„Zelena knjižnica“ u Hrvatskoj

U svojem radu „Zašto je prirodi potreban čovjek?“ profesor Moskovskog državnog sveučilišta M. V. Lomonosov, akademik Ruske ekološke akademije, dr.sci. filozofije Eduard Girusov postavljaju pitanje ekološke kulture. „Kultura je složen i višeslojan fenomen, koji uključuje ne samo sveukupnost materijalnog i duhovnog bogatstva čovječanstva, već sam način njegova razvoja. Još je kompliciraniji smisao koncepta ekološke kulture, jer osim navedenog, to uključuje kompatibilnost ljudskih aktivnosti s očuvanjem prirodnog okoliša u kojem to društvo živi.

Ekološka kultura je veći i napredniji oblik humanizma, jer ne uključuje samo zadatak održavanja i očuvanja života ljudi, već i drugih oblika života jer u ovom slučaju čovjek nastupa u ulozi jamca očuvanja života na planeti, pa i očuvanja samog planeta. Po prvi put  kultura postaje načinom da se spriječi smrt civilizacije. Priznavanje stvarnosti globalne ekološke krize te brzina njezina pretvaranja u ekološku katastrofu ozbiljno ograničava raspon u izboru strategije za daljnji razvoj društva. Glavno pitanje je: ima li dovoljno vremena da čovječanstvo u potpunosti shvati novu ekološku paradigmu u svoj njezinoj složenosti, te ostvari ekološki imperativ.

Obrazovanje ima avangardnu ulogu u oblikovanju modernog pogleda na svijet, a ekološka obrazovanost, uz ekonomsku, informacijsku, humanitarnu, mora postati temeljem cjelokupnog obrazovnog sustava“ – tvrdi uvaženi akademik, te naglašava neophodnost razvitka nove ekološke kulture koja se „upravo zbog svoje radikalne razlike od stare, ne može  formirati spontano“, te podrazumijeva „dobro organizirani ekološki odgoj, obrazovanje i osposobljavanje… koji trebaju spriječiti posljedice a ne uklanjati ih“.

U ovom procesu obrazovanja veliku ulogu može odigrati i knjižnica kao sastavni dio odgojno-obrazovnog procesa koji pruža obavijesti i spoznaje bitne za uspješno uključivanje u suvremeno društvo koje se temelji na znanju i informacijama, promiče čitanje, te je mjesto gdje korisnici stječu vještine za učenje kroz cijeli život. Zadatak narodne knjižnice je da svojim korisnicima omogući pristup svim znanjima i informacijama. Stoga je prostor knjižnice pravo mjesto za izvedbu projekata kojima se mlade naraštaje nastoji osvijestiti i poučiti o potrebi očuvanja našega prirodnog staništa – planeta Zemlje.

Izraz „zelena knjižnica“ upotrebljava se u dvama značenjima: prvo, kao naziv za knjižničnu zgradu koja je projektirana i izgrađena tako da u najmanjoj mogućoj mjeri nepovoljno utječe na okoliš, i drugo, kao naziv za knjižnične programe i usluge usmjerene na razvoj zelene pismenosti, jačanje svijesti o održivom društvu i nužnosti zaštite okoliša, što je i tema ovoga broja HKD Novosti.

Međunarodno krovno svjetsko knjižničarsko udruženje IFLA, u svojoj je „Izjavi o knjižnicama i razvitku" (2013.) naglasilo da knjižnice imaju prirodnu ulogu pružanja pristupa informacijskim sadržajima i uslugama koje podupiru održivi razvoj te je pozvalo donositelje odluka da ih prepoznaju kao pouzdane ustanove za provedbu zelenih programa, kojima one mogu dati znatan doprinos rješavanju problema održivosti na razini cijele zajednice.

Projekt „Zelena knjižnica“ koji je u ožujku 2011. pokrenulo Društvo bibliotekara Istre potaknuo je brojne hrvatske knjižnice da razviju vlastite zelene programe usmjerene na izobrazbu javnosti, kako u smislu teorijskih znanja i razvoja kritičkoga mišljenja o okolišnoj tematici tako i u smislu stjecanja praktičnih zelenih vještina.

Katarina Todorcev Hlača