Kako u 21. stoljeću biti knjižničar koji će pratiti sve promjene koje se stavljaju pred njega?

Pred školskog je knjižničara stavljen veliki izazov: kako u 21. stoljeću biti knjižničar koji će pratiti sve promjene koje se stavljaju pred njega?

Vrlo je često i uvriježeno mišljenje da knjižničari imaju vrlo lagan posao koji se odnosi samo i isključivo na posudbu građe. Malo je onih koji su upoznati s kompetencijama koje posjeduje knjižničar. Ne samo da je on informacijski stručnjak i osoba koja obavlja knjižničarsku djelatnost, nego on posjeduje menadžerske, pedagoške, sociološke, informatičke, organizacijske i suradničke kompetencije koje su neophodne da bi knjižnica mogla pružiti "... informacije i spoznaje neophodne za uspješno djelovanje u današnjem društvu... stjecanje vještina za cjeloživotno učenje... i tako  pomaže da postanu odgovorni građani." (Sætre i Willars, 2004, str. 10)

Današnja je školska knjižnica srce škole, mjesto gdje se odvija neposredni odgojno – obrazovni rad, kulturna i javna djelatnost te stručna djelatnost (Narodne novine, 34/00), mjesto gdje se razvija učenička mašta, kreativnost; pomaže se učenicima s teškoćama, ali i darovitim učenicima; promiču se tradicijsko – zavičajne vrijednosti; sudjeluje se u različitim projektima unutar, ali i izvan školskih zidova (suradnja s drugim školskim knjižnicama i ustanovama); aktivno provođenje Građanskog odgoja i obrazovnja kroz sate lektire; održavanje nastavnih sati iz područja Knjižničnog odgoja i obrazovanja, ali i iz svih drugih školskih predmeta. Dakle, posudba je samo onaj vrlo malen dio ukupnog knjižničarskog opsega posla.

Kako to izgleda u praksi jedne seoske školske knjižnice? Što se tiče informatičke opreme, nije tako loša situacija. Sama knjižnica ima dva računala, jedno dosta staro, drugo solidno za rad, a oba imaju pristup internetu. No, ukoliko se nastava treba održati na računalu (pretraživanje informacija na internetu, npr.) odlazimo u informatičku učionicu. Snalazimo se i pomoću pametnih telefona koji mogu poslužiti umjesto računala (a i učenicima su zanimljiviji) te se i na taj način može gradivo približiti učenicima. Također, knjižnica nema projektor pa je i to jedan od razloga zašto se nastava vrlo rijetko održava u knjižnici. Ima 15 čitaoničkih mjesta, ali to su mali stolovi i stolice pa je, gle čuda!, opet nezgodno održavanje nastave za učenike viših razreda.

                                               Fotografija knjižnice OŠ Ivan Goran Kovačić-Štitar

Pa ipak, prostor nije taj koji treba ograničavati rad knjižničara! Kvalitetna se nastava održava u učionici, Gradskoj knjižnici u Županji, prostorijama Općine Štitar, ali i na svježem zraku. Općina Štitar ugostila je učenike od 1. do 4. razreda kada su provedeni izbori u sklopu GOO-a, a sve zbog knjige Orb i Luna uče o vlasti (1999): donesena su školska pravila, otpjevani su bećarci za načelnika, nacrtan je načelnik, provedeni su izbori za predsjednika svakog razreda, te je sastavljeno i izvješće o provedenom izbornom danu. 

Fotografija prikazuje pano sa Školskim pravilima

Nadalje, Gradska knjižnica u Županji ugošćuje nas kada obrađujemo temu Zavičaj. Naime, knjižnična tema za treći razred odnosi se na upoznavanje gradske / narodne knjižnice pa je to najveći razlog zašto smo tamo. Učenici upoznaju rad gradske knjižnice, a poseban se naglasak stavlja na zavičajnu zbirku, zatim ponavljamo gradivo iz Prirode i društva tako što gledamo kratki film o Štitaru; radimo na lektiri Udovčevi sirotani (Vrkić, 1993, str. 133 – 135), a koja je napisana u županjskoj okolici, tako što ponavljamo gradivo iz uvećanica i umanjenica; Likovna kultura ove školske godine odrađena je tako što su učenici kreirali nošnju Šokice, a TZK se odnosila na plesanje kola i igranje starih igara; Glazbena je kultura probudila u njima dar za pisanje, a čega drugoga, nego bećaraca; Njemački je jezik odradio germanizme, a Matematika zadatke riječima.

Fotografija prikazuje narodnu nošnju Šokice koju su izradili učenici

Fotografija prikazuje učenike dok plešu       

Odrađeno je i nekoliko većih projekata u kojima je knjižnica opet zauzela vodeću ulogu u osmišljavanju i organiziranju aktivnosti: projekt "Dukat", "Upoznajmo velikane županjskoga kraja",  "Bajke Ivane Brlić-Mažuranić", "Stop nasilju među djecom", "Čitamo mi u obitelji svi", "PIN: pismenost inicijativa napretka" u kojem smo partneri s Obrtničko-industrijskom školom iz Županje te Osnovnom školom "Mijat Stojanović" iz Babine Grede, a koji je u potpunosti sufinanciran od strane Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, a iznosi 726.252,60 kn, ali i još mnoge druge odgojno – obrazovne sadržaje.

U školi je knjižničarka u potpunosti preuzela lektiru u nižim razredima pa je tako u sklopu npr. lektira Pale sam na svijetu (Sigsgaard, 2006) napravljen animirani film; Pismo iz Zelengrada (Videk, 2001) recikliran je stari papir; Basne (Ezop, 2001) učenici pokazuju svoje glumačke sposobnosti, a u Emilu i detektivima (Kästner, 2009) pokušavaju odgonetnuti tko je djevojčici Ivi ukrao njezine Starke. Na taj se način knjiga i čitanje pokušava približiti učenicima i pokušava se pokazati da knjige sadrže prekrasne sadržaje i da je vrijedna da je učenik uzme u ruke.

U knjižnici također obilježavamo neke važnije datume, organiziramo  različite priredbe, a knjižničar zamjenjuje SVE učitelje u školi, organizira različite kulturne i javne događaje, brine se za lijep i zdrav okoliš, stručno se usavršava na svima razinama i tako pokušava promovirati knjižničarsku djelatnost općenito. Onaj tko prati najnovija zbivanja oko kurikularne reforme, uvidjet će da je naša struka uvelike podcijenjena i nedovoljno zastupljena u njoj. Možda je to i najveći problem s kojim se susreću školski knjižničari 21. stoljeća i upravo zato se moramo i trebamo truditi pokazati sve naše kompetencije, znanja i vještine koje posjedujemo kroz sve nastavne sadržaje i školske aktivnosti, odnosno, kako kaže Vincent Bonnet kroz formalno i neformalno učenje i poučavanje.

(https://www.schooleducationgateway.eu/hr/pub/viewpoints/interviews/education-talks-libraries-and.htm)

Izazovi koji su stavljeni pred knjižničara i knjižnicu u 21. stoljeću i više su nego ikada "... svojim službama i uslugama, novom tehnologijom i novim oblicima komuniciranja među ljude unijele promjene na svim društvenim razinama." (Zovko, 2009)

Školska knjižnica već dugo nije mjesto samo za pohranu i izdavanje građe, ona je mjesto na kojem svi sudionici odgojno – obrazovnog procesa mogu dobiti relevantne informacije koje su potrebne za cjeloživotno učenje radi stjecanja svih onih kompetencija i vještina neophodnih za život u 21. stoljeću, a školski knjižničar u "... novom obrazovnom okolišu ostvaruje svoje poslanje." (Kovačević, Lasić – Lazić i Lovrinčević, 2004, str. 19)

LITERATURA:

1. Ezop (2001). Basne. Zagreb : Zagrebačka stvarnost.
2. Kästner, E. (2009). Emil i detektivi. Varaždin : Katarina Zrinski.
3. Kovačević, D., Lasić – Lazić, J. I Lovrinčević, J. (2004). Školska knjižnica – korak dalje. Zagreb :         Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za infomacijske znanosti ,         Altagama.
4. Knjižnice i učenje u 21. stoljeću. Preuzeto s             https://www.schooleducationgateway.eu/hr/pub/viewpoints/interviews/education-talks-  libraries-and.htm (1. 3. 2018. )
5. Orb i Luna uče o pravednosti: knjiga o osnovama demokracije (1999). Zagreb : Centar za građanski  odgoj.
6. Sætre, T. P.  i Eillars, G. (2004). IFLA.ine i UNESCO-ove smjernice za školske knjižnice. Zagreb :        Hrvatsko knjižničarsko društvo.
7. Standard za školske knjižnice. (2000). Narodne novine. 34.  Preuzet s https://narodne-            novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_03_34_698.html (1. 3. 2018.)
8. Videk, N. (2001). Pismo iz Zelengrada. Zagreb : ABC naklada.
9. Vrkić, J. (1993). Hrvatske bajke : 100 najljepših obrađenih : 25 antologijskih izvornih. Zagreb : Glagol
10. Zovko, M. (2009). Školska knjižnica u novom tisućeljću. 36,43 – 50. Preuzeto s    https://hrcak.srce.hr/file/87280 (1. 3. 2018.)

Marija Klarić Brdarić,

mklaric183@gmail.com

OŠ Ivan Goran Kovačić-Štitar