Elizabeth D. Liddy

Elizabeth D. Liddy, dekanica i profesorica Škole za informacijske studije na Sveučilištu u Syracuseu (School of Information Studies at Syracuse University), jedna je od vodećih stručnjakinja u istraživanju procesuiranja prirodnog jezika i pretraživanja informacija. Upravo je na čelu 12-članog tima koji razvija softversku tehnologiju za razumijevanje prirodnog jezika.

1. Kako biste opisali promjene koje su se dogodile u posljednjih 10 godina u polju informacijskih znanosti?

Najveća je promjena to što je informacijska znanost danas prepoznata kao centralna znanost svemu, svakom polju i svakoj znanstvenoj disciplini. Prije desetak godina niste tako razmišljali o knjižničarskoj i informacijskoj znanosti. Danas je svako polje, svaka znanstvena disciplina svjesna da informacija čini jezgru istraživanja i napokon je prepoznata kao takva. To je onda najveća promjena koja je zahvatila polje informacijskih znanosti. Ja sam dekanica Škole za informacijske studije (School of Information Studies at Syracuse University) i mi imamo programe preddiplomskog, diplomskog i postdiplomskog studija iz područja informacijskih znanosti. U početku je bilo studenata koje je više zanimao menadžment ili informatičke znanosti, onda čuju za naš program, vide sve one zanimljive mrežne aplikacije koje žele raditi i jednostavno shvate da je upravo to ono što ih zanima.

2. Koji su Vaši istraživački interesi u kontekstu digitalnih knjižnica?

Radili smo nekoliko projekata o digitalnim knjižnicama koje smo povezivali s STEM (Science, Technology, Engineering and Math) disciplinama. Velike projekte je financirala i Nacionalna znanstvena zaklada (National Science Foundation) u SAD-u.

Istraživanjima smo htjeli ispitati može li se prirodni jezik koristiti za automatsko generiranje metapodatka za zapise. Bavili smo se uglavnom građom velikih akademskih knjižnica koje imaju puno materijala u digitalnim knjižnicama koji su namijenjeni studentima i nastavnicima. Bavili smo se istraživanjem automatskog indeksiranja metapodataka. Kod pretraživanja izvora uočava se razlika u rezultatima čiji su metapodaci rađeni automatski ili manualno.

Druga istraživanja bavila su se obrazovnim standardima. U SAD-u imate puno takvih standarda koji točno propisuju što učenici kojeg razreda trebaju znati, a učenici ukupno pohađaju 12 razreda. U SAD-u svaka zemlja ima svoj vlastiti obrazovni standard. Kada nastavnici pretražuju materijale u digitalnim knjižnicama, žele znati odgovara li to njihovom standardu. Uglavnom, i na tome su se temeljila dva naša istraživanja o digitalnim knjižnicama.

3. Kako doživljavate utjecaj LIDA-e u knjižničarskoj zajednici?

Mislim da je LIDA puno više usmjerena na kulturnu baštinu i zaštitu, dok su istraživanja u kojima ja sudjelujem i projekti u SAD-u koje provodi Nacionalna znanstvena zaklada puno više vezana uz akademske knjižnice.

4. Po Vašem mišljenju, koji su danas glavni izazovi digitalnim knjižnicama?

Toliko je puno izvora u digitalnom obliku. Pitanje koja si ja postavljam je kako učiniti te izvore pretraživima i pristupačnima. I to je najveći izazov. Ima i drugih izazova, no ja sam stručnjak u razvoju naprednih softvera koji su sposobni razumjeti ljudski jezik, a koji se koriste za službenu i komercijalnu uporabu.

Danas je sve digitalizirano, i naša povijest je digitalizirana. Primjerice, ako želite čitati programe i govore iz posljednje političke kampanje koja je vođena u SAD-u, moguće im je pristupiti u digitalnom obliku. Mislim da je fokus uvijek na pristupu. Možete potrošiti dosta vremena na stvaranje digitalnih izvora, no ako ih ne učinite pristupačnima, oni neće ispuniti svoju svrhu. Sučelja za pretraživanje moraju moći odgovoriti na zahtjeve svakog korisnika.

5. A što je s fizičkim knjižnicama?

Zanimljivo je da u SAD-u, gdje je također nastupila recesija pa nemamo puno novaca, neka mjesta zatvaraju knjižnice, dok druga razmišljaju na način da ljudi koji nemaju puno novaca, neće kupovati knjige ili računala, nego će radije doći u knjižnicu i čitati ili koristiti računala. U takvim mjestima knjižnice su puno više posjećenije. Stvar je vrlo podijeljena. Ne postoji točan scenarij onoga što bi se moglo dogoditi.

6. Koje bi kompetencije i vještine trebao imati današnji digitalni knjižničar?

Prva i najvažnija stvar, dobre komunikacijske vještine. Knjižničar mora znati slušati i razumjeti korisnikove potrebe. Mora htjeti pomoći i ne razmišljati previše o izvoru ili građi, koliko o samom korisniku jer je on jako važan. Neke osobe imaju odlične tehničke vještine, što je u redu, potrebni su nam i takvi stručnjaci, no pogotovo su nam potrebni oni koji imaju sposobnost razumjeti, komunicirati i zadovoljiti sve korisnikove potrebe.

Razgovarala: B. Čuić
bcuic@ffos.hr