Skupština HKD-a, Primošten – izvješće s puta

Srijeda, 12.10.2016.

Treba stići do pola četiri najkasnije. Da, super. Znači, ne moramo ustajati rano ujutro već možemo sasvim lagano krenuti u zdravorazumsko vrijeme. Dogovaram s kolegom Markom polazak u 9.00 sati. Kako to obično biva, oni  50+, što bi rekli naši stari, oni u „vekslu“ slabije spavaju,  tako da sam se probudio točno na vrijeme u pola pet ujutro. Marko sigurno spava kao beba, ah mladosti moja! Dobro sad, nije ni to loše ranije se probuditi. Imam vremena  još jednom „proguglati“ kartu puta. Prije sam običavao svake godine ići putem  prema Splitu i  ta mi ruta puta  nije nepoznata. No zadnjih nekoliko godina nisam putovao i „uhvatio“ sam se interneta za svaki slučaj provjeriti kojim ćemo putem. Idemo preko Gline, Topuskog,  Gvozda, preko Krnjaka  na staru cestu prema Plitvicama. Pravac Primošten! Na autocestu ne idemo.

Devet je sati. Naravno, Marko očekivano nije spreman. Mislim budan je on, ali nije popio kavu, a  bez kofeina i nikotina ne polazi na put. Hajde što sad, imamo vremena, neka se dečko dozira kad mu je to prijeko potrebno. U međuvremenu kolegica Gordana me nagovara da ponesem fotoaparat. Ne ću! Morao bih paziti na skupo osnovno sredstvo. Marko velikodušno i vrlo odgovorno preuzima brigu oko fotoaparata i nosimo ga sa sobom. Valjda ćemo uskoro krenuti, prošlo je pola deset. Negdje dvadeset minuta prije deset Marko dovoljno nadoziran kofeinom i nikotinom sposoban je krenuti na put. Krećemo. Pravac Glina. Preko Knina. Putem do Gline dogovaramo kako ćemo se u svakom gradu zaustaviti  i samofotografirati ispred gradske knjižnice. Glinsku gradsku knjižnicu smo preskočili jer tu se uvijek možemo samofotografirati, ali smo zato  to učinili ispred srednje škole u Glini. Zašto? Privatni razlozi. Nakon te kraće stanke krećemo dalje put Topuskog. Budući da je Topusko malo izdvojeno od pravca kojim se krećemo, odustajemo od fotografiranja ispred knjižnice u Topuskom. Vrijeme protječe brže nego kilometri pod kotačima i spoznajemo da ako se mislimo „naslikavat“ ispred svake knjižnice nemamo šanse stići na vrijeme. Imali smo volju, ali ništa od toga. Put putujemo, jer na autocestu ne idemo. „Malo morgen“. Naša informacijska služba je zakazala iako smo upite postavljali u skladu s pravilima struke. Bile su to brze informacije  tako da se nismo uspjeli obavijestiti o tome da je zatvorena cesta kojom smo namjeravali proći. Čudom se čudimo, ali nema druge nego na autocestu. Peh.

Nakon izvjesnog vremena, a i prijeđenog  puta Marko se mora ponovo dozirati, nedostaje nikotina, a i meni su se noge ukočile. Nakon kratkog odmora „gibamo“ dalje i silazimo s autoceste na koju nismo išli… I pravac Primošten. Moj kolega i navigator Marko pravilno uočava skretanje i ja ga uredno promašujem. Sjećam se gesla da li iz škole il tko zna od kuda „Upoznaj Domovinu da bi je više volio“! Produžujemo i upoznajemo dio prelijepe hrvatske obale u duljini od sto do dvjesto metara. Tad se zaustavljamo i okrećemo natrag. Sada već upoznati s putom lagano klizimo do raskrižja prema Primoštenu. Stižemo. Primošten je lijevo na obali, a znak pokazuje desno. Dobro, čini se da još nismo dovoljno upoznali Domovinu.  Idemo putem desno i cesta nas vodi ravno u grad. Super!  Tu smo! Sada moramo pronaći hotel.  Srećom, jednostavno je. Rampa je podignuta. Pogledamo se i nadamo se valjda će tako i ostati. Samo naprijed! Parkiramo u hladu nadstrešnica bez krova. Ulazimo do recepcije, zapravo mislimo da je to recepcija, ali nije. Upućuju nas do recepcije. Odlazimo po uputama, prijavljujemo se i ponovo se vraćamo u „hlad“ nadstrešnica do auta po prtljagu. U zdravom tijelu zdrav je duh. Knjižničari misle na sve. Zašto bi sve napravili odjednom?! Valja se prošetati i udahnuti miris mora.

Uspjeli smo! Smjestili smo se u sobu s terasom i pogledom na more. Red je nakon takve muke. Kao odgovorni ljudi odlučujemo gotovo odmah krenuti na događanja.

Došli smo na pozdravne govore i otvorenje Skupštine. Logika nalaže da se s tim događajem otvaraju sva ostala, ali nije tako. Puno je zabavnije. Prije službenog otvorenja održan je otvoreni sastanak Komisije za katalogizaciju i predstavljanje zbornika povodom djelovanja prof.  A. Horvat u knjižničarstvu. Kolega Marko i ja onako u prosjeku mladi i neiskusni nismo shvatili da Skupština počinje prije službenog otvorenja. Sada smo i to naučili. Zapravo, mogli smo i pročitati u Dnevnom redu Skupštine, ali mi kao i svi muški upute čitamo naknadno.

Sâmo otvorenje bilo je posebno iskustvo. Osim uobičajenih pozdravnih govora, domaćini su jednim kratkim kulturno zabavnim programom uveselili i razgalili sve „skupštinare“. Iako baš nemam sluha i nisam kompetentan, čini mi se da su zvučali, više tulili kao „jato magaraca“. Barem su izgledali dobro u nošnjama. Srećom nikad nije dosadno. Drago nam je što HKD vježba naše moždane vijuge i što nam je ponudio toliko događanja odnosno predavanja. Možemo birati, ali ne možemo se klonirati. Ipak, pronašli smo rješenje. Iako Marka i mene zanimaju gotovo iste stvari, morali smo odabrati različita predavanja. Eto, ponovo je na djelu briga organizatora Skupštine oko komunikacije između Marka i mene. Sada moramo jedan drugoga izvijestiti tko je što slušao na pojedinom predavanju, što je zapravo dobro. Zahvalni smo na tome. Na prijedlog našeg Društva, kolegica Dunja bila je kandidat za izbor predsjednika HKD-a u narednom mandatnom razdoblju. Iako se nošenje fotoaparata s početka priče činilo kao loša ideja, zahvaljujući Markovoj vrhunskoj sposobnosti predviđanja, ispostavilo se da smo jedini iz našeg Društva ponijeli fotoaparat (ako izuzmemo mobitele) i fotkali izbore odnosno sva događanja Skupštine. Logično je da je Dunja postala nova - stara predsjednica, ta ona je naše gore list.

U petak smo Marko i ja bili na još nekoliko predavanja. Vrijeme se polako počelo kvariti. Popodne „zapalismo“ put Petrinje. Izbjegli smo nevrijeme. Jesmo li promašili izlaz s autoputa na Gornjoj Ploči?  Naravno da jesmo.
Sve u svemu bilo je zanimljivo i korisno iskustvo, a i upoznali smo nove dijelove Domovine.

P.S.
Psst. Čuli smo da nismo samo mi „zbrisali“ ranije. Naime, u subotu je bilo svečano otvorenje Mjeseca hrvatske knjige u Šibeniku... A vrijeme je stvarno bilo loše.

Ante Mrgan