Poticanje čitanja lektire uz nove medije

Marcel Proust u eseju O čitanju iznio je svoja razmišljanja o čitanju kao komunikaciji u samoći, a prije svega kao užitku koje čitatelju otkriva nepoznate svjetove.  Proust ističe važnost čitanja te da se tijekom čitanja uspostavlja dijalog koji oblikuje čitatelja, njegovo trenutno doživljavanje svijeta i same knjige, kao i sjećanje na pročitano koje ponekad ima  utjecaj na kasniji život.

Naime, književnost je oduvijek pratila novitete suvremenoga doba. Tijekom vremena, ono što je suvremeno postaje uobičajeno, pa tako primjećujemo kako novi medij potiskuje onaj prethodni. Knjiga danas predstavlja stari medij, ali to ne znači da književnost, a time i lektira, izumire. Kako bi preživjela, ona se transformira u drugačiji oblik - novi medij. Zahvaljujući novim medijima postoji cijeli niz žanrova, oblika elektroničke književnosti.

Radom u školskoj knjižnici i školi javlja se činjenica da pojavom novih medija čitanje izumire.  Srećom, čitanje ne izumire, naprotiv, učenici čitaju više nego ikada! Jedan od razloga jest taj što su informacije (i knjige) sve dostupniji, a često i zanimljivo prezentirani (redovno su popraćeni slikom, zvukom, videom i sl.). U toj velikoj šumi informacija učenici čitaju pretežno tekstove koji su manje umjetničke vrijednosti, kao što su npr. novinski članci, informativni i zabavni tekstovi, blogovi.

Ako želimo doći do naši učenika, ne trebamo se toliko brinuti o tome što djeca čitaju, niti iz kojeg medija, nego moramo razumjeti promjene koje se događaju prilikom razumijevanja pročitanoga sadržaja.

Pitanje koje si moramo postaviti jest: kako djeca razumiju pročitano?

Mladi čitatelji imaju danas drugačiji pristup procesu čitanja, jer čitanje s novih medija zahtjeva drugačije procese. Čitanjem s novih medija gubi se dubinsko čitanje koje je sastavni dio čitanja knjige koju držimo u ruci. Upravo dubinskim čitanjem nastaje osobni doživljaj teksta, razvija se „unutarnji svijet“ svakog pojedinca.

Mnoga istraživanja upozoravaju da novi mediji mozgu daju osjećaj užurbanosti procesuiranja informacija, jer naš mozak prvo reagira na stimulirajuće informacije kojih su novi mediji prepuni. Prema istraživanjima, čitanje informacija online sporije je iz razloga jer informacije prikazane na računalu sadrže dodatne stimulanse (zvuk, reklame, video…) koje odvraćaju pozornost čitatelja. Velika izmjena različitih aktivnosti koje su dane online utječe na dubinsko razumijevanje pročitanog.

Čitanje knjige koja je u papirnatom obliku omogućuje okretanje papira, što utječe na vizualno pamćenje sadržaja koje izostaje kod čitanja online. Takav način čitanja, gdje se ne prati linearna struktura teksta, naziva se nelinearnim čitanjem. Čitatelj postaje slušatelj i gledatelj, a ponekad i igrač. U takvom višeosjetilnom okruženju priča više nije u središtu čitateljske pozornosti. U mnogim primjerima vidljivo je kako multimedija nadjačava sam sadržaj.

Trebamo postati svjesni činjenice da današnji učenici drugačije razmišljaju. Proces mišljenja je ubrzan, učenici lakše interpretiraju informacije s kojima s susreću.

Svaka priča, lektira koja je dobra, zaživi u nekom drugom mediju. Poznate adaptacije pojedinih priča, lektira, danas su uspješno integrirani u nastavu. Implementacija novih medija u nastavu zahtijeva drugačiji oblik nastave (projektna nastava, korelacija…). Ne trebamo zaboraviti da je i knjiga medij – nositelj informacija. Novi mediji mogu nam poslužiti kao zanimljiva mogućnost prikazivanja određenih informacija. Upoznavanjem novih medija i njihovo korištenje možemo učiniti da postanu vrijednim doprinosom u nastavi. Prije uvođenja novih medija u nastavu trebamo podsjetiti učenike na važnost čitanja. Osvješćivanjem važnost čitanja kod učenika postići ćemo kritički pristup prema novim medijima i njihovo odgovornije korištenje.

Učenicima je potrebno osigurati vrijeme i prostor za čitanje, motivirati ih prije, tijekom i nakon čitanja kako bi ponovno poželjeli pročitati novu knjigu.

Korištenjem novih medija u poticanju čitanja lektire susreli su se učenici i  školske knjižničarke Osnovne škole Antuna Bauera i Osnovne škole Mitnica u Vukovaru. Idejni začetnik međuknjižničnog projekta bila je Darija Benaković, knjižničarka OŠ Antuna Bauera, koja je zajedno s kolegicom knjižničarkom Osnovne škole Mitnica uspjela realizirati projekt poticanja čitanja lektire kod učenika šestih razreda.

Projekt je zamišljen na način da se kroz dva obrazovna razdoblja obrade dvije lektire za šesti razred. Tijekom prvog obrazovnog razdoblja učenici šestih razreda imali su zadatak pročitati lektiru Josipa Cvenića Čvrsto drži joy-stick i kroz zajednički susret porazgovarati o pročitanoj lektiri na način da ju učenici prikažu koristeći nove medije. Učenici Osnovne škole Antuna Bauera imali su zadatak prikazati likove iz lektire Čvrsto drži joy-stick, a to su učinili koristeći društvenu mrežu Facebook. Putem Facebook profila prikazali su glavne likove koji su i putem društvenih mreža dobili prijatelje. Učenici Osnovne škole Mitnica imali su zadatak ukratko prikazati sadržaj zadane lektire. Sadržaj su prikazali uz pomoć Power Point prezentacije i slika poznate računalne igrice (budući da je knjiga napisana kao računalna igrica, svako poglavlje nosi naziv određenog „nivoa“ koji se ostvaruje u igricama za djecu) gdje su učenici ukratko sadržaj prepričali. Potom je uslijedio razgovor učenika o glavnoj temi djela tijekom kojeg su iznosili osobna iskustva i razmišljanja vezana uz sadržaj knjige. Na kraju su učenici odigrali na računalu zadanu igricu te se natjecali baš kao u knjizi.

Učenici su pohvalili navedeni međuknjižnični projekt i željno iščekuju naš sljedeći zajednički susret u drugom obrazovnom razdoblju.

Jelena Cvrković

jcvrkovic@gmail.com