Nabava knjižnične građe u funkciji izgradnje knjižnične zbirke

Nabava građe i izgradnja zbirke jedna je od ključnih zadaća svake knjižnice. Citirajući američku knjižničarku koja se bavi teorijom izgradnje i upravljanja zbirkama Pamelu Johnson rečenicom „Ako nemate zbirku nemate knjižnicu“ iskazuje se važnost planiranja, izgradnje i upravljanja knjižničnim zbirkama koje predstavljaju jezgru svih knjižničnih resursa.

Cilj je svake knjižnice odgovornom nabavom knjižnične građe izgraditi zbirku/e koje optimalno zadovoljavaju informacijske potrebe aktivnih, ali i potencijalnih korisnika. Knjižnična zbirka predstavlja jezgru izvora informacija i znanja koje pružaju knjižnice i pokazuju što definira knjižnicu.

Nabava knjižnične građe, odnosno informacijskih izvora razlikuje se prema vrsti knjižnica i profilu korisnika. Nacionalne knjižnice u pravilu prikupljaju obvezni primjerak i referentne izvore. Sveučilišne i visokoškolske knjižnice prikupljaju obveznu i preporučenu literaturu nastavnih kolegija pojedinih fakulteta, sveučilišne udžbenike, znanstveno stručnu literaturu svih znanstvenih polja i referentnu građu. Sveučilišne knjižnice, nadalje usklađuju nabavu inozemne znanstvene literature na nacionalnoj razini i na razini pojedinačnog sveučilišta. Specijalne knjižnice prikupljaju specijalna referentna i temeljna djela za pojedina znanstvena područja i polja. Narodne knjižniceimaju višestruke namjene (odgojne, obrazovne, kulturne, zabavne i rekreativne) te širok raspon korisnika (od beba do treće životne dobi) te zato prikupljaju literaturu za mladež i djecu, stručnu i znanstvenu literaturu, beletristiku za odrasle, referentnu građu, periodičke publikacije, lokalne, regionalne i nacionalne novine i slično. Školske knjižnice prikupljaju lektiru i literaturu za mlade kao i priručnu literaturu za nastavnike.

Povećana ponuda na elektroničkom tržištu informacija i njezina premreženost, promjena znanstvene komunikacije (objavljivanje znanstvenih spoznaja) i usvajanje znanja (podučavanje i učenje) osigurala je nove mogućnosti u pristupu i korištenju izvora znanja. Takvo web okruženje ima za posljedicu i promjenu načina izgradnje i osiguranja pristupa knjižničnim zbirkama. Nabava se zbog toga razlikuje i prema vrsti građe pa knjižnice nabavljaju knjižnu i neknjižnu građu, elektroničku građu izravnog pristupa te e-izvore (e-knjige, e-časopise i baze podataka). Današnja politika izgradnje zbirki temelji se na fizičkim zbirkama kao i na daljinski dostupnim informacijskim izvorima te zbog toga danas knjižničnu zbirku predstavlja skup fizičkih izvora informacija združenih s virtualnim pristupom odabranim i organiziranim izvorima informacija.

Pri daljnjem razvoju, odnosno obogaćivanju svake pojedine zbirke knjižničari moraju dobro poznavati informacijske potrebe svoje zajednice korisnika, prije svega svojih aktivnih korisnika i u skladu s njima, nabavljati relevantne, kvalitetne i korisne informacijske izvore kojima osiguravaju fizički pristup - najčešće u čitaonicama sa slobodnim pristupom građi, kao i osiguravanje pristupa udaljenim informacijskim izvorima. Isto tako, knjižničari moraju predvidjeti i buduće informacijske potrebe aktivnih i potencijalnih korisnika, a sve odluke za izbor knjižnične građe moraju donositi unutar etičkog kodeksa koji uključuje nepristranost pri izboru građe, zaštitu podataka korisnika i korištenja, poštivanje autorskog prava, fiskalnu odgovornost, i najvažnije od svega, pravo svakoga pojedinca na jednak pristup informacijama.

Selekcija građe temeljena na neovisnoj i stručnoj procjeni knjižničara bez političkog, tržišnog ili ikojeg drugog utjecaja uz transparentnu suradnju s predstavnicima zajednice korisnika i osnivača ponovo dobiva na važnosti. Naime, knjižnice su suočene sa stalnim smanjivanjem financijskih sredstava za nabavu unatoč porastu i tradicionalnih (tiskanih) i elektroničkih informacijskih izvora, pa pitanje ravnoteže između neposredne potrebe (just in time) i dugoročne obveze za razvoj zbirke (just in case) ostaje i nadalje jedno od najvažnijih pitanja izgradnje zbirki. 

Stvaranjem konzistentnih knjižničnih zbirki korisnicima se osigurava pristup i korištenje relevantnih izvora informacija i znanja, a zadaća je knjižničara da kontinuirano procjenjuju vrijednost informacijskih izvora u odnosu na potrebe korisnika, prate njihovo korištenje te u skladu s potrebama korisnika održavaju relevantnost zbirki provođenjem različitih metoda vrednovanja istih.

Iz tog razloga, proces izgradnje zbirke mora uključiti jasne deskriptivne kriterije za sve svoje pojedinačne aktivnosti te mora sadržavati pokazatelje unutar kojih knjižničari rade. Svi osnovni pokazatelji operativnih aktivnosti u prikupljanju, obradi, čuvanju i osiguravanju dostupnosti trebaju biti sadržani u programu i/ili politici izgradnje zbirki. Takav program ili politiku treba neprekidno preispitivati i sukladno prepoznatim promjenama u okruženju mijenjati i preoblikovati. Jedino se na taj način može osigurati kontinuitet izgradnje konzistentne zbirke potpuno u skladu s misijom knjižnice koja moraju biti identični informacijskim potrebama zajednice korisnika.

Program i/ili politika izgradnje zbirke treba biti jedan općenit, kratki dokument (kao pisani ugovor između knjižnice, osnivača - financijera i njenih korisnika) koji uz prikaz osnovnih područja koji pokrivaju pojedinu zbirku ili zbirke koje pokrivaju predmetno/znanstvena područja, trebaju navesti i načine prikupljanja informacijskih izvora, njihovu obradu, način osiguravanja dostupnosti i zaštitu.

Univerzalni elementi programa izgradnje zbirke uključuju: opis i misiju zbirke, vrijednosti i prioritete same zbirke. Svojevrsni je vodič - Guidelines for a collection development policy using the conspectus model u izdanju IFLA-ine sekcije za nabavu i izgradnju zbirke (Acqisition and Collection Development).

Program izgradnje zbirke tako predstavlja dinamičan, vitalan alat s mjerljivim ishodima kako bi se utvrdilo radi li se upravo ono što i piše u njemu te daje odgovore na ključna pitanja: tko su najveći korisnici zbirke?, tko su ostali dionici poslovne i obrazovne okoline?, koje se zbirke najviše koriste?, koja se predmetna područja moraju osvježiti? itd.

Programi izgradnje i upravljanja zbirkom koje predstavljaju knjižnicu i njene zbirke (informacijske izvore) uobičajeno sadrže: misiju knjižnice (njenu ulogu i zadaću u društvu te način ostvarenja tih zadaća), svrhu programa izgradnje i upravljanja zbirkama, opis zajednice korisnika i njihove potrebe, pitanje pristupa, opis zbirki, proračun za izgradnju zbirki, kriterije izbora za nabavu informacijskih izvora, posebne zbirke, ograničenja u nabavi, kooperativne odnose s drugim knjižnicama, mjerenje i vrednovanje zbirke, plan zaštite zbirke, izlučivanje i otpis, reviziju programa izgradnje i upravljanja zbirkama.

Pri kreiranju programa za izgradnju i upravljanje zbirkom mora se uzeti u obzir da današnje zbirke obuhvaćaju četiri razine:

• informacijske izvore koje posjeduje knjižnica (lokalna zbirka)
• informacijske izvore koje posjeduje neka druga knjižnica ali su dostupni uslugom međuknjižnične posudbe i dostavom dokumenata
• elektroničke dokumente nabavljene kupnjom ili pretplatom (baze podataka – nacionalni konzorcij)
• besplatne elektroničke dokumente.

Ovakav pristup i kvalitetno upravljanje informacijskim izvorima organiziranih u knjižnične zbirke s ciljem prijenosa poruke omogućavaju svim zbirkama povećavanje njihove dostupnosti i vidljivosti s primarnim ciljem aktivnog korištenja jer su zbirke sredstvo za širenje znanja i informacija, čuvaju zapise o kulturi i civilizaciji, razvoju znanosti te predstavljaju neiscrpni istraživački korpus.

Vesna Golubović

 vgolubovic@nsk.hr