Utjecaj pravnih akata na dostojanstvo knjižničarske struke i zapošljavanje knjižničara

Jedan od stupova dostojanstva svake struke su dobro promišljeni zakonski propisi koji struku ne degradiraju,  nego su pisani po njezinim pravilima i poštuju njezine zahtjeve. U Hrvatskoj već dugi niz godina imamo nejasne i u praksi štetne propise za stručne djelatnike u knjižnicama.

Temeljni članak koji pojašnjava tko obavlja poslove u knjižnicama jest članak 31. novog Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (NN 17/19), konkretno stavak 1 koji kaže:

„Stručni knjižničarski djelatnici koji su stekli odgovarajuća stručna knjižničarska zvanja obavljaju stručne knjižničarske poslove.“

Međutim, Zakon ne razjašnjava ni koja su to stručna knjižničarska zvanja ni kako se stječu, nego takvu odredbu ostavlja budućem pravilniku, koji je lakše promijeniti nego Zakon.

Stari Zakon o knjižnicama (NN 105/97, 5/98, 104/00, 87/08 i 69/09) u članku 34. st. 1 navodio je stručna knjižničarska zvanja:

„Stručne poslove u knjižnicama, samostalnima i u sastavu, obavljaju pomoćni knjižničari, knjižničari, diplomirani knjižničari, viši knjižničari i knjižničarski savjetnici.“

Za vrijeme e-savjetovanja pri donošenju novog Zakona o knjižnicama iknjižničnoj djelatnosti (NN 17/19) bilo je mišljenja kako nazivi stručnih knjižničarskih zvanja trebaju ostati zapisani u samom Zakonu, dijelom i kako bi se zaštitilo struku i mlade ljude koji se tek zapošljavaju.  Detaljnijim proučavanjem  Pravilnika o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci (NN 28/11, 16/14, 60/14 - Ispravak i 47/17) utvrđeno je da je upravo Pravilnik taj koji utječe na navedene razloge, a ne Zakon.

Članak 2. Pravilnika propisuje uvjete i način stjecanja temeljnih stručnih zvanja, a st. 3 opisuje uvjete za zvanje diplomiranog knjižničara, što je razina koja se traži na najvećem broju radnih mjesta u knjižnicama. Ti uvjeti su:

„za zvanje diplomirani knjižničar:

– završen diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz polja informacijskih i komunikacijskih znanosti s najmanje 60 ECTS bodova iz temeljnih predmeta knjižničarstva, odnosno studij knjižničarstva kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, ili

– završen drugi preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, odnosno studij kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, uz obvezu stjecanja 60 ECTS bodova iz temeljnih predmeta knjižničarstva na završenom diplomskom studiju iz informacijskih i komunikacijskih znanosti u roku od 3 godine od dana zapošljavanja, te

– položen stručni ispit za diplomiranog knjižničara.“

Puno teksta koji u praksi sažeto znači sljedeće: ili netko s pet godina fakulteta knjižničarskog usmjerenja ili bilo koji drugi VSS. I nigdje ne piše da osoba s pet godina fakulteta knjižničarskog usmjerenja ima prednost.

Na to se nadovezuju i propisi koji se odnose na stručne suradnike školske knjižničare. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18) u svom članku 105. određuje uvjete za zasnivanje radnog odnosa, a st. 12 posebno za stručne suradnike:

„Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij odgovarajuće vrste i ima pedagoške kompetencije.“

Koje su to točno odgovarajuće vrste diplomskih sveučilišnih studija Zakon ne kazuje, ali ih pobliže određuju pravilnici vezani uz njega, odvojeno za osnovnu i srednju školu.

Tako je stari Pravilnik o stručnoj spremi i pedagoško-­psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu (NN 47/96, 56/01) u članku 2. st. 28. propisuje sljedeću vrstu stručne spreme za školskog knjižničara:

„Školski knjižničar:

-        diplomirani bibliotekar ­

-        profesor hrvatskog jezika i književnosti, s tim da u roku 2 godine položi stručni ispit za bibliotekara ­

-        profesor komparativne književnosti ili diplomirani komparatist, s tim da u roku od 2 godine položi stručni ispit za bibliotekara ­

-        profesor s više od 5 godina iskustva u školi, s tim da u roku 4 godine završi dodiplomski studij za bibliotekara ­

-        profesor s više od 10 godina radnog iskustva u školi, s tim da u roku 2 godine položi ispit za bibliotekara ­

-        učitelj ostalih struka, prema posebnom odobrenju Ministarstva prosvjete i športa.“

Takav članak Pravilnika ostavlja mjesta slobodnom tumačenju je li lista hijerarhijska ili nije. U praksi se pokazalo da neke škole listu tumače hijerarhijski, a neke ne. Drugim riječima, pozivajući se na sve navedene članke  iz  obaju zakona i pravilnika, to  bi značilo da bilo koji nastavnik s pedagoškim kompetencijama i bez dana knjižničarskog obrazovanja ima prednost pred osobom sa završenim fakultetom knjižničarskog usmjerenja, ali bez pedagoških kompetencija. Kada se na takve rezultate natječaja pošalje dopis prosvjetnoj inspekciji, dobije se odgovor da je zakonski sve napravljeno ispravno. U takvu zakonskom okruženju, stjecanje pedagoških kompetencija za knjižničara znači samo to da će se moći ravnopravno natjecati s nastavnicima bez knjižničarstva. Tako nešto zvuči nelogično, ali se u praksi događa.

Ista je situacija s Pravilnikom o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu (NN 1/1996), koji člankom 53. st. 5 propisuje:

„Školski knjižničar:

-        dipl. bibliotekar

-        prof. hrvatskog jezika i književnosti s tim da u roku od 2 godine položi stručni ispit za bibliotekara

-        prof. komparativne književnosti s tim da u roku od 2 godine položi stručni ispit za bibliotekara

-        profesor s više od 5 godina radnog iskustva u školi s tim da u roku od 4 godine završi dodiplomski studij za bibliotekara

-        profesor s više od 10 godina radnog iskustva u školi, s tim da u roku od 2 godine položi ispit za bibliotekara.“

Dakle, vrlo slično kao za osnovne škole.

Srećom, 2019. godine na snagu je stupio novi pravilnik  s jednim od rijetkih pozitivnih pomaka, no samo za osnovne škole; srednje škole još uvijek posluju po starom Pravilniku. Tako je Pravilnik o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi (NN 6/2019) za sada jedini pravilnik koji predviđa zapošljavanje isključivo osoba sa završenim fakultetom knjižničarskog usmjerenja. S druge strane, nasuprot mu još stoji stari Pravilnik  o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci i njegov članak 2., stoga su različita tumačenja još uvijek moguća.

Mnogo je radnih mjesta gdje položen stručni ispit nije uvjet za zapošljavanje, ali svako radno mjesto  koje u osnovi traži knjižničara s pet završenih godina fakulteta podrazumijeva da će ta osoba nakon godinu dana polagati stručni ispit za diplomiranog knjižničara. I dok god Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci dopušta zapošljavanje drugih profila na knjižničarska radna mjesta ili barem ne daje prednost osobi s pet godina fakulteta knjižničarskog usmjerenja, u praksi se će događati iskorištavanje rupa u zakonskim propisima.

Često se može čuti argumentacija kako je važno da se dopustiti zapošljavanje neknjižničarskog kadra jer:

a) u specijalnim, visokoškolskim i školskim knjižnicama uvijek je važnije zaposliti osobu specifične struke, i/ili

b) u udaljenim mjestima nema dovoljno knjižničara, pa se mora tako.

Najvažniji protuargument argumentu "a" jest obrazovanje koje moderni knjižničari dobiju. Obrazovanje koje ih osposobljava da, bez obzira na temu ili područje, znaju pronaći informaciju koja korisniku treba. To je svojevrsna promjena paradigme u samom knjižničarstvu: uvjet za početak rada u specijaliziranom području nije široko poznavanje tog područja. Uvjet treba biti izvrsno poznavanje područja  informacijskih znanosti.

Argument "b" u nekim okolnostima doista stoji. No njime se i dalje ne objašnjava zašto se osobi s već završenim fakultetom knjižničarskog usmjerenja bar pravno ne bi dala prednost pri zapošljavanju.

Kada do veljače 2020. na e-savjetovanje stigne prijedlog novog pravilnika vezanog za stručna knjižničarska zvanja, cijela knjižničarska struka treba dobro paziti kako se između redaka ponovno ne bi provuklo degradiranje struke do razine da knjižničarske poslove može „raditi svatko“. Tada treba zauzeti čvrst stav u kojem mi, knjižničarski djelatnici, zahtijevamo svoja puna prava te pravno poduprto poštovanje i dignitet struke. Treba zauzeti stav da mi, knjižničarski djelatnici, doista vrijedimo.

Romana Jadrijević