svih onih koji se možda nikada nisu zapitali: pa tko su ti školski knjižničari, i kakve su uopće te školske knjižnice?

Nada(j)mo se da će ovaj, ali i mnogi drugi stručni skupovi dati rezultata, jer u protivnom bi sve bilo tek „pucanj u prazno“, a naše društvo nikad ne bi bilo udaljenije, ne od znanja (mi ćemo svoj dio uvijek odraditi najbolje što možemo) nego od pravde i poštenja.

M. Milinović
mirjana.milinovic@bj.t-com.hr