|
Prošli brojevi: |
Broj 84, prosinac 2021. Broj 83, prosinac 2020. Broj 82, ožujak 2020. Broj 81, srpanj 2019. Broj 80, siječanj 2019. Broj 79, listopad 2018. Broj 78, srpanj 2018. Broj 77, travanj 2018. Broj 76, siječanj 2018. Broj 75, listopad 2017. Broj 74, srpanj 2017. Broj 73, ožujak 2017. Broj 72, siječanj 2017. Broj 71, listopad 2016. Broj 70, srpanj 2016. Broj 69, travanj 2016. Broj 68, siječanj 2016. Broj 67, listopad 2015. Broj 66, srpanj 2015. Broj 65, ožujak 2015. Broj 64, listopad 2014. Broj 63, lipanj 2014. Broj 62, travanj 2014. Broj 61, prosinac 2013. Broj 60, listopad 2013. Broj 59, lipanj 2013. Broj 58, veljača 2013. Broj 57, listopad 2012. Broj 56, lipanj 2012. Broj 55, ožujak 2012. Broj 54, prosinac 2011. Broj 53, rujan 2011. Broj 52, lipanj 2011. Broj 51, ožujak 2011. Broj 50, prosinac 2010. Broj 49, rujan 2010. Broj 48, lipanj 2010. Broj 47, travanj 2010. Broj 46, prosinac 2009. Broj 45, studeni 2009. Broj 44, srpanj 2009. Broj 43, ožujak 2009. Broj 42, prosinac 2008. Broj 41, rujan 2008. Broj 40, srpanj 2008. Broj 39, travanj 2008. Broj 38, prosinac 2007. Broj 37, rujan 2007. Broj 36, lipanj 2007. Broj 35, ožujak 2007. Broj 34, prosinac 2006. Broj 33, rujan 2006. Broj 32, lipanj 2006. Broj 31, ožujak 2006. Broj 30, prosinac 2005. Broj 29, srpanj 2005. Broj 28, ožujak 2005. Broj 27, prosinac 2004. Broj 26, srpanj 2004. Broj 25, ožujak 2004. Broj 24, studeni 2003. Broj 22/23, lipanj 2003. Broj 21, prosinac 2002. Broj 20, kolovoz 2002. Broj 19, travanj 2002. Broj 18, prosinac 2001. Broj 17, listopad 2001. Broj 16, lipanj 2001. Broj 15, veljača 2001. Broj 14, svibanj 2000. Broj 13, listopad 1999 Broj 12, ožujak 1999. Broj 11, srpanj 1998. Broj 10, ožujak 1998. Broj 9, studeni 1997. Broj 8, svibanj 1997. Broj 7, rujan 1996. Broj 6, veljača 1996. Broj 5, listopad 1994. Broj 4, rujan 1994. Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994. |
|
|
|
|
|
|
ISSN 1333-9575 |
|
Broj 81, srpanj 2019. :: Vijesti iz knjižnica
Izložba Camilla Lucerna
U srijedu, 5. prosinca 2018. godine otvorena je izložba Camilla Lucerna koju su osmislile Blaženka Klemar Bubić i Lorena Martinić iz Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Izložba je upriličena povodom 150. godišnjice rođenja te značajne germanistice, slavistice, znanstvenice, spisateljice, prevoditeljice i učiteljice.
Camilla Lucerna odrastala je u multikulturalnim i višejezičnim sredinama, pohađala je većinom privatnu nastavu, a obrazovni put vodio ju je kroz čak četiri sastavnice Monarhije. Nakon završetka učiteljske škole u Klagenfurtu, odabire Hrvatsku kao svoju drugu domovinu te seli u Zagreb gdje dobiva namještenje kao učiteljica njemačkog i francuskog jezika u privatnom jezičnom i odgojnom institutu Franziske Kubelke. U slobodno vrijeme Lucerna se bavila književnim stvaralaštvom, a njezina prva objavljena zbirka pjesama Gedichte otvorila joj je mnoga vrata. Zbirka dospijeva u ruke Đuri Arnoldu koji Isidoru Kršnjavom skreće pozornost na mladu talentiranu učiteljicu. Kršnjavi nudi Lucerni posao u novoosnovanom Ženskom liceju, pod uvjetom da prvo usavrši hrvatski jezik predavajući u Ženskoj građanskoj školi u Gospiću.
Uz Camillu Lucernu među učiteljicama Ženskog liceja našle su se i Marija Jambrišak (pedagoginja i spisateljica), Jagoda Truhelka (pedagoginja i književnica za djecu i mlade), Natalija Wickerhauser (prva hrvatska anglistica) i Marija Horvat (prevoditeljica) te one zajednički sastavljaju zahtjev za pristup ženama visokom obrazovanju postajući time prve žene kojima je dopušteno prijeći prag ne samo mudroslovnog fakulteta već i sveučilišta općenito. Iako je sudjelovala u borbi za pravo žena na školovanje te kritizira njihov tadašnji društveni položaj, Lucerna se nije smatrala feministkinjom i naglašavala je kako je ženski pokret prije svega kulturološki i obrazovni, a ne politički.
Svestrana ličnost i širok spektar interesa Camille Lucerne najbolje dolazi do izražaja u njezinom feljtonističkom radu, a najveći broj njezinih radova objavljen je na njemačkom jeziku u hrvatskom tisku. Autorica je mnogobrojnih pjesama, pripovijedaka, kratkih priča, prijevoda, recenzija, biografskih crtica te znanstveno-publicističkih radova o pedagoškim, etnološkim, religijskim, filozofskim, povijesnim i feminističkim temama. Napisala je ukupno šest dramskih tekstova, od kojih su drame Jedinac i Na ruševinama uprizorene u Hrvatskom zemaljskom kazalištu. Iako je za sobom ostavila brojna autorska djela, prije svega poznata je kao prevoditeljica brojnih značajnih pisaca poput Augusta Šenoe, Petra Preradovića, Dinka Šimunovića, Vladimira Kovačića, Ive Vojnovića, Dragutina Domjanića te brojnih drugih. Njezin najpoznatiji prijevod nosi naziv Aus Urväterzeiten, a riječ je o Pričama iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić.
Svojim književnim, feljtonističkim i prevoditeljskim radom Camilla Lucerna odigrala je značajnu ulogu u posredovanju između njemačke i južnoslavenske kulture. Na njemački je jezik prevodila hrvatsku liriku, dramu i prozu te slavenske narodne pjesme, približavajući tako njemačkom čitateljstvu hrvatsku te ujedno i slavensku kulturu. Posebno treba istaknuti njezine studije o Hasanaginici i analizu Goetheova prijevoda iste te studiju o hrvatskoj usmenoj narodnoj književnosti objavljenu pod imenom Balladen der "Unbekannten". Camilla Lucerna bila je prva žena čiji su radovi objavljivani u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a uživala je i ugled Akademskog udruženja germanista u Grazu i Njemačke akademije u Münchenu. Za svoje djelovanje kao posrednice između dviju kultura odlikovana je s ukupno šest medalja – srebrnom medaljom Njemačke akademije za znanost, zlatnom kolajnom kralja Nikole I. od Crne Gore, medaljom Goetheova instituta za brigu o njemačkom jeziku u inozemstvu te dvjema spomen-medaljama kralja Franje Josipa I.
Spomenute medalje zajedno su s brojnim svjedodžbama, rukopisima, izrescima iz novina, fotografijama i pismima postale dio ostavštine koju je Camilla Lucerna ostavila svojoj bivšoj učenici i dugogodišnjoj prijateljici Elzi Kučera, prvoj knjižničarki i prvoj ženi iz Hrvatske s doktoratom iz psihologije. Kučera je imovinu rasporedila prema željama pokojnice, a dio ostavštine koji je namijenila svojoj almi mater knjižničarke Zbirke za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu nadopunile su dokumentima iz arhive Filozofskog fakulteta, Hrvatskog državnog arhiva, Austrijskog državnog arhiva te štajerske pokrajinske knjižnice u Grazu. Rezultate svoje iscrpne analize predstavile su u obliku izložbe nadajući se da će oživjeti uspomenu na tu nedovoljno poznatu i pomalo zaboravljenu povijesnu ličnost.
Izložba je koncipirana u dva dijela: na dvanaest plakata prikazan je Lucernin širok spektar interesa, društveni milje i utjecaj kao posrednice između dviju kultura, dok se u vitrinama nalazi izbor rukopisa, tiposkripata, fotografija i publikacija iz ostavštine.
Blaženka Klemar Bubić
Lorena Martinić
|
|
|
|