Znanstveno stručni skup s međunarodnom suradnjom
Kratki prikaz događanja i predavanja sa Skupa i Sekcije koja je tematizirala školsku lektiru i općenito se bavila kreativnim načinima analize književnoga djela u svrhu promicanja čitanja

Dvodnevni znanstveno stručni skup s međunarodnom suradnjom "Dijete, knjiga i novi mediji" održao se u Splitu od 22. do 23. rujna u organizaciji Filozofskog fakulteta Split i Saveza društva Naša djeca Hrvatske. Skup je započeo svečanim otvorenjem, prigodnim pozdravima domaćina i organizatora, te kratkim scenskim prikazom uz sudjelovanje zbora u kojom je prenesena poruka o bogatstvu dječje literature u Hrvatskoj, a napose njenih klasika poput Ivane Brlić Mažuranić čija su djela posebno istaknuta. Program su izveli učenici OŠ Manuš iz Splita uz vodstvo svojih učitelja Lade Režić i Tončija Mihovilovića. Program je kroz pjesmu i proznu scensku izvedbu prenio i plemenitu poruku domoljublja i potrebe njegovanja zajedništva i rada na očuvanju pravih vrijednosti, prije svega bogate baštine hrvatske dječje literature.

Nakon uvodnog dijela slijedila je Plenarna sjednica koju je otvorila izv. prof. dr. sc. Diana Zalar sa Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s pozvanim predavanjem naslova "Leptira umjesto lektire" uz podnaslov "Potpomažu li novi mediji čitanje ili mu odmažu?" Predavanje je započeto tvrdnjama pedagoga starije generacije kao je lektira jako ozbiljan posao koji tako treba biti shvaćen i od učitelja i od djece i drugom tvrdnjom koja je zapravo svojevrsna anatema, ali ne ona antička već srednjovjekovna. Dakle, profesorica je prenijela citat u kojem se proklinju novi mediji (u ovom slučaju mobiteli) jer narušavaju, odnosno onemogućavaju komunikaciju s mlađim članovima obitelji. slijedilo je još nekoliko negativnih primjera primjene novih medija posebno ako ih djeca koriste bez nadzora odraslih. Tako su navedene neprimjerene stranice na koje dijete može naići tražeći po internetu informacije o lektiri, zatim pojednostavljeni do izrazito plitki, površno obrađeni segmenti lektire uz dodatke igrica koje su također zatupljujuće. Ipak, kako nije sve negativno u korištenju novih medija daje se naslutiti iz samog naslova jer profesorica ističe tu zabavnu, maštovitu i kvalitetnu stranu medija u svom drugom dijelu predavanja i upravo njime naglašava tu potrebnu sinergiju staroga i novoga kako bi se djetetu pružila ta omražena lektira u obliku šarenog leptira. Istaknuto je nekoliko pozitivnih primjera iz prakse, između ostalih i projekt Knjižnica grada Zagreba "Nacionalni kviz za poticanje čitanja" koji se provodi u vrijeme trajanja Mjeseca hrvatske knjige. Taj je projekt izvanredan primjer upotrebe novih medija u svrhu približavanja literature i promocije čitanja kroz dodatnu motivaciju moguće nagrade za točno rješenje zabavnog  i maštovitog kviza. Projekt se provodi on-line i zato je dostupan u svim školama, obrazovnim institucijama ili domovima koja imaju internetsku vezu. Posebno je istaknuta i emisija na Hrvatskoj radio televiziji "Klasici narodu" urednika Roberta Knjaza koja je jednim dijelom bila posvećena i dječjoj literaturi. Tim primjerom profesorica je apostrofirala  veliku ulogu i važnost televizije i radija kao moćnih medija u promicanju kulture čitanja. Nabrajanje pozitivnih praksi korištenja novih medija zaokruženo je primjerom Zaklade za čitanje "Stiftung Lesen" iz Mainza u Njemačkoj. Kratko opisujući respektabilne programe i projekte koji se provode u organizaciji  Zaklade, zaključila je kako bi svi trebali slijediti njihov primjer u kojem sve  autore inovativnih radionica potiču dodatnom novčanom stimulacijom, a na tisuće djece sudionika  motiviraju dodjeljivanjem posebnih certifikata koji im nose određene pogodnosti kao i dodatne bodove pri upisima u željene škole. Predavanje je zaključeno osvrtom na početne stroge stavove i  izrečene anateme zbog straha od novih tehnologija s pomirljivim pozivom na usvajanje istih, nadasve onih segmenata novih medija koje nam pružaju bezbrojne maštovite načine kako bismo zadržali dječju zainteresiranost za literaturu i kako bismo uopće zadržali komunikaciju s mlađim generacijama.

U nastavku skupa predstavljene su dvije knjige, te održano četrdesetak predavanja, teorijskih, zatim nekoliko primjera iz prakse, te naposljetku i istraživanja koja su obuhvatila oba aspekta. Od ostalih predavanja izdvojit ću samo manji dio koji me se posebno dojmio:

Predavanje Renate Kučan iz OŠ Grabrik iz Karlovca "Knjiga mediji i slobodno vrijeme - iskustvo iz prakse" u kojem smo mogli vidjeti korištenje novih medija koje su rezultirale novim kompilacijama likovnih, literarnih i filmskih umijeća. Također me se dojmila organiziranost provođenja projekata koja obuhvaća mnoge gradske institucije, voditelje raznih struka, mnoštvo volontera i naravno na tisuće sudionika.

Daria Talić iz OŠ Tina Ujevića iz Zagreba, predstavila je intimnu, malu priču o provođenju čitanja i analize literarnog djela Melite Rundek: "Mirko i sedam prigovora" kroz prezentaciju koju je naslovila: "Putovanje kroz priču - uloga školske knjižnice u poticanju čitanja učenika". Iz ponuđenih materijala koje smo dobili na uvid, može se naslutiti da je radionica prikladna za manje grupe i koja nosi veliki potencijal u uspostavljanju dobre komunikacije, povjerenja i općenito dobar primjer kako literatura može pomoći u rješavanju svakodnevnih problema.

Majda Milevoj Klapčić iz Srednje škole Mate Blažine iz Labina predstavila je "Projekte poticanja čitanja Hrvatske mreže školskih knjižničara" i pozvala kolege i kolegice na ostvarivanje zajedničkih ciljeva uz zajednička zalaganja kroz jedinstvenu organizaciju.

Josipa Vitlić iz OŠ oca Petra Perice iz Makarske predstavila nam je radionicu "Tko se boji korupcije još" udruge Mala filozofija iz Zadra, koju je provela sa svojim učenicima, prvašićima. Radionica je izvrstan primjer kako se "ozbiljne" teme za odrasle mogu približiti djeci i na taj način ih od malena uči moralnom ponašanju za dobrobit njihove budućnosti i zajednice koju će aktivno graditi kad odrastu. Posebno su bili zanimljivi rezultati provedene ankete o znanju i korisnosti (čitaj štetnosti) korupcije na početku i na kraju provedene radionice koju je učiteljica Josipa Vitlić dopunila i nekim svojim idejama, te nam sve s puno humora predstavila u predavanju pod naslovom: "Razvoj kritičkog mišljenja učenika mlađe školske dobi - prikaz antikorupcijskog projekta u 1.r."

Zadnje predavanje koje smo slušali na Skupu predstavio je Jozef Zentko s Pedagoškog fakulteta Ružomberok  iz Slovačke: "Obrazovni prostor za djecu u nekim muzejima u Slovačkoj“. U kratkoj prezentaciji na primjeru iz prakse muzejski pedagog iz Slovačke pokazao nam je kako se, uz korištenje novih medija,  na vrlo jednostavan i zabavan način može učiti o kulturnoj i materijalnoj baštini.

Knjižnice grada Zagreba imale su svoga predstavnika u autorici ovoga osvrta s predavanjem pod naslovom "Kako lektira može biti zabavna i korisna, a čitanje pravi medijski hit" u kojem sam iznijela iskustva iz prakse u provođenju projekta "KLJUČ do znanja" s posebnim naglaskom na radionice "Riznica recenzija", "Knjigozemlje", te "Čitaj i budi in(formiran)" koja je nastala kao rezultat  kontinuirane suradnje s Hrvatskom radio televizijom i Redakcijom emisije "Lik iz lektire"i "Puni krug", urednice Silve Skender, koja se emitirala dvije godine u sklopu Školskoga sata, svakog zadnjeg petka u mjesecu. S obzirom na reakcije prisutnih, izlaganje je bilo uspješno i nadam se da će uroditi i širom suradnjom kako bismo potaknuli što više djece na čitanje, a onda i pisanje recenzija. Radionica Knjigozemlja " Mudar kao knjiga, dobar kao sunce", uostalom kao i  „Riznica recenzija“,  primjer je upotrebe novih medija kao svojevrsne baza podataka, u ovom slučaju dječjih problema i njihovih ponuđenih rješenja. Mislim da su izdvojene radionice dobar primjer korištenja novih medija u promociji čitanja, pisanja i općenito pozitivnog vrednovanja znanja koje uvijek donosi moć, a ponekad i (medijsku) slavu! Završila sam predavanje nadahnuta plenarnim izlaganjem prof. Zalar "Recenzije umjesto lektire" s prijedlogom da se u  novi školski kurikulum umjesto stroge forme pisanja lektire uvede puno lakša i slobodnija forma pisanja kritičkog osvrta, odnosno recenzije pročitanog djela.

Sudjelovanje  na ovako organiziranom Skupu potiče na nove suradnje, nove ideje, potiče na razmišljanje o nekim zastarjelim sustavima koje bi trebalo promijeniti, općenito je prilika za brušenje kritičkog razmišljanja, kao i prilika za razmjenu pozitivnih i dobrih praksi u promoviranju knjige, čitanja, a time i promoviranje  vrijednosti  znanja i obrazovanja općenito. Ukratko, poruka Skupa može se sažeti u citat antičkog filozofa Seneke: "Učeći druge, učimo sami" kako je naglašeno u plenarnom izlaganju - svi smo pozvani učiti korištenje novih medija jer učenje je proces koji traje cijeli život i samo trajna intelektualna znatiželja  stalno obogaćuje taj proces. Spremnost da u ovom slučaju, stariji često uče od mlađih, otvara širom prostore boljeg međusobnog razumijevanja i doprinosi kvalitetnijoj komunikaciji , a ponekad uspješno premosti i pokoju  generacijsku prepreku. 

Dodatak raspravi ili kritičko sažimanje ideja i misli nakon sudjelovanja na Skupu

• Upotreba interneta u promicanju čitanja je svakodnevna i posve neprimjetna

U stručnom radu i  ppt prezentaciji koju sam predstavila na Skupu nisam se uopće sjetila spomenuti kako, osim kao baze podataka, koristim internet i nove medije u promicanju čitanja na još nekoliko načina. To što sam zaboravila navesti „oblike novih čitanja“  je zapravo dokaz koliko je ta upotreba novih medija postala posve uobičajena, svakodnevna, pa se više ne prepoznaje kao nešto što bi bilo vrijedno istaknuti. Riječ je  o vrlo jednostavnom obliku korištenja novih medija u postavljanju priča putem skeniranja i projiciranja slikovnica na platno,  te kreiranju priča kroz osmišljavanje, ilustriranje prizora u svrhu preko fotografija  koje  možete pronaći na internetskim stranicama i kroz jednostavnu upotrebu animacije koju nudi  power point.  Navest ću ukratko zadnji primjer takvog "novog digitalnog čitanja" na primjeru jedne stare japanske narodne priče o dvije žabe koje zbog lijenosti ne dovršavaju svoj put u gradove u koje su krenuli već uspravljene na noge pokušavaju sa vrha planine vidjeti svoj cilj kako bi procijenile jeli uopće vrijedan truda. Jedna je žaba gledala u pravcu Osake, druga je žaba gledala u pravcu Kiota, no kako su im oči postavljene visoko na glavi tako je svaka zapravo gledala sebi iza leđa, odnosno u gradove iz kojih su došli. Tako su dvije žabe odustale od daljnjeg putovanja zaključivši kako nije vrijedno hodti da bi vidio grad koji je posve isti kao i njihov rodni grad. Djeca osim niza zanimljivih rasprava nakon čitanja priče imaju priliku gledati na ekranu kadrove iz dvaju spomenutih gradova i tako im se osim učenja prepoznavanja razlike između tradicionalne i suvremene japanske arhikteture, olakšava i razumijevanje glavne poante priče, koja u ovom slučaju glasi: Ne vjeruj ponekad ni vlastitim očima, pogotovo kad te na to gledanje tjera lijenost (koja te sprječava da se pokreneš i vidiš stvari onakvima kakve jesu). Nadalje, niz je odličnih web stranica sa stranim slikovnicama koje često koristim u projektu Cronauti  u kojem  virtualnim putovanjima upoznajemo prirodnu i kulturnu baštinu svijeta.  Ističem britansku stranicu World Stories  na kojoj se mogu čitati, gledati i slušati na stotine priča iz cijeloga  svijeta i to na engleskom i na izvornom jeziku. Na žalost, na stranici nema hrvatskih priča. Najbogatija i najzabavnija stranica za upoznavanje jedne daleke zemlje (na koju sam do sada naišla) sa pregršt novih oblika čitanja narodnih priča, povijesti, kulturnih znamenitosti, zabavnih informacija o nekoj zemlji za djecu je Kids Web Japan. Svake godine početkom rujna organiziram Tjedne japanske kulture s programom uglavnom namijenjenim djeci i mladima, ova stranica  nudi nevjerojatan izbor iz bogate kulturne prošlosti i sadašnjosti Japana za djecu da bi se tjedni kulture mogli bez ikakvih poteškoća provoditi kroz cijelu godinu samo iščitavajući stranicu Kids Web Japan i to, valja naglasiti, na zabavan način. navest ću još Međunarodna digitalnu knjižnicu za djecu  (International Childrens Digital Library) na kojoj je pohranjeno tisuće prekrasno ilustriranih slikovnica iz cijeloga svijeta, pravi "kovčeg blaga" za virtualne putnike poput Cronauta.  Tamo možete pronaći i duže forme proze, ali nama su ove kraće dragocjene i zbog vremena kojeg možemo posvetiti čitanju za vrijeme boravka u knjižnici.

• Upotreba interneta u promicanju čitanja je pozitivna i poželjna

Izrečena tvrdnja je nedvojbeno ispravna u slučajevima kada se čita većoj grupi djece, školskom razredu ili vrtićkoj skupini. Čitanje i uživanje u lijepo oslikanoj slikovnici sa velikog platna daleko je atraktivnije i u konačnici praktičnije za sve sudionike procesa čitanja. Uz malo vježbe i pripreme čitač može mijenjanjem ritma glasa i slike na ekranu  vješto upravljati dramatizacijom priče stvarajući pri tom atmosferu iščekivanja, napetosti, a time će  lakše održati i koncentraciju djece na prihvatljivoj razini do samoga završetka priče. Teško da to možete postići direktnim čitanjem iz slikovnice jer uvijek, baš uvijek se javi netko tko nije uspio vidjeti ilustraciju, a onda mu se odmah pridruže i drugi (koji bi ju sada već rado i opipali). Ponekad je broj nezadovoljnika toliki da možete biti sretni ako do kraja čitanja izvučete „živu knjigu“.  Čitanje slikovnice na velikom platnu olakšava i razumijevanje priče, naime, ako dijete ne razumije koju riječ, lakše će ju smjestiti u kontekst priče sa ilustracije nego iz teksta. Nerazumijevanje riječi kod mlađih čitatelja i još k tome u većoj grupi djece, može bitno poremetiti koncentraciju, a onda i zadovoljstvo čitanja. Ovakvo čitanje je poželjno zato što vas također i dodatno približava djeci i njihovom svijetu. Poznavanjem novih tehnologija vi držite stalni priključak sa svijetom djece i mladih, mlađa vam se djeca dive (raste vam autoritet, pa im još možete prodati pokoju mudrost), a starijoj teško da možete  više išta prodati ali  većim poznavanjem novih tehnologija kupujete kod njih (barem na neko vrijeme) ulaznicu u njihov svijet. Makar vam pripalo mjesto  u zadnjem redu, ipak ste tamo.

• Upotreba novih medija u promicanju čitanja je nedovoljno iskorištena

Prvi razlog nedovoljne iskorištenosti je naravno, kako je to često slučaj i u drugim područjima života, nedostatak materijalnih sredstava. Uzalud je provoditi reformu školstva, a da  uvođenje informatike kao redovnog nastavnog predmeta i ne spominjem, sve je to dakle posve besmisleno ukoliko nemate barem jedan razred  u kojoj će svaki učenik imati svoje računalo kako bi mogao kvalitetno i kreativno učiti korištenje novih medija.  Drugi je razlog povezan s prvim, pa kad još nedostatku sredstava pridodate i nerazumijevanje vrijednosti  i potrebe uvođenja novih tehnologija u obrazovne sustave od strane rukovodećih struktura, onda ste osuđeni na daljnje tapkanje u mraku tehnološkog neznanja.. Ako ste toliko uporni, pa svim silama pokušavate izaći iz mraka, možda nešto i uspijete naučiti (prodaju nam novu foru o cjeloživotnom učenju, a ne mogu i/ili ne žele vam omogućiti to isto cjeloživotno prosvjećivanje - pa gdje vi u srednjim godinama imate priliku učiti upotrebu novih medija  - doma za štednjakom).  Kako ćete vi prenijeti znanje djeci kad oni već u petom razredu (ako ne i ranije) znaju sve što i vi, a u osmom su već doktori znanosti dok ste vi ostali dipl. nešto (i to po onom starom sustavu), krajem srednje škole Oni su već profesori emeritusi, pa se sad usudite pitati ih kako se nešto izbrisalo s ekrana, a vi niste ništa kliknuli. Samo probajte! I tako umjesto cjeloživotnog učenja dobijete cjeloživotno mučenje i cjeloživotno tapkanje u mraku neznanja, a rado biste prešli na Prezi.

Majda Bakić

majda.bakic@kgz.hr