Školski knjižničar - oblikovatelj cjeloživotnog učenja

Koncept cjeloživotnog učenja zamišljen je kao potreba (usustavljivanja) učenja u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima u kojima se ostvaruje (formalno, neformalno te informalno). S druge strane ne smiju se zanemariti jednako važni ciljevi koji pridonose aktivnijoj ulozi pojedinca u društvu. Ti su ciljevi poticanje društvene uključenosti, razvoj aktivnoga građanstva te razvijanje individualnih potencijala pojedinaca.

Danas se najčešće polazi od sljedeće definicije cjeloživotnog učenja: “sve vrste učenja tijekom odrastanja i odrasle dobi s ciljem unapređenje znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnog, građanskog, društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinaca” (EU, 2000.).

Cjeloživotno učenje usmjereno je prema osobi i njenim individualnim sposobnostima, poboljšanju njenog ponašanja, raspolaganju informacijama, povećanju znanja, razumijevanju, novim stavovima, iskustvima te kao pomoć u snalaženju u novim životnim situacijama.

Analizirajući tu definiciju mi, knjižničari, nailazimo na knjižničarsku sponu djelovanja i smjernica neophodnih za budućnost hrvatskog školstva. Knjižnica je informacijsko, medijsko i kulturno središte škole, a knjižničar modelator stvaralaštva, inovativnosti u pripremi knjižničnih i inih školskih sadržaja.

Ako je knjižnica lijepo uređena i opremljena, bit će rado posjećen školski kutak koji može ponuditi mir i inspiraciju te živahnu  raspravu, natjecanje i istraživački rad.

Igre asocijacija, kvizovi, istraživačko - timski rad, likovne i literarne radionice, kratki dramski prikazi, usmeno prezentiranje te izrada plakata neki su od mojih vlastitih iskustava. Kvaliteta rada knjižničarsko - informacijskog obrazovanja ovisi zasigurno i o opremljenosti knjižnice (knjižni fond i tehnika) te volji knjižničara.

Definicija cjeloživotnog učenja  podsjeća na znanja, teme i sadržaje koje mi školski knjižničari  prezentiramo u  knjižničarsko- informacijskom obrazovanju, a ostvaruju se kroz neposrednu odgojno - obrazovnu djelatnost, stručno - knjižničarsku djelatnost te kulturno – javnu djelatnost. Svakom razredu, uzrastu i temi pristupamo elokventno i ciljano.

Aktivnosti djelovanja školske knjižnice su različite: druženja sa zanimljivim ličnostima (književnici, ilustratori, lutkari, pripovjedači, glumci), čitateljski klubovi (okupljanje učenika - sudionika nacionalnih projekata), tematske izložbe i plakati kojima se obilježavaju važni knjižnični datumi ili kreativne izložbe na nivou cijele škole (uz Dan škole, eko- izložbe, školske obljetnice), interaktivne radionice – slušaonice (npr.  radioigre koje prezentiraju Nives Madunić Barišić i Tomislav Šamec – djelatnici Dramskog programa Hrvatskog radija), kreativne likovne i literarne radionice (ilustriranje i pisanje slikovnica).

Postavljeni obvezni Godišnji plan i program škole ne može kvalitetno i u potpunosti biti realiziran bez dodatne nadogradnje i sadržaja, poticaja, istraživačko - timskog rada, učenja kroz (igre asocijacije, kvizovi) kreativnog stvaralaštva i izražavanja. Nema temeljitije usvojenog znanja od onoga usvojenog na načelima samostalnog pretraživanja i donošenja vlastitih sudova i mišljenja. A sve to i mnoštvo drugih zanimljivih, edukativnih i inih sadržaja može ponuditi školska knjižnica kao aktivni sudionik u odgojno – obrazovnom procesu.

Prvi korak je podsjetnik važnosti funkcije prostora u cjelokupnom knjižničarskom sustavu dosadašnjih usvojenih znanja i iskustava na koje se lako nadoveže tema novog zadatka  tj. knjižničarsko – informacijskih znanja. Knjižničar planirano i ciljano upotpunjuje nastavni plan i program te svakom razredu u ugodnom knjižnom ozračju prezentira određene teme knjižničarstva. Teme, ključni pojmovi i obrazovna postignuća prate uzrast učenika, a na knjižničaru je da nastavni sat za svako razredno odjeljenje pripremi prema svom vlastitom izboru. Što je knjižničar spremniji kombinirati više metoda, to je nastavni sat kvalitetniji, zanimljiviji i učenici ga više pamte.

U prvom razredu učenici upoznaju prostor knjižnice i školskog knjižničara, knjige su im predstavljene kao malo blago koje nakon čitanja moraju vratiti. Prve susrete učenika s knjižnicom lijepo je upotpuniti igrokazom (glavni glumci učiteljica i knjižničarka, a poslije tko želi) i likovnom radionicom izrade lutkica koje odnose u učionicu da ih podsjeća na školsku knjižnicu.

Drugi razredi pobliže upoznaju dječje časopise i jednostavne književne oblike (npr. bajke).  Poticanje čitanja usmjereno je na medij časopisa koji donosi u svojim rubrikama mnoge zabavne sadržaje te štiva čitanja s razumijevanjem.

Učenicima trećih i četvrtih razreda ključni pojmovi su enciklopedije i priručnici. Razgovor o referentnoj zbirci može se pretvoriti u višesatni boravak u knjižnici jer se sadržajno može izuzetno zanimljivo pripremiti (prvi sat – kviz o smještaju knjižnog fonda, funkciji knjižnice te provjera lektire 2. razreda, drugi sat - definicija i specifičnosti referentne zbirke i istraživački rad, a treći sat -  prezentacija grupa ili pojedinaca.)

Peti razredi posjećuju organizirano najbližu gradsku knjižnicu kako bi naučili organizaciju i poslovanje knjižnica, upoznaju se sa smještajem fonda, a onda u školskoj knjižnici raznim vježbama i provjerama utvrđuju naučeno.

U šestom razredu vrijeme je za upoznavanje i ostalog dijela knjižnog fonda tj, učenici upoznaju nastavnički fond i Univerzalno decimalnu klasifikaciju. Ovaj zadatak u knjižnici se može uspješno realizirati u korelaciji s učiteljem geografije i korištenjem časopisa (Drvo znanja, Meridijani…) kako bi se istražila neka tema npr. Turističko značenje naših nacionalnih parkova.

Online katalozi tema su sedmih razreda u usvajanju  knjižnično – informacijskih znanja, a cilj obrazovnih postignuća uputiti učenike u pretraživanje fondova gradskih knjižnica putem e – kataloga.

Učenici osmih razreda povodom Dana hrvatskog jezika (po Planu i programu školske knjižnice) posjećuju najveću hrvatsku knjižnicu Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu. U školskoj knjižnici se upoznaju s poviješću knjige i pisma te vrstama i funkcijama ostalih knjižnica (institucijske, gradske, specijalne, )

Ako znamo da je ovo samo dio sadržaja knjižnično – informacijskih znanja, onda nam je jasno koliko knjižničar kao modelator tematski, sadržajno i kulturno može doprinijeti u cjeloživotnom obrazovanju učenika.  

Hrvatska mreža školskih knjižničara i Hrvatska udruga školskih knjižničara izuzetno uspješno koordiniraju nacionalnim projektima poticanja čitanja  (Čitamo mi, u obitelji svi, Čitanjem do zvijezda, Tulum s(l)ova, Čitajmo zajedno – čitajmo naglas: zaboravljene knjige) tako da knjižničar postaje i partner u komunikaciji  roditelj – učenik – učitelj. Nekima od navedenih projekata  usmjeravamo roditelje da budu aktivni sudionici poticanja čitanja i popularizacije knjige. Ti projekti su za svaku pohvalu jer knjižničar pokušava i djelomično uspijeva promijeniti navike roditelja i obitelji u cjelini uljuljane u svakodnevicu, medijsku ispraznost i novu tehnologiju koja knjigu pokušava zasjeniti te umanjiti značenje pisane riječi i knjige kao medija.

Uspješnu partnersku suradnju knjižničar ostvaruje i sa sljedećim kulturnim institucijama: susjednom gradskom knjižnicom (predavanja, tribine, kvizovi znanja), Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom kao sakupljačicom nacionalnog blaga, Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Leksikografskim zavodom (nastanak hrvatskog rječnika), Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti (starohrvatska baština) te susjednim  Kulturnim centrom (prigodne kazališne predstave, tribine) čiji sadržaji često prate nastavni plan i program. To su mjesta koja obilježavaju našu hrvatsku kulturu i jezikoslovlje i svojim sadržajima uvelike upotpunjuju školski nastavni plan i program.

Kada naši učenici postanu aktivni, obrazovani, komunikacijski vješti, načitani samostalni građani koji poznaju svoja prava i preuzimaju odgovornost u društvu, tada budite sigurni da je i knjižnica dala svoj skromni djelić u formiranju naše društvene zajednice i razvoju društva u cjelini. 

Ljiljana Radovečki

OŠ „Vukomerec“, Zagreb