Intervju s predsjednicom Komisije za javno zagovaranje Hrvatskog knjižničarskog društva Ivančicom Đukec Kero

1. Koja je svrha zagovaranja i kako uspješno zagovarati 

Javno zagovaranje je aktivnost, u našem slučaju knjižnica i knjižničarskih društava širom svijeta, koja je nastala rekla bih prije svega kao odgovor na nedovoljnu vidljivost knjižnica u javnosti, to je glas kojim svi mi, iznutra, nastojimo uključiti u život knjižnica, u njihove probleme i postignuća, sve (ne)zainteresirane strane društva u cjelini, izgraditi kvalitetnu i stabilnu političku podršku, pribaviti adekvatna sredstva za upravljanje i financiranje knjižnične djelatnosti, sudjelovati u izradi pravne legislative kada za to postoji potreba, biti prisutni u medijima… jednostavno biti vidljivi i biti korisni u društvu i za društvo! Cilj zagovaranja je dakle senzibilizirati užu i širu javnost za prepoznavanje nezamjenjive uloge knjižnica u razvoju kulture, društva znanja, kao i razvijati partnerske odnose između knjižnica i drugih srodnih pa i konkurentskih organizacija i institucija te donatora i prijatelja. Važnosti zagovaranja prepoznalo je i Hrvatsko knjižničarsko društvo koje u svojim redovima ima i Komisiju za javno zagovaranje, čiji članovi nastoje senzibilizirati i educirati prije svega knjižničarsku zajednicu, ali i osnivače knjižnica kao važne partnere. Zahvaljujući inicijativi članova Komisije već godinama su pri Centru za stalno stručno usavršavanje dostupne radionica Javno zagovaranje I i II, kroz koje se može naučiti i savladati vještine zagovaranja, komuniciranja, predstavljanja u javnosti, pripreme materijala za medije… Ozbiljnost teme zagovaranja potvrđuje i činjenica da je Hrvatsko knjižničarsko društvo (u daljnjem tekstu: HKD) na svojoj 39. redovnoj skupštini održanoj u Splitu, u  listopadu 2014. godine donijelo i Strategiju za javno zagovaranje HKD-a 2015.-2020.

2. Što zagovaranje znači u praksi?

U praksi to mogu biti aktivnosti neke male knjižnice, poput kampanje za nedovoljan i neadekvatan prostor, organizacija okruglog stola koji će nastojati riješiti probleme s kojima se knjižnica trenutno susreće, objavljivanje izjava i otvorenih pisama kao reakcija na kršenje prava slobodnom pristupu informacijama, na regionalnoj razini aktivirati se oko nekih zajedničke ciljeve/problema svih narodnih knjižnica, pa sve do međunarodnih aktivnosti, poput one EBLIDA-ine kampanje za pravo na čitanje e-knjiga ili pak naše sjajne kampanje Čitaj mi! za promicanje važnosti čitanja djeci od najranije dobi. Te aktivnosti mogu biti usmjerene prema korisnicima, prema donositeljima odluka, prema medijima ili općenito prema sveukupnoj javnosti. Sve te i slične aktivnosti, vezuju se uvijek uz nastojanja knjižničara da javnim djelovanjem promiču interese knjižnica i knjižničarstva na lokalnoj, državnoj i/ili međunarodnoj razini. Važnost zagovaranja je prepoznata i u IFLAi koja posljednjih godina većinom svojih aktivnosti, promovira javno zagovaranje kao vještinu neophodnu za ostvarivanje ciljeva određenih strategijom razvoja, nastoji kontinuirano aktivirati  svoje članove na pojačanu aktivnost, ali i osigurati im dodatnu edukaciju da postanu još bolji zagovarači.

3. Problemi  s kojima se knjižničari susreću

Problemi s kojima se knjižničari susreću nisu ni veći ni manji nego li oni s kojima se susreću i neke druge struke, mijenjaju intenzitet ovisno o političkom, kulturnom, obrazovnom, gospodarskom i drugim aspektima života društva u cjelini, ali generalno nećemo pogriješiti ako kažemo da se knjižnice i knjižničari uvijek bore sa nedovoljnim utjecajem na donositelje odluka, s uvijek nedovoljnom i preslabom vidljivošću i prepoznatljivošću u javnosti, slabom marketinškom osviještenosti, znanjem i iskustvom promotivnog djelovanja unutar knjižnice, nedovoljnom glasnoćom i samozatajnošću knjižničara, nedovoljnom podrškom javnosti kada zatreba, i naravno svake godine sve izraženijim problemom - smanjenjem sredstava za obavljanje knjižnične djelatnosti. I opet, ti problemi kada se usporede sa trendom zatvaranja nekih knjižnica u svijetu, čine se rješivima i ne prestrašnima.

4. Koje vještine su potrebne za zagovaranje

Biti dobar zagovarač znači konstantno se nadograđivati, educirati, imati izvanredne komunikacijske vještine, dobru sposobnost slušanja, taktiziranja, ali i donošenja odluka. To je osoba koja zna postaviti prava pitanja, koja je fleksibilna, strpljiva i naravno optimistična. A definitivno najbolji zagovarači su oni kojima je aktivizam žive J

5. Primjeri dobre prakse

Meni je recimo genijalan primjer zagovaranja knjižnica, knjižničara i knjižničarstva, već dobro poznat Cycling 4 libraries. Vjerujem da mnogi već znaju za njega, ali ukratko riječ je o neformalnom stručnom skupu koji je ujedno i biciklistička tura. Osnovan je 2011. godine s ciljem zagovaranja knjižnica i povećavanja svjesnosti javnosti o vrijednosti knjižničnih usluga i izvora koje knjižnice nude svojoj zajednici i društvu u cjelini. Realizira se u suradnji s lokalnim knjižnicama, knjižničarskim društvima i međunarodnim organizacijama IFLA (Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova) i EBLIDA (Europskiured za knjižnične, informacijske i dokumentacijske udruge). Drago mi je da i u Zagrebačkom knjižničarskom društvu imamo svoje bicikliste/knjižničare/zagovarače koji žive ovakvo nazovimo zdravo knjižničarstvo i zahvaljujući čijim uspjesima se sada možemo pohvaliti i svojom Radnom grupom za bibliocikliranje.
Na nedavnoj konferenciji EBLIDA-e u Aarhusu u neformalnoj komunikaciji s finskim knjižničarima, saznala sam za jedan zanimljiv promotivni filmić Finskog knjižničarskog društva kojim su naši kolege htjeli istaknuti važnost korištenja knjižnica da bi se izbjeglo neznanje. Upravo je to bila njihova reakcija na izbor D. Trumpa za predsjednika SAD-a i njegove izjave koje su bile pune neistina upravo zahvaljujući njegovoj neinformiranosti i neznanju. Njegove izjave su im bile poticaj da mu upute jedan promotivni filmić u kojem mu daju konkretne upute kako može „stati na kraj“ tom svom neznanju, nudeći mu rješenje da se upiše u knjižnicu J. Link je dostupan na https://www.facebook.com/kirjastoseura/videos/1301460429940823/  

Svakako želim spomenuti i naše vrijedne kampanje, poput Imam pravo znati, imam pravo na knjižnicu i kampanje Čitaj mi!

Kampanja Imam pravo znati imam pravo na knjižnicu, osmišljena je kako bi usmjeravala na jačanje svijesti u javnosti o potrebi izgradnje i primjerenog financiranja knjižnice u svakoj jedinici lokalne samouprave, o uspostavljanju knjižničnih službi u svakoj školskoj, visokoškolskoj, znanstvenoj i kulturnoj ustanovi kao i socijalnim, zdravstvenim i kazneno-popravnim ustanovama, s ciljem da svaki građanin, bilo to dijete, mlada odrasla osoba, zaposlen, nezaposlen ili umirovljenik, ima mogućnost korištenja kvalitetnih knjižničnih usluga na jednostavan i pristupačan način. Odrađene su zahtjevne i kvalitetne radionice kojima se nastojalo okupiti i osnivače i knjižničare, ukazati na stanje i probleme te pronaći njihov zajednički jezik. Kroz kampanju se napravila analiza stanja na tom polju i nastojalo ukazati na najveće propuste u financiranju te na potrebu donošenja nacionalne strategije razvoja knjižnica, ali i zagovarati donošenje novog Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti koji još uvijek nije donesen.

I svakako Čitaj mi! naša poznata nacionalna kampanja za promicanje čitanja naglas djeci od rođenja, nastala s ciljem poticanja roditelja i drugih odraslih osoba da s čitanjem naglas djetetu započnu već od njegova rođenja. Posljedično, ovakva akcija zagovarala je knjižnice kao sigurna i kvalitetna mjesta koja  će im to omogućiti pa je tako potakla roditelje, ali i djecu da postanu članovi knjižnica. Koliko je ova kampanja okupila partnera koji nisu knjižničari i koliko je povećan upis djece u knjižnicama upravo zahvaljujući kampanji, dokazuju sjajne statistike koje su javno dostupne i redovito medijski plasirane.

6. Imate li još nešto za napomenuti ili dodati, za što mislite da je bitno, a nije obuhvaćeno pitanjima

Da bi knjižnice bile vidljivije od sveukupne javnosti važno je da mi iznutra dajemo sebi na važnosti, da mi prenosimo kvalitetnu i najbolju sliku knjižnice našim posjetiteljima koji ulaze u naše prostore, da izlazimo van knjižnica i budemo glasni da nas vide i oni koji za nas ne znaju, da bicikliramo ako treba da nas vide, da dovedemo psa u knjižnicu kojem će čitati sramežljivi i usamljeni, da se nudimo političarima kao idealni partneri za njihove brojne probleme jer smo idealna platforma, s vrhunskim stručnjacima, sjajnim programima, ekipa koja može pomoći u rješavanju i nezaposlenosti, i beskućništva, možemo itekako pomoći u socijalnoj inkluuziji manjina ili drugih društvenih skupina (pa napokon, to narodne knjižnice rade svaki dan, ali oni možda za to ne znaju), da putem mrežnih stranica i društvenih mreža budemo prisutni i aktivni, dapače, interaktivni, da se svi kod nas osjećaju dobrodošlima da nas svi zavole i prepoznaju kao instituciju bez koje ne mogu. Tako ćemo dobiti cijelu mrežu naših saveznika i zagovarača.

Želim još istaknuti da ćemo kao Komisija za javno zagovaranje nastojati realizirati bogatu bazu s primjerima dobre prakse zagovaranja knjižnica, kao što je i započeto na stranicama Imam pravo znati, imam pravo na knjižnicu http://www.hkdrustvo.hr/pravo_na_knjiznicu/26   što bi ujedno bilo i poticaj mnogima na aktivnosti, ali i nepresušni izvor ideja.

Intervju vodila Lana Zrnić

lana.zrnic@gmail.com