Tema broja: Moderna knjižnica u svijetu koji se mijenja
"Moja domovina je tamo gdje je moja knjižnica."

Ove riječi napisao je nizozemski humanist, književnik, filolog i filozof Erazmo Roterdamski. U svijetu koji svjedoči naglim i brzim promjenama nije lako naći svoje mjesto organizacije, koja se već stoljećima smatra zaštitnim znakom obrazovanja, svijesti i kulture. "Kuća mudrosti", "sklonište uma", "ljekarna za dušu", "hram književnosti" - tako se nazivala i zove knjižnica u različitim vremenima i zemljama.

Naša era uvođenja novih tehnologija, rasta razine obrazovanja, promjene u nacionalnoj strukturi ranije homogenih zajednica, masovne migracije i nastanka subkultura dotakla je i knjižnice. Kako knjižnice mogu obavljati svoju izvornu misiju u skladu s novim okruženjem?  Što je ozbiljna prepreka i kako je prevladati? Ima li rezultata ili se knjižnice postupno gube u sukobu s novim tehnologijama i globalizacijom?

U ovakvim okolnostima najvažnije je odlučiti što je potrebno učiniti kako bi se preživjelo u vremenima promjena, odnosno definirati svoju misiju. Nakon toga postaje jasnije što konkretno treba tražiti i kakve metode i mehanizme razvijati. Naravno, uglavnom se misli na narodne knjižnice u većim gradovima, jer u manjim sredinama knjižnica i dalje zadržava svoju ulogu kulturnog središta i središta društvenog života. U razvoju teme možemo naglasiti definiciju javne knjižnica prema Priručniku IFLA/UNESCO-a.

Pojam narodne knjižnice povezuje se s organizacijom koja osigurava pristup znanju, informacijama, cjeloživotnom učenju i djelima mašte pomoću niza izvora i službi, a na raspolaganju je svim članovima zajednice bez obzira na njihovu rasu, nacionalnost, dob, spol, religiju, jezik, invaliditet, ekonomski i radni status te obrazovanje.

Svrha knjižnične djelatnosti očituje se podržavanjem obrazovanja tako što se omogućuje pristup znanju u raznim oblicima te daje podrška formalnom i neformalnom obrazovanju. Knjižnica ima veliku ulogu u skupljanju, organiziranju i korištenju informacija, ali i omogućavanju pristupa istima. Naglasak  je i na pomaganju pri oblikovanju i održavanju kulturnog identiteta zajednice.

Osim kroz utvrđivanje osnovnih djelatnosti, knjižnica se definira i kao nositeljica promjena na društvenoj i osobnoj razini, kao ustanova koja zagovara slobodu informiranja te omogućuje pristup svima.

Provodeći aktivnosti u svom prostoru knjižnica prezentira svoj posao, te postiže svoj glavni cilj, koji određuje njezinu misiju – formiranje i očuvanje kulturnog identiteta društva, kao i razvoj kulture u njezinoj raznolikosti (Narodna knjižnica: IFLA-ine i UNESCO-ve smjernice za razvoj službi i usluga. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2003.).  

U kojem se segmentu knjižnice danas mogu uspješno natjecati s novim tehnologijama u području čitanja, obrazovanja i nastave, pa i u sferi slobodnog vremena? Zajedničkim za sve velike (i ne samo) knjižnice može se navesti kompleksna analiza koja se provodi prije nego što se krene u razvoj novih usluga, projekta ili programa za korisnike. Izrađuje se detaljna analiza potencijalnih konkurenata, nekoga tko ima slične namjere i može zadovoljiti potrebe korisnika, odnosno nudi sličan proizvod. Uzimajući u obzir da knjižnica danas ima sve veću konkurenciju u sektoru usluga i računalne tehnologije, njezina ponuda mora biti privlačnija, kvalitetnija, dostupnija, drugačija po obliku i sadržaju.

Knjižnica je prisiljena prilagoditi se promjenama gotovo u svakom segmentu, a postoje područja gdje je to više izraženo.

Zadatak zadovoljavanja potreba određene lokalne zajednice može uključivati vrlo široko područje. Korisnički servis putem bibliobusa danas ne uključuje samo izdavanje knjiga, već i korištenje informacijskih tehnologija kojima je opremljen bibliobus, kao i organizaciju tematskih aktivnosti na stajalištima.

Knjižnica, kao niti jedna druga kulturna ustanova, "osigurava pristup znanju, informacijama i umjetničkim djelima jednako svim članovima društva". Ovdje knjižnici ne mogu konkurirati čak ni udruge, prije svega zbog činjenice da se svaka od njih bavi uskom problematikom i opslužuje strogo određeni kontingent korisnika, dok su vrata knjižnice otvorena svima. Ni kazališta, ni muzeji, ni koncertne dvorane ne mogu nadmašiti knjižnice, jer rade na komercijalnoj osnovi, dok su aktivnosti za korisnike u knjižnicama isključivo besplatne.

Međutim, unatoč nedostatku konkurencije u ovom segmentu, knjižnica je prisiljena proširiti  opseg usluga i podići ih na višu razinu kako bi opravdala sredstva na njezino financiranje, da bi i dalje imala priliku služiti svima, izvršavajući jedan od svojih glavnih zadataka: pružanje resursa i usluga za zadovoljavanje potreba pojedinaca.

U vremenima financijske krize često su usluge knjižnica najviše tražene. Prije svega zato što su besplatne, a onda jer knjižnica maksimalno koristi unutarnje resurse- baš zbog toga knjižnica može pronaći i ponuditi korisnicima upravo ono što im je potrebno, dok su komercijalne ustanove isključivo usmjerene na ono što donosi prihod.

Knjižnica danas, ako želi zadržati svoju poziciju, treba osigurati neposredan pristup svim vrstama znanja i informacijama, a kako bi se osigurala načela jednakog pristupa za sve, knjižnica treba nastaviti pružati informacije i kroz distribuciju tiskanih publikacija ili njegovanjem usmene tradicije. Takve usluge, najvjerojatnije, imati će veliku ulogu dugoročno. Kao jedan od glavnih zadataka javne knjižnice u ne tako dalekoj budućnosti biti će  osigurati pristup e-informaciji. Pred knjižnicama je dakle težak zadatak, i ovisno o tome kako će ga uspjeti riješiti, odredit će daljnju održivost i napredovanje.

Štoviše, knjižnice su na sebe preuzele nove odgovornosti s obzirom na brze promjene u informacijskom svijetu, jer „kliknuti na gumb“ nije dovoljno.Pomoći dobiti informaciju preko elektronskih medija i mreža, objasniti i primijeniti ju u praksi – to je glavni zadatak knjižnice. U današnje vrijeme nikome nije zanimljivo biti samo promatrač, svi žele biti kreatori (najbolja potvrda su društvene mreže), a upravo je knjiga ta koja će u tome pomoći. Knjiga je glavni sudionik. Ona je uključena u proces.

Bez sumnje, promjene koje se događaju u društvu, snažni su faktori transformacije moderne knjižnice. Ipak, brze promjene ponekad uzrokuju "preopterećenje" ne samo društva, već i svakog pojedinca (primjer izbjeglička kriza), tako da čak i poboljšanje uvjeta posredstvom suživota mogu se odbacivati u korist konzervativnog i nepromjenljivog. Ovom negativnom trendu knjižnica kao subjekt formiranja nacionalne kulture ima potencijala suprotstaviti proces sociokulturne međunacionalne interakcije, te ublažiti društvenu napetost.

Katarina Todorcev Hlača

katarina.todorcev@kgz.hr