Model Središnjih manjinskih knjižnica u RH
Strategija razvoja: Zašto? Na koji način? Kakav rezultat očekujemo?

Zašto?

Uzimajući u obzir da narodne knjižnice u posljednjih dvadesetak godina (period formiranja mreže SMK) radikalno mijenjaju svoju ulogu u društvu, te u uvjetima obraćanja europskog društva problemima nacionalnih manjina i migranta, uloga središnje manjinske knjižnice dobiva sasvim drugu dimenziju i značenje. 

Knjižnice više nisu samo ustanove koje nabavljaju građu prema određenim kriterijima, obrađuju prema uvriježenim pravilima, pohranjuju i daju na korištenje svoj fond, nego su i svojevrsni kulturno-informativni centri koji pružaju potpunu uslugu u obliku raznovrsnog informiranja.

U slučaju središnje manjinske knjižnice novi socijalno-ekonomski uvjeti podrazumijevaju pretvaranje SMK u razvojno-kulturni i informatičko-metodički centar koji zadovoljava potrebe kako korisnika, tako i knjižničara, te putem mreže narodnih knjižnica pruža sve veći broj usluga, povezanih s tržištem rada, europskom i svjetskom kulturom, željom za informiranjem kod većinskog stanovništva. 

Nakon 12 godina, poslije otvaranja prve manjinske knjižnice, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjinaiz 2002. godine zaokružena je legislativaRepublike Hrvatske prema nacionalnim manjinama. Zakon je pružio mogućnost definiranja pravne legislative glede manjinskih knjižnica ali nije definirao tko i kako je mora donijeti. Tako već 25 godina, bez odgovarajuće zakonske osnove, model središnje manjinske knjižnice temelji se na tri kontradiktorne sastavnice.

Prva strukturna sastavnica je područje rada koje se u praksi odnosi na cijelu Hrvatsku, što otežava pružanje usluga korisnicima izvan matične knjižnice. Druga je status manjinske knjižnice koja nije samostalno ustrojena jedinica, a više odgovara kriterijima ZBIRKE, što smanjuje mogućnost primjene strateških principa s ciljem kvalitativnog razvoja.

Treća sastavnica je namjena zbirke koja obuhvaća djelokrug pružanja usluga iz područja kako narodne knjižnice, tako i školske pa čak i visokoškolske knjižnice.

Sve tri sastavnice u proturječnom su sukobu tako što područje rada više odgovara ustanovi koja ima status samostalne jedinice i velike ovlasti, a djelokrug pružanja usluga obuhvaća više područja koja su u nadležnosti različitih vrsta knjižnica prema namjeni i prema sadržaju.  

Rezultati rada prema modelu koji je razrađen 1990. godine nisu zadovoljavajući. Iskristalizirani su problemi koji se ne mogu riješiti samo unutar mreže manjinskih knjižnica, nego je potrebna veća uključenost strukovne organizacije i cijele mreže narodnih knjižnica, kako je to i predvidio razrađeni model.

U takvoj situaciji, kada je neophodno uskladiti rad središnje manjinske knjižnice kao multifunkcionalnog centra manjinske kulture u zadanim uvjetima, krajnje je neophodno imati kvalitetnu strategiju razvoja.

SMK nije izdvojena nesamostalna zbirka smještena u jednoj od narodnih knjižnica, nego uzajamno povezana mreža uklopljena u kompletnu infrastrukturu narodnih knjižnica Hrvatske koja koristi materijalne, socijalne, pravne i ljudske resurse, te je podređena praktičnom provođenju ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Odlukom Vlade Republike Hrvatske iz travnja 2000. godine programi SMK ušli su u djelokrug Ministarstva kulture, a stručni nadzor preuzele su matične službe narodnih knjižnica gdje su smještene SMK. Ministarstvo kulture godišnje osigurava sredstva za plaće djelatnika kao i sredstva za realizaciju programa. Matična narodna knjižnica osigurava infrastrukturnu bazu: komunalne usluge, Internet podršku, servis, program za obradu građe, posudbu tijekom cijelog radnog vremena i dr.

Smještanje SKM u jednoj od narodnih knjižnica u mjestu gdje je koncentrirana nacionalna manjina ima nekoliko ciljeva:

1. Zadovoljiti potrebe predstavnika nacionalnih manjina u skladu s Ustavnim zakonom;
2.  Stvoriti svojevrstan informacijsko-metodički centar za sve narodne knjižnice koje sudjeluju u programu;
3. Iskoristiti postojeće infrastrukturne resurse sa ciljem optimizacije troškova;
4. Izbjeći getoizaciju korisnika – pripadnika nacionalne manjine.

Često se čak i u stručnim knjižničarskim krugovima postavlja pitanje u čemu je razlika između fondova knjiga na stranim jezicima koje posjeduju mnoge narodne knjižnice i SMK?

Bez obzira što su i jedne i druge smještene u prostorijama narodnih knjižnica namijenjenih potrebama većinskog stanovništva u zemlji, SMK je stručni odjel koji raspolaže autonomnim financijskim sredstvima za nabavu i ostvarenje programa. SMK ima slobodu  i odgovornost kreirati vlastitu politiku rada i nabave građe, što u velikoj mjeri potiče duh istraživanja i suradnje s korisnicima i kolegama, a znači i poboljšanje rezultata rada.

Voditelj SMK, koji dobro poznaje jezik nacionalne manjine i posjeduje neophodno stručno znanje, dobro je upoznat s izdavačkom produkcijom u matičnoj zemlji te može osigurati kvalitetno i kontinuirano popunjavanje fonda SMK prema potrebama korisnika u suradnji s institucijama, amaterskim udrugama nacionalne manjine i pojedincima - pripadnicima manjine i drugim grupama korisnika.

Koji su problemi definirani?

Nakon detaljne analize stanja i rada SMK došli smo do zaključka da model središnjih manjinskih knjižnica loše funkcionira u mreži narodnih knjižnica zbog nedovoljnog protoka informacija prema korisnicima ali i nedovoljne uključenosti i edukacije kolega iz narodnih knjižnica. Nedovoljna ukomponiranost središnjih manjinskih knjižnica u sustav narodnih knjižnica ima za posljedicu lošiju kvalitetu pružanja usluga korisnicima SMK izvan sjedišta središnje knjižnice. 

Na koji način? Strategija razvoja mreže SMK

Uzimajući u obzir gore navedene činjenice, djelotvorno je primijeniti kod razrade strategije dugoročnog razvoja mreže SMK pristup koji je dobio naziv „škola konfiguracije“. Predloženi pristup predviđa sljedovanje (striping)  perioda postupnog razvoja (konfiguracije) i prijelaznog stanja (transformacije) koji čine shematski slijed dvaju životnih ciklusa organizacije. Naravno, ovo je vrlo pojednostavljen pristup, jer razdvajajući periodi transformacije i stabilizacije kao osnovne etape razvoja knjižnice, postoje i prijelazne etape razvoja kao što su formiranje, usavršavanje, stabilizacija djelovanja, stagnacija, krizno stanje, adaptacija, reguliranje, transformacija.

Ipak, definicije SKM prošle su etape formiranja, usavršavanja i stabilizacije djelovanja, te se trenutno nalaze u razdoblju stagnacije koje se bez razrade i primjene strategije razvoja približavaju  kriznom stanju.

U teoriji to podrazumijeva pretvaranje manjinske knjižnice u socijalno-kulturni centar koji zadovoljava potrebe sve većeg broja korisnika koji se ne uklapaju u standardni popis kategorija korisnika manjinske knjižnice, te putem mreže narodnih knjižnica pruža sve veći broj usluga, povezanih s europskim tržištem rada, europskom i svjetskom kulturom, željom za informiranjem kod većinskog stanovništva.

U praksi ovo podrazumijeva da voditelj SMK mora zauzeti poziciju temeljenu na zakonskoj osnovi, razraditi svoju koncepciju, odabrati strategiju njezine realizacije, adaptirati ju prema uvriježenoj praksi.

Tipovi strategije i razrada programa strategije promjena podrazumijeva pet razina realizacije: konceptualnu, funkcionalnu, organizacijsku, konstruktivnu i tehnološku, a detaljno su opisani u VBH broj 1-2 za 2015. godinu.

  Zaključak

Model mreže središnjih manjinskih knjižnica koji je razrađen 1990. godine zadovoljavajuće funkcionira na infrastrukturnoj razini odnosno na stručnoj razini, ali loše funkcionira na razini motiviranosti i edukaciji korisnika,
organizacijskoj strukturi, te razini međusobne informiranosti i suradnje.

Veliki problem predstavlja nedovoljna komunikacija i suradnja manjinskih knjižnica međusobno, što zbog ograničenih financijskih sredstava, što zbog neujednačenosti primjene razrađenog modela u svakoj pojedinačnoj manjinskoj knjižnici. Tome uvelike doprinosi i to što ne postoji pravilnik o radu ili drugi dokument koji regulira status, djelovanje i kompetenciju manjinske knjižnice niti na razini Ministarstva kulture, niti na razini županijskih matičnih službi.

Za kvalitativni razvoj svake pojedinačne manjinske knjižnice potrebno je riješiti u većoj ili manjoj mjeri pitanja:

1. Fizičke i virtualne vidljivosti fonda.
2. Osigurati protok informacija od strane voditelja i svestranu podršku od sustava i institucija.
3. Razraditi pravilnik djelovanja SMK i kriterije vrednovanja usluga.

Razraditi i prihvatiti strategiju razvoja modela.

Katarina Todorcev Hlača