Ah, to nazivlje - visokoškolske, akademske i sveučilišne knjižnice

Neposredan povod za ovaj članak dolazi iz prakse, pobliže iz usputne rasprave sa stručnog kolegija u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, kada se pokazalo da ni u relativno uskom dijelu knjižničarske zajednice ne postoji potpuna suglasnost o uporabi stručnog nazivlja. Spominjale su se tako i akademske i visokoškolske knjižnice, a o sveučilišnim i visokoškolskim knjižnicama govorilo se kao o posebnoj vrsti knjižnica i kao podvrsti visokoškolskih knjižnica.

Iako interna komunikacija sama po sebi nije problem, s obzirom na to da je usklađenost i jednoznačnost nazivlja osnovni preduvjet uspješne komunikacije, korisno je provjeriti stručnu literaturu. Ponajprije, utvrđeno je kako je izvorima moguće potkrijepiti i tvrdnju da je sveučilišna knjižnica samostalna vrsta knjižnice i podvrsta visokoškolskih knjižnica. Naime, članak 8. Zakona o knjižnicama (NN 105/97, 05/98, 104/00, 69/09) eksplicitno navodi: Prema namjeni i sadržaju knjižničnog fonda vrste knjižnica su: nacionalna, narodna, školska, sveučilišna, visokoškolska, općeznanstvena te specijalna, iz čega nedvosmisleno proizlazi da bi sveučilišne i visokoškolske knjižnice doista bile posebne vrste knjižnica. S druge pak strane, prema UNESCO-voj tipologiji, sveučilišne knjižnice nisu izdvojene kao posebna vrsta knjižnica (Tadić 1994: 15), a u istom je smislu formuliran i članak 5 prijedloga nacionalnog standarda za visokoškolske knjižnice iz 2008.: Javna i privatna visoka učilišta osnivaju visokoškolske knjižnice (sveučilišne, veleučilišne, fakultetske), što bi značilo da je sveučilišna knjižnica hiponim visokoškolske knjižnice, odnosno da je visokoškolska knjižnica hiperonim i  sveučilišnoj i fakultetskoj knjižnici. Budući da je u struci općeprihvaćena UNESCO-va tipologija, bilo bi poželjno da se ista odredba inkorporira i u buduće zakonodavne akte kojima se regulira knjižnična djelatnost, kako bi nazivlje bilo jednoobrazno određeno.  

S obzirom na to da u terminološkom sustavu istoznačnice nisu dobrodošle, terminološku dvojbu visokoškolska ili akademska knjižnica valjalo bi razriješiti u korist visokoškolske knjižnice i tom obliku dati prednost u svim oblicima stručne javne komunikacije. Naime, visokoškolska knjižnica u struci je definitivno rašireniji naziv, zabilježen već 1965. godine u prijevodu Thompsonova Rječnika bibliotekarskih stručnih izraza, gdje je ponuđen kao prijevodna istovrijednica engleskog naziva college library. U novijem terminološkom dvojezičniku Knjižničarstvo i srodna područja iz2010. godine college library prevodi se oblikom "visokoškolska knjižnica", dok se za engleski naziv academic library nude oba oblika – "visokoškolska, akademska knjižnica". Ipak, kao što se moglo vidjeti i iz primjera citiranih u prethodnom ulomku, struka uglavnom govori o visokoškolskim knjižnicama, a HKD godinama organizira i skup Dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica i sl. Čini se da je oblik akademska knjižnica iznenadno i nepotrebno uveden tek na prijelazu iz prvog u drugo desetljeće 21. stoljeća, i to projektom Vrednovanje knjižničnih službi i usluga: akademske i narodne knjižnice, te ga nalazimo ponajprije u nizu članaka vezanih za taj projekt, da bi potom zaživio i nastavio supostojati uz stariji i ujedno bolji oblik.

No zašto bi naziv visokoškolska knjižnica bio bolji i prikladniji? Osim proširenosti u dosadašnjoj stručnoj literaturi (čime je zadovoljeno 3. terminološko načelo), naziv visokoškolska knjižnica bolji je i s jezičnog stajališta. Riječ je o domaćem nazivu, a sukladno 1. terminološkom načelu, domaći nazivi imaju prednost. Nadalje, domaći je naziv usklađen sa sustavom hrvatskog standardnog jezika (čime je zadovoljeno i 4. terminološko načelo) i  jasno odražava svoje mjesto u pojmovnom sustavu (zadovoljeno 9. načelo). Naime, usporede li se definicije pridjeva akademski i visokoškolski u općem rječniku (npr. HER), lako je uočiti da nije riječ o pravim istoznačnicama te da se pridjevom visokoškolski preciznije može odrediti odgovarajuća vrsta knjižnice.

U ovom članku iznesene ilustracije tek su skroman prilog razjašnjavanju nejasnoća koje postoje u knjižničarskom nazivlju. Kao što se moglo vidjeti, prvi se primjer visokoškolska/sveučilišna knjižnica tiče definicije naziva, odnosno određivanja pojma i njegova mjesta u pojmovnom sustavu, dok se dvojba visokoškolska/akademska knjižnica odnosi na sam izbor naziva. No oba slučaja upućuju na potrebu normiranja knjižničarskog nazivlja te u konačnici izrade suvremenog terminološkog rječnika.

Izvori:

1. Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb : Novi Liber, 2002.
2. Hudeček, L.; Mihaljević, M. Hrvatski terminološki priručnik. Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2012.
3. Knjižničarstvo i srodna područja : izbor englesko-hrvatskih stručnih naziva / prir. J. Leščić.Zagreb : Naklada Nediljko Dominović, 2010.
4. Standard i smjernice razvoja i uvođenja najbolje prakse u visokoškolskim knjižnicama u Republici Hrvatskoj: prijedlog. Listopad 2008. Dostupno na: http://www.knjiznice.info/index.php/knjiznice/informacije/699-standard-i-smjernice-razvoja-i-uvoenja-najbolje-prakse-u-visokokolskim-knjinicama-u-rh  (20. 1. 2018.)
5. Tadić, K. Rad u knjižnici. Opatija : Naklada Benja, 1994.
6. Thompson, A. Rječnik bibliotekarskih stručnih izraza. Zagreb : Školska knjiga, 1965.
7. Zakon o knjižnicama (NN 105/97, 05/98, 104/00, 69/09). Na: https://www.zakon.hr/z/745/Zakon-o-knji%C5%BEnicama (20. 2. 2018.)

Sanja Brbora

sanja@svkst.hr