Program informacijske pismenosti na primjeru Gradske knjižnice Zadar

Informacijska pismenost je sintagma koja se nametnula kao imperativ vremena u kojem živimo pa se, uz postojanje informatičke pismenosti, podrazumijeva da je dio populacije – tzv. Google naraštaj,  koji je odrastao uz informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, te oni stariji, iz profesionalnih razloga ili privatnih pobuda, okrenuti cjeloživotnom obrazovanju minimalno informacijski pismen. No, je li tomu tako i u Hrvatskoj, u kojoj je prema nekim procjenama tek 10% stanovništva učlanjeno u knjižnice? Može li se povući paralela između korištenja knjižnicom, njezinim uslugama i katalogom, i razine informacijske pismenosti? Koliko knjižnica može učiniti za svoje korisnike u podizanju ljestvice informacijske pismenosti?

Gradska knjižnica Zadar uplovila je u projekt informacijskog opismenjavanja tinejdžera. Nakon dvogodišnjeg provođenja programa na temelju dijela odgovora iz anketnih upitnika, moglo se zaključiti: većina se polaznika koristi knjižničnim uslugama, ali ih malo zna za postojanje online kataloga, mali broj polaznika pretražuje katalog, a upitno je kojim se mogućnostima pretraživanja koriste, manje se koriste priručnom literaturom u Knjižnici, a prva i zadnja poveznica u pretraživanju ipak je - Wikipedija. Slični rezultati o informacijskoj (ne)pismenosti mogu se iščitati i iz istraživanja mladih korisnika vukovarskih knjižnica iz 2015.  

Zaključci glede slabe informacijske pismenosti zadarskih učenika, ali i rezultati anketnih listića u kojima u velikom postotku izražavaju zadovoljstvo radionicom i usvojenim gradivom, broj održanih radionica od 2016. godine (33 radionice s 581 učenikom), koji govori o prepoznavanju potrebe za informacijskim opismenjavanjem i knjižnice kao značajnog izvora informacija, daju djelatnicima vjetar u leđa da i dalje nastave s programom.

Premda je primarno namijenjen učenicima osnovnih škola (7. i 8. razreda) i srednjoškolcima, otvoreni smo za sve zainteresirane pojedince ili skupine; premda je namijenjen održavanju u multimedijskoj knjižničnoj dvorani, otvoreni smo za dolazak u škole i knjižnice u Zadarskoj županiji; iako je sadržaj prezentacije definiran, podložan je promjenama.

Uz idejnu začetnicu i koordinatoricu Veru Vitori, dosad su ga provodile i tri djelatnice (Ivana Bobaš Halužan, Petra Stulić, Matea Bakmaz), u pravilu po dvije u programu kako bi se održala dinamika 45-minutne prezentacije.

Program započinje kratkim vođenim razgledavanjem Knjižnice. Za potencijalne je  korisnike nužno upoznavanje s prostorom i smještajem odjela i građe, kao i naglašavanje slobodnog pristupa fondu, informatorove uloge, značaj studijske čitaonice i referentne zbirke.

Sam je tečaj podijeljen u dvije razine: 1. uvodnu, teorijsku, 2. praktičnu.  S obzirom na to da predavački tip nastave nije pogodan za stjecanje određenih vještina,  usmeno je izlaganje vrlo kratko, a uključen  je i razgovor s učenicima. Drugi dio uključuje demonstraciju pretraživanja i aktivno uključivanje učenika prilikom vježbanja.  

Učenicima se na kraju radionice kao oblik pomoći i podsjetnik podijele dvije vrste letaka: vodič kroz ključne točke predavanja (tehnike pretraživanja i korisne poveznice) i letak s informacijama o Gradskoj knjižnici Zadar.

Prema konceptu britanske autorice V. Hadengue, usluge informacijskog opismenjavanja mogu se podijeliti u tri osnovne kategorije: vođeni razgledi knjižnica – knjižnična pismenost, specifična pomoć – vodiči za korisnike,  i tečajevi, a moglo bi se reći da smo u naš program uspješno integrirali sva tri elementa.   

U prvoj cjelini prezentacije objašnjena je razlika između pojmova informatičke i informacijske pismenosti, koju učenici naslućuju, ali je većina nije kadra objasniti. Imajući u vidu učestalu primjenu copy-paste tehnike bez prethodne provjere sadržaja, učenike upoznajemo s kriterijima vrednovanja podataka o mrežnoj stranici (domena, autor, datiranost, održavanost)  i vrednovanja sadržaja stranice (stručnost autora, poveznice, recenzije, bibliografija, citiranost, stil teksta, svrha stranice). U drugoj cjelini predstavljamo kvalitetne i korisne mrežne stranice: časopis Drvo znanja (kazalo), Leksikografski zavod Miroslav Krleža (s naglaskom na enciklopedije primjerene njihovim potrebama i potencijalnim interesima), Hrvatski jezični portal, Hrvatski pravopis, Pitajte knjižničare; za srednjoškolce: Encyclopedia Britannica, Hrčak, Google znalac. Budući da se učeničko pretraživanje temelji na Wikipediji, što redovito potvrđuju, upozoravamo na njezinu nepouzdanost i potreban oprez prilikom preuzimanja sadržaja.

Demonstrirane tehnike pretraživanja pokazale su se učenicima nepoznate, a ugodno smo iznenađene pozitivnim odjekom s obzirom na to da smo se pribojavali hoće li im biti dosadne. No u anketama ih je većina istaknula kao najzanimljiviji i najkorisniji dio. Prezentirali smo im:  pretraživanje po ključnim riječima, frazama, navodnim znakovima, kraćenje, Google napredno (Booleove operatore ostavljamo za naprednije i znatiželjne srednjoškolce).

Ističući da tražilice ne pretražuju cijeli web i da nije baš sve dostupno na internetu, upućujemo ih na knjižnični katalog, na mogućnosti pretraživanja, status primjerka, mogućnost rezervacije i međuknjižnične posudbe.

Radionice završavaju zajedničkim ponavljanjem ključnih elemenata edukacije te kratkim Kahoot kvizom,  a nakon toga se dijele se letci i evaluacijski upitnici (poseban obrazac za učenike i profesore). 

U želji da sadržaj radionice predstavimo na što primjereniji način, vodili smo se didaktičkim načelima koja se primjenjuju u nastavi – od lakšeg prema težem, od jednostavnog prema složenom, uključujući principe sistematičnosti i postupnosti, a osobito pristupačnosti i prilagodbe sadržaja dobi i stupnju obrazovanja.

Učenici su iskazali interes i postavljanjem pitanja, od kojih ćemo spomenuti upit koji nadilazi neposrednu tematiku: „Bojite li se da će knjižnice izumrijeti, a vi ostati bez posla jer mladi ne čitaju tiskane knjige?“.

Kako bi se program predstavio široj zajednici, pokrenute su sljedeće promidžbene aktivnosti: stvaranje imidža (osmišljavanje slogana Guglaj, ali pametno – prvi link nije uvijek najbolji, odabir slike na reklamnom panou, letcima, posterima, mrežnoj stranici i društvenoj mreži), oglašavanje (osim na spomenute načine također i lobiranjem, cirkularnim pismom ravnateljima škola) i publicitet (izjavama za medije, intervjuima za lokalni radio, obavijestima).

Prezentacijom Prvi link nije uvijek najbolji! s programom je upoznata i knjižnična javnost na skupu Informacijska pismenost u dječjim knjižnicama, kao i crnogorski knjižničari prilikom posjeta Zadru u sklopu programa Informacijska i medijska pismenost – strategija prakse za ugled.

Međuinstitucijska suradnja, iskazani interes te činjenica da je program postao dodatna vrijednost u knjižničnom poslovanju potaknuli su nas na planiranje i drugih srodnih aktivnosti - proširene edukacije knjižnične pismenosti za sve zainteresirane korisnike.

                                                                                                 Vera Vitori

                                                                                                                                                                                                                                Vera.vitori@gkzd.hr