-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 65, ožujak 2015. :: Knjižničari pišu


Misija knjižničar/ka

Biti suvremena knjižničarka znači biti utjelovljenje predrasuda. Njih iščitavam gotovo svakodnevno. Blaga nevjerica u očima već iskusnih ukućana kada se požalim na umor nakon knjižničarskog radnog dana najbolji je dokaz percepcije knjižničarskog poziva sviju onih koji nisu dio malene knjižničarske zajednice. Još su izravniji ogorčeni poznanici kada nas zaskoče retoričkim pitanjem Pa što vi uopće radite?, stvarajući pritom maštariju usporene knjižničarke koja zaneseno prelistava stranice knjiga gubeći preplaćeni dan u zamišljenim svjetovima, čekajući da se kazaljke na satu pomaknu dovoljno za odlazak kući u, ne znam, vjerojatno stanje žena.

Raj je to, ako mene pitate, doći na posao, otvoriti knjigu i čitati. Ne osvrćući se pritom na strogo i predugo radno vrijeme koje obitelj, kulturna događanja ili rekreaciju marginalizira, korisnike koji i prije otvaranja čekaju pred vratima knjižnice započinjući dvanaestosatnu promenadu korisničkih upita užurbanim Evo, samo da vratim. Dvije smjene knjižničara/ki odgovaraju s osmijehom uz: preslagivanje polica (a ponekad i brisanje), ulaganje vraćene građe, nabavu građe, klasifikaciju, katalogizaciju, reklasifikaciju, predmetizaciju, repredmetizaciju, inventarizaciju, signiranje, resigniranje, igraonicu, radionicu, brain storming za mjesečne i godišnje planove te programe koji moraju zasjeniti one održavane prije više godina, kada su financije omogućavale podršku. Tu je i pisanje najava događaja za medije, izrada plakata za događanja, održavanje događanja, a zatim opet pisanje osvrta na događanja (jer mediji su pratili važno političko događanje). Poneke od tih nasmiješenih djelatnica upletu se i u različita tijela knjižničarskih društava i komisija pa pokušavaju djelovati na više polja istovremeno.

Ne kažem da nema i mirnijih dana. Raditi, na primjer, cijeli dan posao koji si za taj dan planirala bez ometanja – to je idila! I tada je lijepo maštati o studioznu radu na bibliografiji, pisanju stručnog članka o novim mogućnostima klasifikacije dječjeg fonda ili uključivanju u postupak za dobivanje ovlasnice za katalogizaciju u skupnom katalogu. No, sutradan ponovno počinje stvarnost u kojoj se suočavaš s činjenicom da je sjajno što si knjižničar/ka pa si, uz pomoć svojih prethodnica, obučena raditi više stvari istovremeno!

Koliko imaš vremena da ti ispričam? To bi bio početak odgovora na ono pitanje koje odgovor uopće ne zahtijeva.  Mi radimo najljepši posao na svijetu! Okružene smo knjigama za čiju se opstojnost borimo otvarajući ih bebama u nadi da će ih zauvijek nositi pod rukom (ili barem na zaslonu). Kolege su nam, većinom, u bitnim stvarima istomišljenici, obrazovani i svestrani kreativci. Svakodnevno susrećemo ljude različitih profila nastojeći proniknuti u njihove čitateljske potrebe, borimo se za čitanje i znanje, trudimo se građu učiniti dostupnom i ponekad uživamo u bespoštednoj borbi s vjetrenjačama kada smo uistinu nemoćne djelovati! Ratnice smo ljubavi prema poslu koji te, uz zahtjeve nejasne „običnim smrtnicima“, uvlači u svoj začarani vrtlog i čini sposobnim za poticanje intelektualnog rasta zajednice. Što se tiče frustracija uzrokovanih prezasićenošću informacijama – uvijek ih možemo podijeliti među sobom te zatim, u klasičnoj knjižničarskoj maniri multitaskinga (ili višezadaćnosti),nastavitipoticati čitanje među djecom i mladima, i njegovati rituale čitanja. Osobno, barem u svoje slobodno vrijeme te preporukama za čitanje odrasloj korisničkoj populaciji. Slažete li se da je to ipak ključni aspekt našeg zanimanja? Knjižničarke i knjižničari profesionalci su s najvećom odgovornošću za poticanje ljubavi prema knjizi  i širenju glasa o važnosti čitanja.

Promatrajući kolegice i kolege kako svojim radom svakodnevno mijenjaju percepciju ove vrijedne struke u javnosti dužna sam ustvrditi: odgovorno je to i divno zanimanje, izazovna je misija biti – knjižničar/ka.

Iva Dužić

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-