|
Prošli brojevi: |
Broj 84, prosinac 2021. Broj 83, prosinac 2020. Broj 82, ožujak 2020. Broj 81, srpanj 2019. Broj 80, siječanj 2019. Broj 79, listopad 2018. Broj 78, srpanj 2018. Broj 77, travanj 2018. Broj 76, siječanj 2018. Broj 75, listopad 2017. Broj 74, srpanj 2017. Broj 73, ožujak 2017. Broj 72, siječanj 2017. Broj 71, listopad 2016. Broj 70, srpanj 2016. Broj 69, travanj 2016. Broj 68, siječanj 2016. Broj 67, listopad 2015. Broj 66, srpanj 2015. Broj 65, ožujak 2015. Broj 64, listopad 2014. Broj 63, lipanj 2014. Broj 62, travanj 2014. Broj 61, prosinac 2013. Broj 60, listopad 2013. Broj 59, lipanj 2013. Broj 58, veljača 2013. Broj 57, listopad 2012. Broj 56, lipanj 2012. Broj 55, ožujak 2012. Broj 54, prosinac 2011. Broj 53, rujan 2011. Broj 52, lipanj 2011. Broj 51, ožujak 2011. Broj 50, prosinac 2010. Broj 49, rujan 2010. Broj 48, lipanj 2010. Broj 47, travanj 2010. Broj 46, prosinac 2009. Broj 45, studeni 2009. Broj 44, srpanj 2009. Broj 43, ožujak 2009. Broj 42, prosinac 2008. Broj 41, rujan 2008. Broj 40, srpanj 2008. Broj 39, travanj 2008. Broj 38, prosinac 2007. Broj 37, rujan 2007. Broj 36, lipanj 2007. Broj 35, ožujak 2007. Broj 34, prosinac 2006. Broj 33, rujan 2006. Broj 32, lipanj 2006. Broj 31, ožujak 2006. Broj 30, prosinac 2005. Broj 29, srpanj 2005. Broj 28, ožujak 2005. Broj 27, prosinac 2004. Broj 26, srpanj 2004. Broj 25, ožujak 2004. Broj 24, studeni 2003. Broj 22/23, lipanj 2003. Broj 21, prosinac 2002. Broj 20, kolovoz 2002. Broj 19, travanj 2002. Broj 18, prosinac 2001. Broj 17, listopad 2001. Broj 16, lipanj 2001. Broj 15, veljača 2001. Broj 14, svibanj 2000. Broj 13, listopad 1999 Broj 12, ožujak 1999. Broj 11, srpanj 1998. Broj 10, ožujak 1998. Broj 9, studeni 1997. Broj 8, svibanj 1997. Broj 7, rujan 1996. Broj 6, veljača 1996. Broj 5, listopad 1994. Broj 4, rujan 1994. Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994. |
|
|
|
|
|
|
ISSN 1333-9575 |
|
Broj 85, veljača 2023. :: Knjižnična edukacija
Zašto nam treba poliedar u knjižnici?
Načini na koje knjižnica u visokoškolskom sustavu podupire nastavni proces mijenjaju se ovisno o općedruštvenim, tehnološkim i pedagoškim mijenama koje utječu na nastavu. Planirana i kontinuirana edukacija knjižničnih korisnika jedan je od tradicionalno najvrjednijih načina na koje knjižnica doprinosi kvaliteti nastavnog procesa i učenja. Na tom tragu, Sveučilišna knjižnica u Splitu već duže vrijeme nastoji preoblikovati program edukacije u smislu što snažnije prisutnosti u korisničkoj zajednici. Namjera je, metaforički rečeno, pristupiti edukaciji kao višestrukoj, poliedričnoj strukturi iz koje je moguće crpsti što više izvora za razvoj i održanje knjižnice. Primarni ciljevi su intenzivnija izravna komunikacija sa studentima, veća vidljivost među nastavnicima i znanstvenicima, bolja povezanost i suradnja među knjižničarima na Sveučilištu.
Središnji dio programa predstavljaju radionice za studente preddiplomskih i diplomskih studija. Glavni cilj jest omogućiti studentima usvajanje temeljnih vještina informacijske pismenosti koje su im potrebne za učenje i korištenje informacija u akademskom okruženju. Jedna vrsta radionica vezana je uz nastavni plan i odvija se na matičnom fakultetu, uz koordinaciju s fakultetskim knjižničarom. Kako je cijeli program edukacije izrazito orijentiran na praktičan rad s primjerima, tako se i praktični dio ovih radionica dogovara s predmetnim nastavnikom i usklađuje s temama koje se obrađuju na odabranom kolegiju.
Druga vrsta radionica odvija se u Sveučilišnoj knjižnici i nije vezana uz određeni nastavni plan. U razdobljima prije intenzivnih ispitnih rokova studentima se nudi tjedna radionica osnova informacijske pismenosti te radionica o korištenju posebnih vrsta građe u knjižnici. U pripremi je jesenski ciklus tematskih tjednih radionica sadržajno vezanih uz medijsku pismenost, digitalnu jednakost te korištenje alata za produktivnost i organizaciju učenja.
Pitanje promoviranja tog dijela edukacijskog programa među studentima veliki je izazov. Značajna pomoć dolazi od fakultetskih knjižničara koji promoviraju radionice u izravnom razgovoru sa studentima te su aktivni zagovarači i kod nastavnog osoblja na fakultetu. Trenutno se dogovara i suradnja s predstavnicima Studentskog zbora koji će uključiti knjižnične programe u svoje promocijske aktivnosti.
Uloga knjižnice u potpori znanstvenom radu i nastavnom procesu ostvaruje se i kroz program knjižnične edukacije namijenjene znanstveno-nastavnom osoblju. U pitanju je krojeni program u čijoj se pripremi pridaje osobita pažnja određivanju jasnih ciljeva svake pojedine radionice. Informacijske potrebe na koje radionice trebaju odgovoriti definiraju se u razgovoru s fakultetskim knjižničarom i nastavnikom zaduženim za organizaciju znanstveno-nastavnih aktivnosti. Osim djelovanja na pojedinačne informacijske potrebe, tim programom knjižnica pridonosi i osnaživanju fakulteta u reakreditacijskom postupku.
Ovisno o prioritetima i detektiranim potrebama, Sveučilišna knjižnica organizira radionice po temama: pregled elektroničkih izvora znanstvenih i stručnih informacija, pretraživanje u citatnim bazama podataka WoSCC i Scopus, jedinstveni identifikatori autora i znanstveni profili na društvenim mrežama, specifičnosti korištenja baze podataka CROSBI, otvoreni pristup u znanosti, upravljanje istraživačkim podacima, rad u uredništvu znanstvenog časopisa.
Strateški pristup edukacijskim programima podrazumijeva i komunikaciju prema budućim ili potencijalnim korisnicima. U našem slučaju to znači kako su u pripremi ili se povremeno provode dvije vrste radionica izvan visokoškolskog sustava – radionice za učenike i radionice za nastavnike srednjih škola. Priprema obuhvaća razgovor s predmetnim nastavnikom i školskim knjižničarom, analizu trenutnih informacijskih potreba na koje školska knjižnica ne može ponuditi najiscrpniji odgovor i zajedničko planiranje aktivnosti.
Radionice za učenike vezane su uz specifične školske projekte za koje Sveučilišna knjižnica ima dodatne izvore, poput primjerice projekata vezanih uz istraživanje zavičajne povijesti. Radionice za srednjoškolske nastavnike nude podršku i korisne savjete u pretraživanju knjižničnih izvora i nastavnih materijala, s naglaskom na izvore dostupne u Sveučilišnoj knjižnici. Obje vrste radionica promoviraju knjižnični fond i usluge praktično – izravnim korištenjem.
U društvenom kontekstu u kojem knjižnice vrlo teško postižu vidljivost, knjižnica treba otvarati što više izravnih komunikacijskih puteva prema korisnicima. Knjižnična edukacija po svojoj poliedričnoj prirodi nudi brojne mogućnosti čak i u nepovoljnim financijskim, upravljačkim ili prostornim uvjetima od kojih knjižnični sustav često boluje. Komunikacija s korisnicima kroz edukaciju daje knjižnici jamstvo za najbolje promotore i zagovarače – njezine korisnike.
Margita Mirčeta Zakarija Sveučilišna knjižnica u Splitu mazakari@svkst.hr
|
|
|
|