Središnja knjižnica Slovaka radi na povezivanju dvije kulture i dva naroda

Središnja knjižnica Slovaka u RH pri Hrvatskoj narodnoj knjižnici i čitaonici Našice osnovana je kako bi zadovoljavala kulturne, informativne, znanstvenoistraživačke i obrazovne potrebe pripadnika slovačke manjine u Hrvatskoj i omogućavala cjelokupnoj zajednici upoznavanje s kulturom slovačkoga naroda. Njezina je temeljna misija približiti znanje, informacije i kulturu kroz osiguravanje građe i usluga na slovačkom jeziku, a svojom djelatnošću raditi na povezivanju dvije kulture i dva naroda. U svjetlu današnjih potreba, knjižnica radi i na jačanju  uloge partnera u istraživanju, obrazovanju i kulturnoj komunikaciji, razvoju suvremenih hrvatsko-slovačkih književnih odnosa i dokumentiranju života slovačke manjine koja živi u RH.

Polazeći od činjenice kako svaka knjižnica nacionalne manjine u RH ima jednake ciljeve i zadatke, ali različite uvjete rada i potrebe zajednice korisnika, koja su glavna obilježja rada Središnje knjižnice Slovaka u RH kao manjinske knjižnice za veće, odnosno većinske potrebe?

Slovačka manjina u Hrvatskoj postoji oko 200 godina. Danas broji nešto manje od 5000 pripadnika i dobro je organizirana u krovnoj udruzi Savezu Slovaka. Slovaci u Hrvatskoj njeguju svoje tradicije i kulturnu baštinu najviše kroz folklorna društva, kazalište, mjesečnik Prameň, radioemisije na slovačkom jeziku, fakultativno izučavanje materinskoga jezika u  osnovnim i srednjim školama kao i na FF u Zagrebu. U novije vrijeme tu se po prvi puta ubrojila i knjižnična djelatnost.

Središnja knjižnica Slovaka djeluje 17 godina (osnovana je 1998.), raspolaže s fondom od 4000 svezaka knjižnične građe smještene u središnjici i izdvojenim stacionarima. Građa je obrađena u programu Crolist, posudba u Našicama je automatizirana, a knjige su organizirane u zbirke od kojih najveći dio čini beletristika za odrasle i djecu, zatim vrijedna zbirka stručne literature (rječnika, enciklopedija, priručnika, udžbenika, monografija) te zavičajna zbirka Croslovacika.

Imperativ u radu slovačke knjižnice je dvojezičnost. Dvojezičnost je, osim otvorenosti cijeloj zajednici, neophodna i zbog stanja i načina korištenja materinskog jezika pripadnika slovačke manjine. Naime, pripadnici slovačke manjine u Hrvatskoj ne koriste se književnim oblikom jezika već arhaičnim i asimiliranim dijalektom sjeverne Slovačke. Uslijed slabog poznavanja standardnog, suvremenog oblika jezika, pripadnici manjinske zajednice pisanu građu koriste manje nego što bi htjeli. Knjižnica u tom smislu nema većih mogućnosti jer pismenost u prvom redu ovisi o obrazovnom sustavu, odnosno komunikaciji kroz koju se materinski jezik usavršava. Doprinos knjižnice podizanju jezične razine i pismenosti bilo je nekoliko radionica i tečajeva slovačkog jezika. Zato vodeći računa o integriranosti i dostupnosti svim kategorijama korisnika, informacijska pomagala, vodiči, preporuke, katalozi i bibliografije izrađuju se na hrvatskom i slovačkom jeziku, jednako kao i sadržaji koje knjižnica priprema.

Korisnici knjižnice većinom su studenti slovakistike, profesori slovačkog jezika, autori članaka, stručnih radova (maturalnih i diplomskih koji se obavezno dostavljaju u  zavičajnu zbirku), istraživači povijesti manjine, a rjeđe učenici, građani i članovi udruga. S obzirom na specifičnost rada manjinskih knjižnica, njihov broj utvrđuje se kombinacijom dostupnih podataka i procjenom, jer pružanje knjižnično-informativnih usluga proteže se na cijelu zemlju, sve kategorije korisnika i načine pružanja usluga, neovisno o članstvu.

Kao središnja knjižnica koja ima obavezu osigurati dostupnost građe na slovačkom jeziku i u drugim sredinama u kojima žive pripadnici manjine, osnovala je pet stacionara – u Iloku, Osijeku, Lipovljanima,Zagrebu i Rijeci, čime je umrežila cijelu Hrvatsku. Od toga, dva stacionara nalaze se u narodnim knjižnicama, jedan u udruzi, a dva na fakultetima. Nažalost, nakon nekoliko godina djelovanja, dva stacionara (Ilok i Osijek) vratila su veći dio građe u središnjicu uz obrazloženje kako nemaju prostora, a građa se rijetko koristi.

Od aktivnosti kojima SKS kojima promiče slovačku kulturu u najširem smislu riječi možemo izdvojiti književne susrete s piscima iz Slovačke, izložbe posvećene slovačkoj književnosti, književnicima i umjetnosti, projekte i radionice u osnovnim školama u kojima se njeguje slovački jezik, slovački gastrofestival u Našicama, izložbe i rekonstrukcije božićnih i uskrsnih običaja, predstavljanje zavičajnih publikacija i tematskih bibliografija.

Devet godina zaredom SKS priprema Dan slovačkog filma u Našicama putem kojega promiče slovačku kinematografiju, a u nekoliko se navrata bavila i izdavačkom djelatnošću: pripremila je i izdala nekoliko brošura posvećenih slovačkoj tradicijskoj kulturi i običajima, knjigu priča nastalu zapisivanjem sjećanja jednog lokalnog slovačkog pripovjedača i prvi tiskani katalog Croslovacike. Suradnik je u pripremi i realizaciji slovačke radioemisije u Našicama.

Upravo je suradnja jedno od temeljnih obilježja rada SKS. Slovačkoj su knjižnici glavni partneri osnovne škole i fakulteti na kojime se izučava slovački jezik, sve slovačke udruge u Hrvatskoj, Grad Našice, knjižnice i udruženja u Slovačkoj (Društvo knjižničara bratislavskog kraja i posebno Slovačka nacionalna knjižnica Martin), a tu su, naravno, mediji i tisak koji izvještavaju o njezinom radu (kao nadopuna uz knjižničnu web stranicu ).

Sagledavajući rad knjižnice s pozicije kulturno-informativne ustanove određene namjene i zadaća koja mora ići ukorak s razvojem društva i njegovih potreba, sve se više uočava ograničeni obrazac djelovanja. Glavnu prepreku daljnjem napredovanju i razvoju djelatnosti predstavljaju četiri faktora: financije, prostor, jezik i geografska raspršenost korisnika.

Knjižnica se uglavnom financira iz sredstava državnog proračuna RH – Ministarstva kulture (jedan stručni djelatnik - voditelj i osnovna sredstva za funkcioniranje na godišnjoj osnovi koja su se zadnjih godina prepolovila); posebne programe podupiru Grad Našice i Osječko-baranjska županija. Republika Slovačka također omogućava financiranje posebnih programa koji se prijavljuju Uredu za iseljene Slovake SR, ali u vrlo ograničenoj mjeri. Sredstva nisu dostatna za razvoj djelatnosti.

Nedostatak prostora u matičnoj narodnoj knjižnici u Našicama utječe na smještaj građe i zadržavanje korisnika u knjižnici, kako u hrvatskom tako i u slovačkom odjelu. U našičkoj knjižnici 64000 knjiga smješteno je na 208m². Većina aktivnosti i sadržaja organizira se stoga u zamjenskim prostorima, što je u suprotnosti s nastojanjima da se potiču socijalni kontakti u knjižničnom ozračju. 

Ipak, najveću prepreku daljnjem razvoju knjižnice predstavlja već spomenuto slabo poznavanje i korištenje standardnog oblika slovačkog jezika koje je osnovni preduvjet korištenja knjižnične građe i usluga. Razina poznavanja i aktivnog korištenja jezika pripadnika manjine, unatoč njegovanju u školama, pokazuje izrazite znakove asmiliranosti (koju potiče i velika sličnosti s hrvatskim jezikom). Nju može zaustaviti samo veće ulaganje u obrazovni sustav i poticanje komunikacije na materinskom jeziku.

Geografska raspršenost slovačkog stanovništva u Hrvatskoj ponukala je SKS da što prije osigura dostupnosti građe putem stacionara. Međutim, zbog slabijeg korištenja pisane građe (uslijed nepoznavanja jezika), pojedine knjižnice - domaćini slovačkom stacionaru odlučile su smanjiti broj knjiga ili vratiti postojeći fond u središnjicu u Našicama. Uz malo više razumijevanja i kooperativnosti knjižnica do toga ne bi dolazilo.

Model prema kojem manjinske knjižnice u našoj zemlji djeluju u okviru hrvatskih narodnih knjižnica, zamišljen je kao otvoreni sustav koji kroz suradnju i integriranost promiče kulturu i osobitosti pojedine manjine u većinskom okruženju, ističe važnost poznavanja materinskoga jezika, obrazovanja i informiranosti te potiče razvoj multikulturalnosti u društvu.

Zato su upravo integriranost, suradnja i nadopunjavanje iglavna obilježja rada slovačke knjižnice unutar hrvatske narodne knjižnice, što je model koji se pokazao kao najbolja opcija za korisnike slovačke nacionalnosti koji su zbog poteškoća s poznavanjem materinskog jezika najčešće primarno korisnici hrvatske knjižnice, a tek zatim slovačke. Za njih su izrazito važni socijalni kontakti i druženje u knjižnici kao otvorenom, kozmopolitskom i svima dostupnom mjestu, posebno stoga jer u njoj mogu slobodno komunicirati na materinskom jeziku i na to ih se potiče. Ovo prožimanje kultura vidljivo je i kod hrvatskih korisnika koji vrlo dobro percipiraju SKS i otkrivaju nove mogućnosti korištenja građe i usluga na slovačkom jeziku.

Kultura i jezik slovačke zajednice u Hrvatskoj danas su uglavnom orijentirani na prošlost i baštinu predaka, ali knjižnica kao suvremena multifunkcionalna ustanova tu je da ukazuje na neke nove, suvremenije mogućnosti. Preduvjet unaprjeđivanja rada slovačke knjižnice stoga je njezina dobra tehničko-informatička opremljenost, kvalitetne i dostupne baze podataka, stručno osposobljen, stalno usavršavan i motiviran voditelj, suradnja s knjižnicama u matičnoj zemlji i definiran status unutar hrvatskog knjižničnog sustava. Samo tako može postati kvalitetan centar znanja i informacija, središte i poveznica dviju kultura u našoj zemlji.

Knjižnici možete pristupiti putem linka: http://knjiznica-nasice.hr/sk-slovaka/

Ružica Vinčak

hnkicna.ruzica@gmail.com