Knjižnice - čuvari kulturne baštine

Danas, kada se sve seli u neki „drugi“, virtualni prostor, više nego ikada prije trebamo prionuti očuvanju svega blaga koje se nekada skrivalo u mjestima koja su nekada bila čuvari pismenosti i kulture jednoga naroda. To su samostani i njihove knjižnice. Unatoč brižnim nastojanjima redovnika da očuvaju bogatstva skrivena unutar zidina samostana, zub vremena ne pita za vrijednost. On nagriza svu građu, bila ona nova ili stara. Samo poneki zanesenjak povremeno zaluta u samostansku knjižnicu, biva očaran ljepotama i vrijednostima koje skriva, no to nije dovoljno za spas onoga što se pronađe. Za očuvanje i uređenje jedne samostanske knjižnice potrebno je puno više od početnog entuzijazma koje ponese svakoga tko se nađe na jednom takvom mjestu. Jedno je od takvih mjesta svakako Knjižnica samostana Sv. Frane koja je sastavni dio samostana osnovanog u 13. stoljeću. Iznimno vrijedan fond čine zbirke iluminiranih rukopisa, inkunabula, cinquecentina te druge stare i vrijedne građe. Osim tog dijela fonda, knjižnica sadrži i znatnu količinu novije građe. U dostupnoj literaturi spominje se 40 000 svezaka, no uvid u samu knjižnicu daje naslutiti da je taj broj puno veći, tako da se fond procjenjuje na čak 60 000 svezaka, ali sve dok sva građa ne bude inventarizirana, neće se moći utvrditi stvarno stanje zbirke.

Projekt uređenja spomenute knjižnice ostvaruje se u suradnji Samostana Sv. Frane te vrijednih studenata i nastavnika Odjela za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru te Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Studenti pod vodstvom nastavnika od kolovoza 2008. godine kontinuirano rade na poslovima čišćenja, premještanja i inventarizacije građe, a čine se i potrebne pripreme za njezino katalogiziranje, zaštitu, smještanje u prikladan prostor, te digitalizaciju i otvaranje knjižnice javnosti.

Kako bi se građa učinila dostupnom i udaljenim korisnicima, istraživačima, studentima različitih područja čiju građu ova knjižnica skriva, u planu je i digitaliziranje odabranog dijela građe, digitaliziranje postojećeg lističnog kataloga te strojnočitljiv katalog na mreži (OPAC) u kojem je svaki zapis proširen u skladu s potrebama korisnika te vrste građe. Suvremeni korisnik koji se zanima za svoju prošlost korisnik je koji će rado svraćati u ovu knjižnicu kako bi udahnuo djelić prošlosti pomno čuvane u ovoj neprocjenjivoj škrinji prepunoj neotkrivenog blaga. Knjižnični fond zanimljiv je istraživačima u mnogim poljima, poput knjižničarstva, povijesti, povijesti umjetnosti, klasične filologije, talijanistike, germanistike, prirodnih znanosti itd. Raznovrsni jezici i pisma, kao što su glagoljica, gotica, talijanski, njemački, arapski, latinski itd., koji se skrivaju u građi privući će i mnoge strane istraživače te je od velike važnosti izaći i u onu virtualnu stvarnost i naći svoje mjesto u tome neopipljivom svijetu. Raznolikost fonda nesumnjivo vodi sve češće spominjanoj interdisciplinarnosti, traži se nekadašnji renesansni čovjek, čovjek koji zna jednako o astronomiji koliko i o liječenju ili književnosti. Ovim pristupom, Knjižnica Sv. Frane potencijalni je poligon za širenje takvih znanja i otvara vrata u mnoge, (danas možda) zaboravljene svjetove.

Obnova Knjižnice samostana sv. Frane nesumnjivo je hvalevrijedan projekt i nadamo se da će biti prepoznat kao pozitivan doprinos očuvanju i predstavljanje hrvatske kulturne baštine kako u fizičkom, tako i u mrežnom okruženju. U ovom trenutku kada se očuvanje baštine, tj. prošlosti, pokazuje kao prioritet u stvaranju budućnosti, knjižnice ne smiju propustiti svoj doprinos. Ovaj projekt je samo još jedan u nizu projekata koji se u Republici Hrvatskoj trenutno odvijaju u svrhu očuvanja baštine u kojima aktivno sudjeluju knjižnice, a o čemu će se moći pročitati i na sljedećim stranicama.

D. Gavranović
dgavrano@unizd.hr