Broj 80, siječanj 2019. :: Tema broja: „Zavičajne zbirke i projekti knjižnica – dio kulturne baštine“
„BAŠ BAŠTINA“ u knjižnici Osnovne škole “IVAN LEKO“ Proložac - terenska nastava među UNESCO-vim stećcima
Potaknuti neposrednom blizinom velikog broja stećaka odlučili smo svojim učenicima organizirati terensku nastavu sa željom da što bolje upoznaju nasljeđe svoga kraja i naroda. Iako okruženi velikim brojem kamenih ljepotana - stećaka, kod učenika smo uočili potpuno nepoznavanje i samog pojma stećak, kao i onoga što isti predstavljaju. Da bismo bili što uspješniji obratili smo se Ljubomiru Gudelju iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, koji je dao svoje stručne savjete, a kad je bilo moguće i stručno je vodio naše učenike. Treba napomenuti da ovakvu terensku nastavu organiziramo već sedam godina.
Terenski rad za učenike 5. razreda organizirale su nastavnica Geografije i Povijesti Danica Pezo i knjižničarka Anela Crnogorac, i to u mjesecu listopadu koji je posvećen knjižnicama i knjizi. Osim toga, to je vrijeme kada su učenici počeli usvajati nove pojmove s područja povijesti i geografije, a sve smo povezali i s nastavom Hrvatskoga jezika.
Prvo smo obišli lokalitet Crljivica koji broji devedesetak stećaka a UNESCO ga je ocijenio najvećom i najvažnijom skupinom stećaka u Hrvatskoj. Uz stećke u Konavlima pored Dubrovnika, Crljivica je odlukom Odbora za svjetsku baštinu UNESCO-a na zasjedanju 15. 7. 2016. upisana na Listu svjetske baštine s još 28 lokaliteta u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.
Samo ime stećak dolazi od riječi „stojećak” i ukazuje na njegov uspravan položaj. Razlikujemo pet osnovnih tipova stećaka (ploča, sanduk, sljemenjak, križina i stub).
Klesali su ih uglavnom nepoznati klesari, a jedini čije je ime zabilježeno uz godina klesanja (1440.), bio je klesar Jurina.
Učenici proučavaju uklesane motive, upoznaju se s legendama i pokušavaju otkriti bar neku tajnu koju kriju ti tihi čuvari naše povijesti.
Na jednom od njih uočili smo staro pismo bosančicu, a spominju se imena Jerko i Vladna Kustražić koji su bili supružnici. Saznajemo da postoji još jedan, veći, bogatije obrađeni stećak, koji je smješten u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. To je spomenik Jerku, a Vladnin još uvijek stoji u Crljivici.
Učenici su tako došli do novih saznanja o razvoju hrvatskoga jezika. Upravo tada u nastavi Hrvatskoga jezika uči se o pismima kojima su se Hrvati koristili kroz povijest, razgovaramo o pismenosti u Hrvata, 3 narječja, 3 pisma i 3 govora današnjeg jezika. Trebamo savladati pojmove standardnoga jezika, lokalnih govora te narječja.
Razgovaramo o UNESCO-u i važnosti očuvanja posebnosti svakog naroda.
Cijeli se crljivički kompleks razvio uz izvor vode i važnu komunikaciju, nekadašnju rimsku cestu Salona (Solin) – Tilurium (Trilj) – Narona (Vid), tako da ga presijeca i današnja prometnica. Na južnoj strani nalazi se vrtača sa sedam srednjovjekovnih bunara koji su do druge polovice 20. stoljeća korišteni kao izvori pitke vode i pojila za stoku. Uočava se važnost vode za organizaciju života.
Sa Crljivice smo došli do Crkvina, lokaliteta koji svjedoči o početcima i razvoju kršćanstva na ovom području. Istraživanja je započeo 1936. svećenik don Lovre Katić. Ostatci pet različitih crkava podignutih na istim temeljima, ali u različita vremena koja započinju u ranokršćanskom razdoblju govore o promjenama koje su se događale na ovom području kroz povijest. Do današnjih vremena je sačuvan i bazen krstionice.
Posljednju smo proučili Zadužbinu, bunar koji je velikaš iz osmanlijskog doba darovao narodu ovoga kraja. Na sjevernom rubu vrtače nalazi se manja skupina stećaka.
Danas se taj lokalitet koristi kao pozornica za izvođenje ljetnih kulturnih manifestacija.
Anela Crnogorac
anela.crnogorac@skole.hr
|
