 |
| Prošli brojevi: |
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.
|
|
|
|
|
|
|
ISSN 1333-9575 |
|
Broj 81, srpanj 2019. :: Tema broja: Knjižničarska zajednica u zaštiti digniteta struke
Dostojanstvo struke školskih knjižničara
Školska sam knjižničarka četvrt stoljeća. Iako to nije bio moj prvi izbor, volim svoj posao i nastojim ga obavljati što bolje. To znači da, kao i mnogi moji sustručnjaci, dobro poznajem teoriju i praksu informacijskih (knjižničarstva) i jednako tako odgojno-obrazovnih znanosti.
Unatoč tome moje zanimanje školskog knjižničara u javnosti je, općoj i stručnoj, vrlo često podcijenjeno. Čak se i u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi[1] kaže samo da škola ima knjižnicu koja stručno-knjižničnu djelatnost obavlja u manjem opsegu ili uobičajeno, a knjižničar se samo navodi kao jedan od stručnih suradnika. Školskim knjižničarima nije posvećeno više pozornosti niti u Nacionalnom okvirnom kurikulumu[2], njegovim još neusvojenim izmjenama niti drugim dokumentima.
Ustaljena predodžba javnosti o školskim knjižničarima jest da su to „tete za pultom“ koje na poslu uglavnom čitaju ili samo sjede za računalom. Kolege nastavnici misle da je lako biti knjižničar jer ne moraš predavati gradivo i ocjenjivati. Kolege knjižničari smatraju školske knjižničare priučenima i nedovoljno kompetentnima.
Što je uzrok tome? Ne tako davno u školske su knjižnice „sklanjali“ tehnološke viškove, nastavnike koji nisu imali dostatan broj nastavnih sati, fizički ili psihički bolesne, politički nepodobne ili one koji su se neprimjereno ponašali prema učenicima. Ti ljudi nisu imali stručna knjižničarska znanja, snalazili su se u knjižnicama kako su najbolje znali i uglavnom su obavljali samo posudbu.
Osim toga, nije bilo dovoljno školovanih knjižničara pa su se nastavnici, uglavnom hrvatskog jezika, zapošljavali u školskim knjižnicama i „u hodu“ stjecali knjižničarske kompetencije. Neki uspješnije, neki manje uspješno. Neki su zavoljeli taj posao, a neki se nisu pomirili s tim da ne rade u nastavi.
Tko su zapravo školski knjižničari? U velikoj većini to su profesionalci s knjižničarskim i odgojno-obrazovnim kompetencijama. Oni nisu sposobni samo stvarati knjižničnu zbirku, nego je tehnički i stručno obraditi, zaštititi i približiti svojim korisnicima raznim promotivnim aktivnostima. Mnogi imaju visoko razvijene knjižničarske kompetencije koje prenose na studente, pripravnike i kolege knjižničare. Ne samo da su sposobni predavati nego i motivirati učenike na samostalno istraživanje različitih izvora informacija, kritičko i kreativno mišljenje i izražavanje. Oni nemaju propisano nastavno gradivo, nego poznaju različita nastavna područja. Sami smišljaju kojim će znanjima i vještinama poučavati učenike i kako će to činiti. Pritom su nesebični te svoje uspješne nastavne sate, radionice, školske projekte i pripreme dijele svojim kolegama knjižničarima. I da, oni ne ocjenjuju, pa samim time ulažu dodatan trud u postizanje i održavanje motiviranosti učenika za učenje.
Što smo učinili da se predodžba o nama promijeni? Osim što stručno, etično i s ljubavlju radimo svoj posao, predstavljamo se u svojoj radnoj sredini i na stručnim skupovima. Postali smo jači udruživanjem, u Hrvatsko knjižničarsko društvo, ali i Hrvatsku udrugu školskih knjižničara, u međunarodne knjižničarske udruge, te Hrvatsku mrežu školskih knjižničara.
Što još možemo učiniti? Javnost, bilo ona opća, školska ili knjižničarska, primijetit će nas samo ako smo neprestano prisutni u njezinom životu. To možemo osigurati raznovrsnim i kvalitetnim uslugama, promotivnim aktivnostima i kampanjama. Organizacija stručnih državnih i međunarodnih skupova, poput Proljetne škole školskih knjižničara i ovogodišnjeg Svjetskog kongresa školskih knjižničara, sigurno će pridonijeti promjeni percepcije naše struke od strane zakonodavca. Dokaz tome je i imenovanje školske knjižničarke, predsjednice HUŠK-a Vanje Jurilj, u Hrvatsko knjižnično vijeće. Nama kao pojedincima sudjelovati je u e-savjetovanjima o zakonima i pravilnicima važnim za naše obje struke, jer nitko drugi neće riješiti naše probleme i pridonijeti dostojanstvu struke.
Sanja Galic, stručna suradnica savjetnica
sanja.galic1@skole.hr
|
|
|
|
