Mjesto gdje ne morate znati odgovore

Školska knjižnica je mjesto koje vam pomaže da pronađete odgovore, moto je školske knjižnice Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa. Poslanje je knjižnice pomoći svakom učeniku da razvije ljubav prema čitanju, da postane angažirani čitatelj koji će se vješto služiti medijima za dobivanje podataka, učenje o svijetu i za uživanje u ljepoti riječi i misli. Nimalo lak zadatak, ali, bez sumnje, vrijedan truda učitelja i knjižničara.

Školski knjižničar ima u svom tjednom zaduženju 25 sati odgojno-obrazovnog rada s učenicima. U Nastavnom planu i programu za osnovne škole navodi se poticanje čitanja i informacijska pismenost kao odgovornost školskog knjižničara. Pobrojane su i teme iz knjižnično-informacijskog područja koje treba obraditi u pojedinom razredu. Međutim, školski knjižničar nema svoju satnicu za rad s učenicima, već ove sadržaje može obraditi samo u suradnji s učiteljima. To nije uvijek jednostavno, jer tradicionalna nastava, koja još uvijek prevladava u našim školama i u kojoj se uči samo iz udžbenika, ne zahtijeva od učenika vještine informacijske pismenosti. Učitelji koji tako koncipiraju nastavu i očekuju da učenici zapamte i ponove ono što su im oni predavali, nemaju potrebu surađivati s knjižničarem. Koliko takva nastava priprema učenika za daljnje školovanje, za svijet rada ili snalaženje u svakodnevnom životu, to je već drugo pitanje.

Ipak, u mnogim našim školama ima učitelja i knjižničara koji ne čekaju da se otpetlja kurikularno-reformska zavrzlama, već odgovarajući na potrebe svojih učenika, a isto tako i informacijskog okruženja, osmišljavaju nastavu koja je bogata informacijskim izvorima u različitim formatima, potiču učenike na propitivanje tih izvora, uče ih etičnom korištenju i kreativnom dijeljenju informacija. Drugim riječima, „Informacije i informacijski izvori tako dobivaju ključnu ulogu u obrazovnom postupku pa kompetencije obuhvaćene informacijskom pismenošću postaju preduvjet za uspješno učenje.“ (Lau, 2011.) Školski knjižničari kao informacijski stručnjaci su tada dobrodošli partneri učiteljima.

Na početku svake školske godine u OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa knjižničarka podsjeća kolege učitelje na to što im knjižnica nudi (uvijek ima novih kolega, kolega na zamijeni, a i stare vrijedi podsjećati), da osim beletristike i priručnika, knjižnica ima i zbirku časopisa, brošura, plakata, CD-a, DVD-a, društvenih igara, da u knjižnici mogu koristiti internet, projektor, pametnu ploču, i poziva ih na suradnju, da zajednički planiraju nastavu u svim predmetnim područjima i za sve uzraste djece. Predlaže suradnju u realizaciji tema za satove razrednog odjela. Iz godine u godinu, sve je više učitelja zainteresiranih za suradnju.

Veliko zanimanje učitelja izazvao je  model učenja koji je osmislila vodeća svjetska stručnjakinja u području knjižničarstva Carol C. Kuhlthau, vođeno istraživačko učenje. Model je utemeljen na konstruktivističkoj teoriji učenja i brojnim istraživanjima. Carol C. Kuhltahu istraživala je kako se osobe ponašaju, što rade, što misle i osjećaju u procesu traženja informacija. Na temelju uvida iz tih istraživanja osmislila je model učenja koji pretpostavlja pažljivo planiranje, praćenje i ciljane intervencije tima učitelja i knjižničara koji vode učenika  na putu do razumijevanja. Vođeno istraživačko učenje pruža okvir za istraživačke zadatke koji su povezani sa stvarnim životom učenika, koji zahtijevaju razmišljanje i zaključivanje. U procesu vođenog istraživanja događa se pet vrsta učenja. Učenici usvajaju:

• Sadržaj kurikuluma – konstruira se novo znanje, interpretira, sintetizira, primjenjuju činjenice i ideje
• Informacijsku pismenost – koncepti za lociranje, evaluaciju i korištenje informacija
• Pismenost – čitanje, pisanje, govorenje, slušanje, gledanje i prezentiranje
• Socijalne vještine – interakcija, suradnja, navike i sklonosti
• Uče kako učiti – samo-regulirano učenje i osobna interakcija s istraživačkim procesom

Istraživački alati - dnevnici, bilješke, vizualna pomagala, protokoli, pomažu učenicima da dođu do dubljeg razumijevanja, a tim učitelja i knjižničara potiče učenike da se pitaju koje strategije su im pomogle u istraživanju i na koji način. (Kuhlthau, Maniotes, & Caspari, 2012.)

Knjižničarka je održala dva predavanja i radionicu o ovom modelu učenja na Učiteljskom vijeću te zainteresirala nekoliko kolega da iskušaju model u praksi. Prvi je bio projekt „Sadako“ u šk. god. 2013./2014. koji je bio korelacija sadržaja iz povijesti, hrvatskog jezika i građanskog odgoja za učenike osmih razreda. I učitelji i učenici bili su jako zadovoljni rezultatima. Iako su bili tek početnici u ovakvom načinu rada i morali učiti kako postavljati pitanja, kako slušati jedni druge, kako kritički promišljati, naprosto je nevjerojatna promjena koja se dogodila u razredu. Učenici su postali angažirani, nisu primjećivali zvono i izlazili iz razreda, svatko je došao do riječi, ne samo nekoliko „pretplaćenih“ za odgovaranje.

Ohrabreni uspješno realiziranim projektom, sljedeće školske godine bilo je još više učitelja zainteresiranih za vođeno istraživačko učenje. Uslijedilo je nekoliko ciklusa istraživačkog učenja u predmetu Priroda sa učiteljicama predmetne nastave, ali i s mlađim učenicima u razrednoj nastavi. Ovakav način učenja pruža nebrojene mogućnosti za integraciju vještina informacijske pismenosti u školski kurikul. Vođeno istraživačko učenje potiče učenike da istraživanje shvate kao zabavno otkrivanje. U svom istraživanju trebaju naći put kroz informacije do cilja – a to je duboko razumijevanje njihovog istraživačkog pitanja. Umjesto da kopiraju tuđe ideje, učenici shvaćaju da učenje istraživanjem zahtijeva vrijeme, donošenje raznih odluka, ustrajnost u radu i poznavanje raznih strategija učenja da bismo uspješno došli do cilja.

Ljepota posla školskog knjižničara, po mišljenju autorice, je zapravo u slobodi osmišljavanja modela i aktivnosti u provođenju programa Poticanja čitanja i informacijske pismenosti. Unutar zakonskih okvira i držeći se općeprihvaćenih smjernica, školski knjižničari se prilagođavaju svojim korisnicima, potpora su odgojno-obrazovnom procesu u školi i pritom mogu biti kreativni.

Osim suradnje s učiteljima u redovnoj nastavi, školski knjižničar ima različite mogućnosti za provođenje knjižnično-informacijskog programa, od individualnog savjetodavnog rada, rada s manjim grupama djece do osmišljavanja školskih projekata ili uključivanja u brojne nacionalne projekte koje su osmislili školski knjižničari. U OŠ „Ivan Goran Kovačić“ učenici imaju veliki izbor izvannastavnih aktivnosti. Školska knjižničarka vodi grupe Malih knjižničara, Novinarsku družinu koja uređuje školski list Breza, Pjesničku čitaonicu – pomoć učenicima s poteškoćama u čitanju, aktivnost Sa školskom knjižnicom do boljih ocjena i Čitateljsku grupu za učenike. Sve su ove aktivnosti vrlo popularne među učenicima,  rado ih i u velikom broju pohađaju.

Literarura:

1. Kuhlthau, C. C., Maniotes, L. K., & Caspari, A. K. (2012.). Guided Inquiry Design: A Framework for Inquiry in Your School. Santa Barbara, CA: Libraries Unlimited.
2. Lau, J. (2011.). Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo.

Gordana Šutej

gordana.sutej@gmail.com

Školska knjižničarka u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa

https://knjiznicaigk.wordpress.com/