Kako oblikovati rječnik mjesnoga govora?

Mjesni govori, skupine govora, dijalekti i narječja sastavnice su hrvatskoga jezičnog i kulturnog identiteta i dio su zaštićene nematerijalne kulturne baštine od 29. studenoga 2019., kada je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske donijelo Rješenje kojim su hrvatska narječja proglašena nematerijalnim hrvatskim zaštićenim kulturnim dobrom. Dr. Drago Štambuk, koji se od 2011. godine zalagao da „zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što“ uđe na Nacionalnu listu nematerijalne baštine, rekao je: „Rečenični potencijal, osobito leksički, kojega sadrže hrvatske jezične stilizacije, veliko je jezično, kulturno i identitetsko blago hrvatskoga naroda…”.

Mjesni govor kao organski idiom sa svojom imanentnom gramatikom dijete usvaja spontano u krilu svoje obitelji, dok standardni idiom i normativnu gramatiku usvaja tijekom školovanja. Cilj osnovnoškolskoga obrazovanja je ovladavanje osnovama standardnoga hrvatskog jezika. Budući da je naglasak na standardu, organski idiomi ne proučavaju se tijekom školovanja unatoč tome što su znatno izražajniji, zvučniji, „sočniji“ i bogatiji od umjetno stvorenoga standardnog jezika. Prodor stranih riječi i njihova bezrazložna upotreba i u slučajevima kad postoji hrvatska inačica šteti našem kulturnom identitetu. Posebno je to vidljivo u prodoru anglizama/anglicizama koji su preplavili naš svakodnevni govor. Zato je čuvanje zavičajne baštine i očuvanje mjesnih govora od presudne važnosti za neki kraj, a uloga pojedinaca koji pridaju pažnju tom segmentu jezika iznimno velika. Dakako, za proučavanje jezika potrebno je određeno znanje, a važno je i poznavati bar osnove leksikologije i leksikografije.

Za provedbu kompleksnog projekta kao što je oblikovanje rječnika mjesnog govora, a koji bi se temeljilo na angažmanu učenika i nastavnika, vrlo je važno zadobiti povjerenje u krugu školskih kolega i ravnatelja. Odlukom učiteljskoga ili nastavničkoga vijeća projekt/istraživanje valjalo bi uvrstiti u školski kurikulum. Time bi se stvorio okvir za realizaciju, odredio bi se voditelj ili koordinator, ishodi, ciljevi, plan rada, rokovi, suradnici, troškovnik, vremenik, evaluacija i dr.

Bez obzira na planirani opseg rječnika određenog mjesnog govora, tj. neovisno o tome želimo li sastaviti samo popis pojedinih specifičnih riječi ili pak sastaviti rječnik, važno se držati leksikografskih pravila. U načelu, istinsko leksikografsko djelo, osim popisa riječi i njihovih definicija, sadrži i gramatičke oznake. Dakle, rječnički članak trebao bi donijeti sljedeće podatke:
a) riječ i na njoj naglasak (ili bar označiti mjesto naglaska na riječi)
b) vrsta riječi (imenica, glagol, pridjev…) – za imenice se koriste kratice za rodove: ž/m/sr; za pridjeve: prid.; za glagole: svrš./nesvrš.
c) u zagradi se pišu drugi gramatički oblici te riječi:
1. za imenice u zagradi napisati i G jd. i G mn.
2. za glagole u zagradi napisati prez. 1. l. jd. i 3. l. mn., glag. pridjev radni jd. m. r., glag. pridjev trpni jd. m. r.
3. za pridjeve u zagradi napisati i N jd. ž. r.
d) potom napisati značenje određene riječi ili više značenja ako ih ima (prvo značenje pisati pod broj 1., drugo pod broj 2. itd.).
e) ako u lokalnom govoru postoji izreka u kojoj se spominje ta riječ, svakako navesti cijelu rečenicu.

Pri popisivanju riječi nekoga mjesnog govora trebalo bi uključiti što više članova te zajednice, a škola se nameće kao pogodno mjesto za takav oblik rada. Knjižničar ili nastavnik zainteresiran za očuvanje zavičajnoga leksičkog blaga osobe su koje bi mogle provesti taj projekt.

Tatjana Kreštan
Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar
tatjana.krestan@skole.hr