Ivana Hebrang Grgić – Časopisi i znanstvena komunikacija

U izdanju Naklade Ljevak objavljen je sveučilišni udžbenik Časopisi i znanstvena komunikacija autorice Ivane Hebrang Grgić. Autorica je docentica na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje već osmu akademsku godinu izvodi istoimeni kolegij. Knjiga je objavljena u nakladničkom nizu Bibliotheca academica Naklade Ljevak u kojem se okupljaju vrijedna znanstvena izdanja. No, knjiga isto tako pripada i nakladničkom nizu Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu što dodatno podcrtava njen značaj. Udžbenik kojeg su recenzirali prof. dr. sc. Damir Boras, prof. dr. sc. Jelka Petrak i akademkinja Dubravka Oraić Tolić odobrio je za objavljivanje Senat Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 21. srpnja 2015. Nakon toga realizaciji kvalitetno opremljenog tvrdo ukoričenog izdanja od 380 stranica s brojnim ilustracijama i grafičkim prikazima, doprinijeli su urednica Nives Tomašević, lektorica Ivana Buljubašić, Luka Gusić i Jasenka Bulj koji su bili zaduženi za grafičko oblikovanje te Drahomira Cupar koja je izradila kazalo imena i pojmova.

Knjiga daje pregled razvoja znanstvene komunikacije putem recenziranih znanstvenih časopisa. Povijesni pregled pod naslovom Počeci moderne znanstvene komunikacije upućuje čitatelja u nastanak moderne znanosti s naglaskom na bitne promjene koje su se dogodile u 17. stoljeću što obuhvaća stvaranje temelja moderne znanosti i znanstvenih metoda, ojačavanje svijesti o važnosti intelektualnog vlasništva, nastanak velikih znanstvenih knjižnica, početak razvoja knjižničarstva kao struke i početak objavljivanja znanstvenih časopisa.

Sljedeće poglavlje naslovljeno Sudionici procesa znanstvene komunikacije odgovara na pitanje kome je uopće važna znanstvena komunikacija te objašnjava dvostruku ulogu znanstvenika. Jednako tako, autorica se u navedenom poglavlju bavi ulogom izdavača i znanstvenika u procesu znanstvene komunikacije te ukazuje na razloge nastanaka krize dostupnosti znanstvenih informacija. No, ono što ističem iz navedenog poglavlja je pokušaj rješavanje aktualne dileme objavljivanja tiskanog ili elektroničkog časopisa na način da su pobrojani argumenti i protivnika i zagovornika elektroničkog objavljivanja te je dan zaključak u kojem autorica ukazuje na to tko je bio u pravu.

Sljedeća tri poglavlja Struktura znanstvenih časopisa i članaka, Kontrola kvalitete znanstvenih radova i Načini citiranja u znanstvenim radovima predstavljaju ne samo vrlo vrijedno štivo studentima informacijskih i komunikacijskih znanosti odnosno bibliotekarstva, već svima koji kao autori, recenzenti i mladi, možda ne dovoljno iskusni, urednici preuzimaju neku od navedenih uloga u procesu znanstvene komunikacije. Iz osobnog autorskog, uredničkog i recenzentskog iskustva u polju informacijskih i komunikacijskih znanosti, posebice bih preporučila svim potencijalnim recenzentima u knjižničarskim znanstvenim i stručnim časopisima, da dobro izuče, naravno, cijelu publikaciju, a pogotovo ranije pobrojana poglavlja jer je sam mišljenja da je riječ o didaktičkom-metodičkom materijalu koji je, do sad, nedostajao našoj zajednici.

Slijedi poglavlje pod naslovom Identifikacijske oznake iz kojeg posebno ističem dio o jedinstvenim identifikatorima znanstvenika što otvara cijelu jednu problematiku o ineroprebilnosti između postojećih sustava uključujući knjižničarske

Poglavlje pod naslovom Trošak objavljivanja i modeli financiranja znanstvenih časopisa, između ostalog, opisuje i neke modele financiranja u elektroničkoj sredini koji obuhvaćaju naplatu troškova od autora, korištenje volonterskog rada, vezanje pretplata na tiskano i elektroničko izdanje, vezanje pretplata na više časopisa, naplatu po pristupu članku, oglašavanje, prikupljanje dobrovoljnih priloga, prodaju suvenira i skupno financiranje.

Slijedi poglavlje Znanstvena čestitost pri objavljivanju znanstvenih radova u kojem se objašnjava što je plagiranje te kako ga otkriti i izbjeći odnosno koji su postupci nakon otkrivanja plagiranja. Poglavlje sadrži i raspravu o problemu utvrđivanja autorstva znanstvenih radova kao i preporuke za autore, urednike i recenzente.

Nakon toga slijedi poglavlje pod naslovom Otvoreni pristup znanstvenim informacijama. Vrijedi istaknuti da je Ivana Hebrang Grgić jedna od najznačajnijih hrvatskih autorica u području problematike otvorenog pristupa znanstvenim informacijama. Ove ju je godine SPARC Europe uvrstio na svoju listu Europes Open Access Champions. Navedeno poglavlje pregledno i jasno donosi uzroke nastanka, definiciju pojama otvorenog pristupa te pregled razvoja otvoreno dostupnih časopisa i otvoreno dostupnih repozitorija, definicije i objašnjenje razlika između digitalnog repozitorija i institucijskog repozitorija, objašnjene citatne prednosti otvorenog pristupa kao i osvrt na otvoreni pristup u Hrvatskoj. Obrađena je i problematika autorskog prava u otvorenom pristupu, a govori se i o negativnim posljedicama otvorenog pristupa poput pojave časopisa i izdavača upitne kvalitete. Otvoreni pristup je analiziran i u kontekstu društvenih mreža, a razmotren je i njegov utjecaj na nova radna mjesta u knjižnicama. Poglavlje završava osvrtom na budućnost otvorenog prustupa.

Zaključno poglavlje pod naslovom Neobičnosti u znanstvenoj komunikaciji vrlo je zabavno, ali ne i manje poučno. Čitatelj, primjerice, može saznati kako je moguće da hrčak bude suautor u znanstvenom radu jednog nobelovca ili da postoji rad u kojem je autor jedan znanstvenik i 29 učenika starosti od osam do deset godina. No, poglavlje govori i o sadržajnim neobičnostima kao i o računalnim programima za automatsko generiranje znanstvenih članaka. Obrađena je i važna tema računalnog kriminala i znanstvene komunikacije koja se ne odnosi isključivo na ukradene i otete časopise u kontekstu otvorenog pristupa.

Važno je još istaknuti da je knjiga pregledno i jasno pisana te da svako poglavlje završava odjeljkom Ukratko u kojem je pobrojano najznačajnije izneseno u pojedinom poglavlju. Knjiga sadrži i opsežnu bibliografiju koja broji čak 515 jedinica tiskanih i elektroničkih izvora. Autorica je izradom takvog reprezentativnog priloga neizmjerno olakšala posao svim znanstvenicima, knjižničarima i studentima koji žele dalje čitati, ili i sami pisati, o obrađenoj problematici.

Promocija knjige Časopisi i znanstvena komunikacija održana je 13. lipnja 2016. godine u Knjižnici Bogdana Ogrizovića – Knjižnice grada Zagreba. Knjigu su predstavili recenzenti prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Jelka Petrak, urednica doc. dr. sc. Nives Tomašević te sama autorica. Unatoč sparnoj ranoljetnoj večeri, knjižnica je bila prepuna, tako da je dobar dio publike stajao na nogama. Promociji su prisustvovali bivši i sadašnji studenti bibliotekarstava, brojni knjižničari iz visokoškolskih, specijalnih, ali zanimljivo i iz narodnih i školskih, knjižnica, znanstvenici i nastavnici iz područja informacijskih i komunikacijskih znanosti, ali iz drugih područja, članovi obitelji autorice te zainteresirana javnost. Rektor Boras osvrnuo se na važnost nakladničkog poduhvata Naklade Ljevak kao i kvalitetu niza Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, a posebno je naglasio jasnoću i preciznost stila pisanja autorice. Profesorica Petrak ukratko je predstavila sadržaj knjige, a docentica Tomašević je kao urednica naglasila važnost knjige koja predstavlja izvor informacija o povijesti, problemima i mogućnostima medija časopisa kao jednoga od najvažnijih prijenosnika u znanstvenoj komunikaciji. Zaključnu riječ imala je Ivana Hebrang Grgić koja je skromno i simpatično prikazala trogodišnji put od nastanka rukopisa do objavljivanja knjiga. Promocija je završila ugodnim druženjem za vrijeme kojeg se autorica, „zatrpana“ buketima cvijeća, kolegama i prijateljima potpisivala u njihove primjerke knjige.

Ana Barbarić

abarbari@ffzg.hr