Drugačija knjižnica –između sna i mogućnosti

Svi putovi koji iz grada Kutine vode prema okolici  za one koji istinski gledaju su poput malog putovanja u prošlost. Osebujne prirodne ljepote moslavačkog kraja dopunjene građevinskim djelima niza  pokoljenja izvor su posebnog doživljaja i ljepote. Drvena zdanja -trijemovi, čardaci, drvene staje, drvarnice postavljeni su u raskošni okvir prirode nenametljivo i skladno te ostavljaju dojam kao da su iznikle iz nje same. Svojim proporcijama, materijalima uzetim iz prirode i bojama koje odgovaraju okolišu svjedoče o kulturi i osjećajnosti mnoštva neznanih graditelja. Narodna arhitektura ovoga kraja srasla je  sa svojim tlom kao tvorevina umjetničkog, narodnog duha svoga vremena i svog posebnog građevnog elementa hrasta lužnjaka.

Školska knjižnica Tehničke škole Kutina nastala je 70-tih godina 20. stoljeća u okviru tadašnjeg srednjoškolskog centra. Nažalost, malo se toga od povijesne kulture gradnje i opremanja odrazilo u stvaranju knjižnice. Devedesetak kvadrata pravokutnog prostora  opremljen je funkcionalno (visokim željeznim policama i sivim željeznim ormarima), ali  nažalost bez osjećaja za estetiku i potrebe da se mladi korisnici u tom prostoru osjećaju dobrodošlo i ugodno. Takva knjižnica, unatoč bogatom i godinama izgrađivanom raznolikom fondu, nije poticajna kako radnom osoblju tako ni mladim korisnicima. Od samog početka rada u knjižnici nastojim vanjsku ljepotu kraja u koji sam doselila unijeti u prostor knjižnice kako bi je učinila sebi i svojim korisnicima drugim domom. Kroz godine prostor se unatoč nedostatku sredstava, polako, ali ipak kontinuirano mijenjao. Poneki komad drvenog namještaja vlastite izrade, umjetnički predmeti nastali u školskim kreativnim radionicama, biljke i dekorativni predmeti pomalo su mijenjali lice hladnog, sterilnog  prostora i približavali ga onome što bi jedna srednjoškolska knjižnica trebala biti –topao, ugodan  i zdrav prostor  ispunjen građom i poticajnim sadržajima, gdje korisnici rado borave.

Knjižnica dobiva priliku za proširenje 2013. godine kada joj se pripaja prostor stare računalne učionice koju smo prenamijenili u zaseban prostor čitaonice. Inspiraciju nismo morali dugo tražiti, već smo na osnovu vlastitog projekta Podignite visoko krovnu gredu tesari –priča o moslavačkom seljaku i hrastu lužnjaku ili kako očuvanjem razvijati, a razvojem sačuvati, krenuli u oblikovanje novog prostora. Cilj nam je bio da kroz projekt predajnog narodnog graditeljstva edukacijom i kreacijom dođemo do prostora koji bi uz osjećaj za prirodu i tradiciju imao specifičnu lokalnu notu, nudio doživljaj jednoga kraja, a da se u procesu njegova stvaranja držimo svih uzusa održivosti i djelovanjem ostavimo što manji ekološki otisak. Pokušali smo stvoriti prostor s redefiniranim elementima prošlosti, povezati našu tradicijsku gradnju sa suvremenom i tako je sačuvati za budućnost. Kao i uvijek najveća prepreka do ostvarivanja planiranog bila su sredstva. Jedinu potporu koju smo izvan institucije uspjeli dobiti bila je donacija Grada Kutine i upravo zbog toga morali smo, nažalost, od nekih planova odustati. Ipak, u prostor smo unijeli dosta drvenih elemenata koji dišu i čine ga toplim, oslikanih površina te površina po kojima se može pisati, crtati, jednostavno izraziti se i pokazati svoju kreativanost. Prvi gosti u novom prostoru bili su predstavnici  kutinske romske zajednice koji su u njega unijeli ritam, veselje i boje. Potom su uslijedili susreti s književnicima, redateljima, ekolozima, a trenutno kroz predstavljanje dva knjižna naslova želimo proširiti krug prijatelja, ugostiti ljude koje je velika nesreća donijela do našeg grada, a koje doživljavamo samo kroz prizmu te nesreće i izbjeglištva,  istovremeno ne znajući mnogo o njihovoj kulturi, civilizaciji, prebogatom povijesnom naslijeđu. S mladim ljudima i ženama iz Sirije razgovarat ćemo o ljudskim slobodama i pravima, budućnosti  i ljubavi.

Antička pjesnikinja Sappho stihom svoje svadbene himne Podignite visoko krovnu gredu tesari slavi ceremoniju braka (simboličnog zasnivanja novog doma), a mi s projektom istog imena i svakodnevnim djelovanjem pokušavamo jednoj knjižnici i svim njenim korisnicima dati boje, okuse i ono što je najvažnije osjećaj doma.

KUD Crni biseri i književnik Nebojša Lujanović

Redatelj Bogdan Žižić u našoj knjižnici

Drugačiji pogled  na rat u Siriji i istinsko oslobađanje žena na prostorima gdje bi to najmanje očekivali

Gordana Rešicki Degoricija

gordana.tsk@gmail.com