Philip Roth: Zbogom, Columbus

Činjenica da se Philip Roth (1933.), vječni favorit za Nobelovu nagradu, jesenas ponovno našao u tragično gubitničkoj poziciji, navela nas je da se za zaključni ovogodišnji broj Novosti prisjetimo eponimske novele iz njegove debitantske zbirke pripovijedaka Zbogom, Columbus (Goodbye Columbus, 1959.). Tekst koji je ovaj, kako ga mnogi smatraju, najveći živući američki pisac napisao kao 26-godišnji lektor engleskoga jezika na Čikaškom sveučilištu, a deset je godina kasnije i ekraniziran, za našu rubriku u kojoj prebiremo po knjigama o knjigama kvalificira zaposlenje središnjeg protagonista i pripovjedača - on je, naime, knjižničar. Doduše, knjižnični posao taj dvadesettrogodišnji mladić ne doživljava karijerom, nego tek privremenim rješenjem. Neil Klugman je, naime, slabo plaćen pomoćni djelatnik Javne biblioteke Newark (Newark Public Library) i k tome ne osobito zadovoljan radnim okruženjem, a još manje životno realiziran. 

Neil pred početak jutarnje smjene samotno šeće parkom izbjegavajući kolege spram kojih je neprijateljski raspoložen -  kroz zajedljivosti o zaposlenicima svoje knjižnice on humorno prokazuje bibliotekarsku struku u svim njezinim stereotipnim otklonima i neurozama. No bez brige, on će bespoštedno to isto činiti i s ostalima iz postave likova.

Tu se implicitno otvara vječno pitanje motivacije za samozatajnu i nedovoljno vrednovanu bibliotekarsku profesiju koju van strukovnog konteksta prati niz raznovrsnih predrasuda. Od pitanja što li je uopće to "knjižničarenje" (prekapanje po kojekakvoj starudiji ili fin i miran ženski (!) posao gdje nas plaćaju kako bismo čitali) do sumnji neupućene okoline treba li za takvo radno mjesto uopće fakultet, a pogotovo specijalizirana naobrazba. Nas ljude iz struke pak Neil Klugman će navesti na intimistička samopropitkivanja o tome jesmo li ovdje zato što smo to planirali i doista strastveno i intrinzično željeli ili smo se tu zatekli linijom manjeg otpora, možda i slijedom nepronalaženja posla u primarnoj struci. No, oprostite mi izvantekstualne opservacije, vratimo se priči.

Roth zbivanja svoje stotinu trideset pet stranica duge pripovijesti smješta u malograđanski milje New Jerseyja, pri čemu se fokusira na drugu i treću generaciju asimiliranih Židova. Specifičnosti ove sredine prelamaju se kroz ljetnu romansu dvoje pripadnika različitih klasa židovske zajednice. Dok se ratni veteran Neil nakon studija filozofije nastanjuje kod priprostih rođaka u radničkom dijelu Newarka, njegova odabranica Brenda Patimkin odrasta u nouveau-riche obitelji iz otmjenog predgrađa New Yerseyja i pohađa prestižni fakultet.

Već kao debitant Roth se opisujući svakodnevne male situacije i ni po čemu izuzetne pojedince nameće kao vješt pripovjedač. U svome analitičnom i vrlo zrelom tekstu on zasijeca u kompleksne teme socioekonomskih razlika, rasizma, antisemitizma, židovstva, useljeništva, kulturne asimilacije, religije. Kroz epizodu nemoguće ljubavi i tabu predbračnog seksa autor ocrtava portret jedne generacije, Amerike 50-ih godina. Unatoč besperspektivnosti otuđenog (anti)junaka koji osjeća da je predodređen za velike stvari, ali ne može dokučiti što bi mu valjalo poduzeti da se izbavi iz vremenskog limba u koji je zapao, ova Rothova priča (dosad, nažalost, neprevedena na hrvatski), nije turobna, dapače! Perceptivne i ironične primjedbe te dinamični dijalozi čine je šaljivim, čitkim štivom koje stilski i tematski najavljuje jedan izniman i bogat opus u kojemu se Roth primarno fokusira na ulogu Židova u američkom društvu, a u međuvremenu broji dvadeset sedam naslova.

Vanja Kulaš