Broj 45, studeni 2009. :: Iz knjižnica
Nedjelje u Ogrizoviću
28. rujna 2009. Ljiljana Gvozdenović, balerina, koreografkinja, pedagoginja i baletna majstorica, proslavila je 35. obljetnicu rada, naravno, radno, i to baletnom predstavom (Samoća)… Ipak je san. „Predstava je na svojevrstan način posvećena jednome od najzanimljivijih pjesnika i pisaca mlađe generacije, Simi Mraoviću, koji je preminuo u prosincu 2008. godine“, prenijeli su gotovo svi elektronički i pisani mediji, jer je kao predložak baletnoj predstavi poslužio tekst neobjavljenog djela Doktor Biblije, uz glazbenu podlogu Sorkočevića, Minkusa, Dvoraka, Papandopula, Wagnera, Griega i drugih. Bio je to izniman kulturni događaj te večeri, posebno za nas, Simine prijatelje, koji smo zajedno otišli pogledati predstavu. No, bio je to daleko poseban događaj za mene i knjižnicu, jer neobjavljeno djelo Sime Mraovića, Doktor Biblije, govori o Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića i Siminom nedjeljnom talk-showu Kava i kolači, a i glavni lik je stvarni lik, korisnik knjižnice koji je potom i gostovao u Siminom showu, naravno doktor Biblije. Prošlo je deset mjeseci kako je Simo preminuo, a ovaj tekst, posebice baletna predstava, podsjetili su me da je svoj zadnji talk-show Simo odradio samo mjesec dana prije toga. A i ovaj roman, za koji se nadam da će se pojaviti u tiskanom obliku (rukopis je nezavršen), svjedoče koliko je Simi značila naša knjižnica i svi naši dragi gosti i posjetitelji koji su našli prostora i u njegovim tekstovima. Naša je suradnja trajala gotovo devet godina. Tijekom tog vremena Simo je ugostio većinu kulturnih i javnih djelatnika Grada Zagreba, Hrvatske i inozemstva ili kako bi Simo rekao „svijeta i šire“, ali i onih nevidljivih ljudi koji crtaju mapu kulture gradskoga življenja. I svi su mu bili zahvalni na tome… na načinu na koji je predstavljao te ljude sa svim njihovim skrivenim kutcima dobrote mamio je osmjehe publike i stvorio nedjeljna popodneva nezaboravnima mnogim osamljenim i manje osamljenim dušama našega grada. Bilo je teško nastaviti, ali smo željeli zadržati dobar program knjižnice, ne samo uspomenu na dragog Simu nego ne napuštati nešto što je zaživjelo u gradu kao program i drago mjesto susreta. U dogovoru sa Simom, već u danima bolesti koja mu nije dopuštala rad (a ipak je radio!), i naravno s Ivicom Prtenjačom, nastavili smo naš nedjeljni rad. Mislim da je Ivici bilo najteže… No, nedjelje žive istom onom dobrotom, vrckavošću i duhom kakvim ih je osmislio i Simo. I evo, trajemo već zimu, proljeće, cijelo ljeto, a nadam se i ubuduće. Ivica je na vrlo drag i duhovit način okupio goste, uglavnom pisce, koje predstavlja u knjižnici na način da mnogi konstatiraju da ih predstavlja puno bolje nego primjerice na predstavljanjima njihovih djela. Naše su Kave i kolači u svakom slučaju u „dobrim rukama“ i uspješno traju na zadovoljstvo naših korisnika i gostiju. J.Kovačević jasna.kovacevic@kgz.hr
|