Broj 78, srpanj 2018. :: Stručna putovanja
Društvo knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema u Beogradu
Društvo knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema organiziralo je dvodnevno stručno putovanje u Beograd, 27. i 28. listopada 2017. godine., s ciljem obilaska Beogradskog sajma knjiga, Narodne biblioteke Srbije i Univerzitetske biblioteke Svetozar Marković.
Panoramskom vožnjom kroz Novi Beograd (Kapija grada, Sava centar, Kombank Arena, zgrada SIV-a – Palata Srbije...) knjižničari su stigli na 62. Međunarodni sajam knjiga, najveći sajam tog tipa u jugoistočnoj Europi, koji se prostire na više od 30.000 m² izložbenog prostora gdje više od 500 domaćih i stranih izlagača nudi mnoštvo knjiga po vrlo povoljnim cijenama, ali se održavaju i promocije novih izdanja, predstavljanja pisaca i pjesnika te brojna druga događanja (525 programa, 10 izložbi). Kao počasni gost predstavljena je književnost na njemačkom jeziku, a zajedničkim nastupom predstavile su se Njemačka, Austrija, Švicarska i Lihtenštajn. Na Sajmu su sudjelovali i izdavači iz Angole, Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Češke, Hrvatske, Indije, Irana, Japana, Kanade, Kine, Makedonije, Rumunjske, Rusije, Turske, Ukrajine i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kraljevina Maroko će nagodinu biti počasni gost Sajma knjiga. Istovremeno se na Beogradskom sajmu održavao i 48. Sajam obrazovanja i nastavnih sredstava kao i Sajam informisanja, komunikacija i marketinga „Media market“.
U poslijepodnevnim satima uslijedio je posjet Narodnoj biblioteci Srbije i Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“.
Narodna biblioteka Srbije (nacionalna) najstarija je institucija kulture u Srbiji, osnovana 1832. godine usmenim ukazom kneza Miloša Obrenovića od knjižare Gligorija Vozarovića i darova uglednih građana. Dva je puta stradala: u Prvom svjetskom ratu, kada fond seli na tri lokacije: u Niš, Mitrovicu i Bugarsku, pri čemu je jedan dio fonda nestao, te u Drugom svjetskom ratu, kada je 1941. godine bombardirana i izgorjela pri čemu je uništen fond (originalni dokumenti iz turskog razdoblja, inkunabule, katalozi i inventari...). Nakon Drugog svjetskog rata nastupa razdoblje napretka i modernizacije te je 1973. godine svečano otvorena 1. namjenski građena zgrada za potrebe nacionalne biblioteke. Razvijaju koncept „Put znanja“ - danas posjeduje preko 5 milijuna bibliografskih jedinica i mnoge specijalne zbirke, poput rijetkih knjiga, rukopisa i karata. Virtualna je biblioteka Srbije, koristi ju akademska zajednica. Suvremene su usluge nametnule i rekonstrukciju i opremanje novih čitaonica (multimedijalna, za slijepe i slabovidne osobe). Na katu je Naučna čitaonica u kojoj je smještena referentna zbirka i posebni fondovi: legati, rijetke i zanimljive građe, poput kartografske. Matična je biblioteka, objedinjuje sve agencije za izdavače, laboratorij je za konzerviranje građe, a zanimljivost je i kaffe-knjižara. U podzemnom je depou 80000 metara polica. No, nije sve samo sjajno, susreću se i s poteškoćama, posebice s nedostatkom kadrova. U neposrednom je susjedstvu i Hram Svetog Save, najveći pravoslavni hram.
Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ najstarija je i najveća univerzitetska biblioteka u Srbiji i centralna biblioteka Univerziteta u Beogradu, a posjeduje otprilike 1 700 000 publikacija. Imali smo prigodu razgledati izložbu o Ivi Andriću. Prva je to namjenski građena biblioteka sredstvima iz Carnegieve fondacije, a od 1946. godine nosi ime Svetozara Markovića. Ponose se digitalizacijom i posjedovanjem Magic Box-a (u svijetu su svega 4 takva uređaja – osim ovoga, još na Harvardu, Oxfordu i u Australiji) koji omogućuje virtualnu promociju digitalnih sadržaja.
Periodiku su preselili u podzemna spremišta, a na njihovu su mjestu uredi i čitaonice. Najstariji je rukopis iz 1206. godine. Zanimljivo je da ova biblioteka nije stradala u Drugom svjetskom ratu jer su tu bili Nijemci. Biblioteka ima Profesorsku čitaonicu i Studentsku čitaonicu, a izložbeni se prostor mijenja mjesečno. Izlažu i studenti i profesori. Tu je i Austrijska biblioteka, kao i Francuski kulturni centar.
Drugi je dan bio rezerviran za obilazak dvorskog kompleksa Dedinje koji se sastoji od Kraljevskog i Belog dvora. Kako Karađorđevići i danas tamo žive, razgled je moguć isključivo uz ovlaštenog vodiča i pod pratnjom. Tijekom obilaska vidjeli smo i originalno djelo Ivana Meštrovića „Povijest Hrvata“ čiji se brončani odljev nalazi ispred Rektorata Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon obilaska kompleksa, nastavljamo vožnju kroz rezidencijalnu četvrt u kojoj je smješteno mnoštvo stranih ambasada i dolazimo do kompleksa Muzeja Istorije Jugoslavije koji se sastoji iz tri muzeja – Kuća cveća, Stari muzej i Muzej 25. maj s više od 75.000 eksponata vezanih za narode Jugoslavije i Josipa Broza Tita.
Nastavkom panoramske vožnje (stadioni, autokomanda…) uslijedio je kratak odlazak do Tašmajdana gdje je Crkva svetog Marka i grob cara Dušana. Ispred zgrade Narodne Skupštine skulptura je Tome Rosandića „Igrali se konji vrani“. Kalemegdan je najveći beogradski park, a istovremeno i najznačajniji kulturno-povijesni kompleks gdje dominira tvrđava sa Zindan-kapijom i spomenik Pobjedniku.
Posjetili smo i Sabornu crkvu s grobnicom Obrenovića, a vani su grobovi Vuka Stefanovića Karadžića i Dositeja Obradovića. Preko puta je i kavana zanimljiva imena: „?“ (Znak pitanja), a ispred Narodnog muzeja na Trgu republike spomenik Milošu Obrenoviću. Naučili smo nešto o konjanicima: ako su konju obje noge u zraku, konjanik je stradao u bitci, ako je samo jedna gore, na konjanika je izvršen atentat, a ukoliko su obje dolje, umro je prirodnom smrću. Spustili smo se do Skadarlije, boemske četvrti te se uputili natrag u Osijek.
Zahvalnost za posjet knjižnicama u Beogradu dugujemo kolegi Mirku Markoviću, bibliotekarskom savjetniku iz Sektora za biblioteke, arhive i muzeje, Internet kluba iz Ljiga (25 godina radio u Biblioteci grada Beograda) koji je izdvojio slobodno vrijeme kako bi nas odveo do željenih destinacija i bio nam sjajan domaćin, kao i sve kolege iz knjižnica koje smo posjetili. Nažalost, zbog brojnih radova na prometnicama grada Beograda, u predviđenom vremenu nismo uspjeli posjetiti i Gradsku biblioteku, ali ćemo taj nedostatak iskoristiti kao motivaciju za ponovno putovanje u Beograd.
Marija Čačić
knjiznica@czk-cepin.hr
|
