Kako osnovati i očuvati knjižnicu? : „Hrvatska čitaonica sela Kuti” kao primjer građanskog i knjižničarskog aktivizma

Piše: dr. sc. Karmen Delač-Petković

karmen.delac-petkovic@skole.hr

U selu Gornji Kuti, u općini Brod Moravice na sjeveru Gorskog kotara, grupa je mještana 1936. godine osnovala čitaonicu s posudbenom knjižnicom. Budući da je osnivanje knjižnica i danas složen i zahtjevan posao, postavlja se pitanje zašto su i kako oni to učinili. A odmah potom slijedi i pitanje kako je ta knjižnica opstala sve do danas. Ovaj članak odgovora na ta pitanja.

Ustanova „za širenje pisane riječi i kulture”

Velika ekonomska kriza koja je tridesetih godina prošlog stoljeća zahvatila čitav svijet nije zaobišla ni Hrvatsku pa niti Gorski kotar. Posvemašnje siromaštvo i nemogućnost pronalaska ikakvog zaposlenja nagnala je tisuće mladih da se isele iz svoga goranskog kraja. Slična je situacija bila i u Gornjim Kutima, u jednom od najstarijih goranskih naselja, za koje se vjeruje da je osnovano još u 15. stoljeću. (Na slici je selo Gornji Kuti snimljeno s brijega Sv. Andrija.)

Prema popisima stanovništva vidljivo je da se, u razdoblju između 1910. i 1931. godine, u Gornjim Kutima broj stanovnika zbog emigracije smanjio s 256 na 169, dakle za trećinu. Mladi su hrlili prema većim gradovima (Rijeka, Karlovac, Ogulin, Zagreb) i u prekomorske zemlje (Sjedinjene Američke Države, Kanada, Italija, Češka, Francuska, Nizozemska pa i Australija). Sva je ta mladost bila izgubljena za svoju domovinu jer se, u pravilu, više nikada nije vratila u zavičaj.

Međutim, rijetki pojedinci koji su „vidjeli svijeta”, a ipak došli natrag, donijeli su nova iskustva i saznanja, često i knjige. Jedan od njih bio je i Antun Burić koji se iz Francuske vratio s vizijom jednog drugačijeg, boljeg života. Uvjeren da je moguće kvalitetnije živjeti u rodnom kraju, ukoliko stanovništvo bude obrazovanije, pokušao je stvoriti uvjete koji će svima omogućiti razvoj i napredak. Ispravno je zaključio da je dostupnost škola i knjižnica prvi korak ka tome. Budući da je škola u obližnjim Brod Moravicama već dugo i kvalitetno radila, Burić je nakanio osnovati čitaonicu s posudbenom knjižnicom. Zdušno je, nadaleko i naširoko, agitirao za čitaonicu te tako okupio istomišljenike i prikupio inicijalni knjižni fond i novčana sredstva.

Dana 22. studenog 1936. godine u Burićevoj se kući okupilo šesnaestoro osnivača: Andrija Arbanas, Matija Brajdić, Andrija Brajdić (Kuti 29), Andrija Brajdić (Kuti 36), Antun Burić, Josip Crnković, Vjekoslav Delač, Franjo Golik, Ljudmila Kavran, Nikola Kavran, Grga Kruljac, Grga Mance, Slavko Mance, Andrija Štajduhar, Nikola Štefančić i Petar Žagar. Oni su tada osnovali „Hrvatsku čitaonicu sela Kuti – Gorski kotar” (u daljnjem tekstu Čitaonica), kao ustanovu koja će širiti pisanu riječ i kulturu. Budući da su se sastali samo s namjerom da osnuju čitaonicu, ovih šesnaestero ljudi, a ne samo Burić, smatraju se osnivačima Čitaonice (na slikama su zapisnik o osnivanju Čitaonice i niže popis članova). Burić je pedeset godina bio njezin predsjednik, a onda ga je na toj funkciji zamijenio Josip Štajduhar.

Kraj bez nepismenih ljudi

Odgovor na pitanje kako je Čitaonica mogla zaživjeti, vrlo je jednostavan. Naime, Čitaonica je osnovana u kraju u kojem početkom 20. stoljeća gotovo i nije bilo nepismenih ljudi. Sva su djeca išla u školu, a učitelji su, kao pravi narodni prosvjetitelji, izvrsno obavljali svoj posao. U selu se jako puno čitalo jer nije bilo drugih mogućnosti zabave. Mještani su „gutali” knjige, a jedini primjerak Jutarnjeg lista koji je dolazio u selo kružio je od kuće do kuće sve dok se ne bi raspao od upotrebe. Čitalo se dok se čuvala stoka, čitalo se noću, poslije poljskih radova. Čitalo se i uz petrolejku, iako je petrolej bio vrlo skup. U brodmoravičkoj školskoj knjižnici Kočani su bili najbrojniji korisnici (Gonji Kuti se u mjesnom idiomu kajkavskog narječja zovu Gornje Kote pa se, shodno tome, i stanovnik sela zove Kočan odnosno Kočanka, op. a.). Stoga je ideja o osnivanju čitaonice odnosno knjižnice u Gornjim Kutima pala na plodno tlo.

Problemi s vlastima

Iako je iz dokumentacije vidljivo je da je Čitaonica osnovana u skladu sa zakonom, osnivači su se već na početku rada suočili s mnogobrojnim problemima. Prvi i najveći bile su prepreke koje su pred Čitaonicu postavljale starojugoslavenske vlasti. One su odmah uočile potencijalne „političke probleme” koje može izazvati dvadesetak pismenih i načitanih mještana koji se žele organizirano okupljati, pa bilo to i u malom, zabačenom selu. Unatoč ultimatumima i progonima članova, osnivači su uspjeli Čitaonicu registrirati 1937. godine i to s hrvatskim imenom u nazivu. U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske Čitaonica je prvi put stradala od cenzure, a drugu su „čistku” fonda proveli partizani. Niti u poslijeratnoj Jugoslaviji Čitaonica nije neometano radila. Poslije rata joj je nasilno promijenjeno ime, ali su se mještani uspjeli izboriti za povratak starog imena. Zanimljiv je kuriozitet da su sve te vlasti poslije nagrađivale Čitaonicu za kvalitetan rad. U novije je vrijeme Čitaonica primila i dvije prestižne strukovne nagrade: Nagradu Zaklade dr. Ljerka Markić-Čučuković i povelju „Ivan Kostrenčić” Knjižničarskog društva Rijeka.

Smještajne (ne)prilike

Čitaonica nikad nije imala prikladne prostorije za smještaj knjiga i društvene aktivnosti. Stoga su Kočani planirali izgradnju društvenog doma, u kojem bi Čitaonica bila samo jedan od sadržaja. U tu su svrhu prikupili više od trećine potrebnih sredstava, ali je sva ušteđevina obezvrijeđena u Drugom svjetskom ratu. Tako je selo ostalo bez doma, a seljani bez ušteđevine. Ni poslijeratni pokušaji da se izgradi posebna zgrada za Čitaonicu nisu donijeli rezultata pa je Čitaonica radila u pet privatnih kuća, odnosno ondje gdje se našlo dovoljno prostora.

Mnogo je knjiga uništeno tijekom višekratnog preseljenja fonda iz jednog u drugi prostor ili je stradalo od vlage zbog čuvanja u neprikladnim uvjetima. Kako bi se spasio preostali fond Čitaonica je bila prisiljena na neko vrijeme prekinuti s radom, a svoje je aktivnosti obnovila 1986. godine kada je konačno dobila svoju zgradu u kojoj i danas djeluje. Zgradu su Čitaonici darovali Mjesna zajednica Brod Moravice i poduzeće DIP Delnice, a SIZ kulture Delnice pomogao je novčanom donacijom. Mještani su u sklopu dobrovoljnih radnih akcija obavili sve radove na postavljanju montažne kućice.

Budući da se radi se o montažnom objektu, koji je već dotrajao, teško ga je održavati, a i površinom je već premalen za potrebe Čitaonice. Naime, knjižni je fond narastao na preko 8 000 knjiga i danas nema dovoljno prostora za smještaj novonabavljenih knjiga, odnosno za okupljanje većeg broja korisnika. Stoga i o knjižnom fondu nije moguće primjereno skrbiti s obzirom na oštru goransku klimu s mnogo vlage i snijega.

Profesionalni amateri

U pismohrani Čitaonice do danas je očuvana bogata pisana i fotodokumentacija o njezinu radu na temelju koje je moguće rekonstruirati sva važnija zbivanja iz njezine povijesti. Čitaonicu su vodili amateri, ali veoma profesionalno, u skladu s knjižničarskim propisima te se ne možemo oteti dojmu da je Burić već od prvoga dana surađivao s tada postojećim goranskim knjižnicama u Lokvama, Delnicama i Brodu na Kupi. Za nas knjižničare zanimljivo je da je Burić za Čitaonicu izradio i specijalnu klasifikaciju (Klasifikacija djela za knjižnicu Kulturno-prosvjetnog društva Hrvatska čitaonica sela Kuti - na slici) po uzoru na sovjetsku Bibliotečno-bibliografsku klasifikaciju. Tablica se pokazala vrlo praktičnom te je tek u novije vrijeme zamijenjena UDK klasifikacijom. Čitaonica od prvih dana ima Statut, Pravilnik o radu, Kućni red, pečate (na slici), članske kartone, inventarne knjige, popise članstva, popise deziderata... Sačuvana je statistika o poslovanju i obimna prepiska s vlastima, školama, knjižnicama i drugim ustanovama u kulturi.

Iz te bogate dokumentacije koju je vrlo pedantno prema svim arhivističkim pravilima složio knjižničar Mladen Crnković očito je da se uvijek vodilo računa o potrebama korisnika pa je s njima bilo usklađeno i cjelokupno knjižnično poslovanje. Nije se ostalo samo na nabavi i posudbi knjiga i časopisa (već prvih godina rada Čitaonica je primala trinaest naslova periodike) već je fond popunjavan i donacijama i vidljivo je da su darivatelji nastojali knjige temom i stilom prilagoditi potrebama seljana.

Središte društvenog života

S vremenom je Čitaonica razvila i druge aktivnosti te je i seoski društveni život bez nje postao nezamisliv.

Njezini su članovi pokrenuli i uspješno proveli akciju opismenjavanja malobrojnih nepismenih Gorana u široj okolici Gornjih Kuti. U Čitaonici je djelovala Dramska družina koja je organizirala zapažene priredbe i vrtne zabave iz kojih se financiralo djelovanje Čitaonice. Tamburaštvo, koje je već početkom prošlog stoljeća zaživjelo u Kutima, našlo je u Čitaonici plodno tlo. Osnovan je pionirski tamburaški sastav čiji neki članovi sviraju i danas pod imenom Kočki tamburaši (na slici). U Čitaonici je poslije Drugog svjetskog rata djelovala šahovska sekcija, a danas Planinarsko društvo Vršak koristi jednu njezinu prostoriju (na slici planinari obnavljaju fasadu Čitaonice).

Djelovanje brodmoravičkih učitelja, posebno Frana (Franje) Jurkovića, pripremilo je prilike za osnivanje Čitaonice, a ona je povratno povoljno djelovala na školstvo čitavog brodmoravičkog kraja. Tijekom Drugog svjetskog rata članovi Čitaonice sagradili su u obližnjoj šumi Lazica baraku u kojoj su tri mlade učiteljice poučavale djecu iz Kuti i u najtežim ratnim prilikama. Tako uspostavljena suradnja sa školom nastavljena je do danas.

Čitaonica je pokretala i druge akcije očuvanja kulturne baštine. Primjerice, Članovi čitaonice uspješno su proveli obnovu crkvice sv. Andrije, zavjetne kapele sazidane na brijegu ponad Kuti 1625. godine, zatim preseljenje i montiranje zvona na seoski zvonik te obnovu seoskog raspela. Obnovili su i spomen-školu u šumi Lazica, pomagali pri izgradnji lovačkog doma i obilježavanju planinarskih transverzala. Članovi Čitaonice inicirali su i druge važne seoske akcije: asfaltiranje, uvođenje telefona i drugo.

Duh Čitaonice

Mještani Kuti smatraju Čitaonicu svojom baštinom i uvijek su se spremni založiti za nju. Stoga su se u njezinim tijelima smijenili brojni Kočani. Mnogi su u nju uložili svoj dugogodišnji rad (50 i više godina) i višekratno obnašali svoje dužnosti. Najveći dio posla obavili su vrijedni knjižničari – volonteri. Osim knjižničara, među kojima se ističu Ljudmila Kavran i Mladen Crnković, važnu je ulogu odradio i Upravni odbor koji je, uz predsjednika, uvijek zastupao Čitaonicu i brinuo o kvaliteti kulturnog te odgojno-obrazovnog rada. Ovakav entuzijazam rezultirao je kvalitetnim radom koji je nadaleko poznat.

Čitaonica je oduvijek otvorena svima. To znači da nikad nije bilo razlike među članovima glede političkih uvjerenja, socijalnog statusa, dobi ili spola. Tako je Čitaonica i tu bila ispred svoga vremena, ravnopravno birajući u svoja tijela i muškarce i žene. Prva knjižničarka Čitaonice bila je žena i to žena koja je preboljela dječju paralizu. Invaliditet je nije ometao u strastvenom radu za dobrobit Čitaonice. I djeca su mogla koristiti Čitaonicu i biti u svemu ravnopravna s odraslima, osim u glasačkom pravu koje su stjecala s punoljetnošću. Dapače, djeci se posvećivala posebna pažnja i pri nabavi literature i pri organiziranju njima primjerenih društvenih aktivnosti. Čitaonica je i financijski podupirala svoje članove koji su stradali od elementarnih nepogoda i bolesti, a skrbila je i o obiteljima umrlih članova. Takva socijalna osjetljivost sačuvana je do danas pa je Čitaonica ove godine promptno prikupila i poslala donaciju stanovništvu poplavljene Slavonije.

Ovakva demokratičnost učinila je Čitaonicu omiljenom među članovima. Broj članova neprekidno je rastao jer su Kočani smatrali Čitaonicu svojom i onda kad više nisu živjeli u Kutima. Mještani su se ponosili članstvom u Čitaonici pa su u njoj nerijetko učlanjene čitave obitelji – danas su to već i praunuci osnivača (na slici je članska iskaznica Marice Delač iz 1937.). Pridružili su im se i mještani iz okolnih sela te se do danas u Čitaonici izredalo više stotina članova. Zato nije rijetkost da istovremeno u Čitaonici posuđuju knjige i časopise petogodišnjaci i devedesetpetogodišnjaci.

Čitaonica kao narodna knjižnica

Budući da u brodmoravičkom kraju nema druge knjižnice, osim osnovnoškolske i bibliobusa, Čitaonica zapravo ima ulogu narodne knjižnice. To podrazumijeva praćenje potreba korisnika i poslovanje u skladu s knjižničarskim propisima, što laicima i nije uvijek jednostavno uskladiti. Međutim, Čitaonica među članovima ima i dvije profesionalne knjižničarke koje se trude, uz dugogodišnju potporu Matične službe Gradske knjižnice Rijeka, pokriti i taj aspekt poslovanja. Čitaonica nastoji pratiti i nove trendove te je, zahvaljujući donaciji Danka Tkalca, nabavila i program MetelWin za računalnu obradu i posudbu knjiga.

Čitaonica danas

Na prijelazu stoljeća u Čitaonici se osjetila smjena generacija. Stariji članovi nisu više mogli volontirati s mladenačkim zanosom, a mlađi su se razišli Hrvatskom radi školovanja i zapošljavanja. Ipak su dva su događaja opet okupila članstvo – izgradnja novog objekta Čitaonice 1986. godine i proslava 70. obljetnice njezina djelovanja 2006. godine. Tada se ponovo pokazalo da je dovoljno svega nekoliko strastvenih zaljubljenika u Čitaonicu da opet oko nje okupe čitav kraj.

Poslije 2006. nastupa zastoj u radu Čitaonice uzrokovan neslaganjima unutar uprave. Upravni se odbor zalagao za suvremeno knjižničarstvo dok je predsjednik zagovarao tradicionalno. Neslaganje u gledištima odnosilo se prvenstveno na dostupnost informacija, nabavu, projekte, transparentno financiranje Čitaonice, jednakopravnost članova te druga Statuom Čitaonice zajamčena prava.

Nastali raskol rezultirao je ostavkama dvoje članova Upravnog odbora te izborom novog predsjednika i novih upravnih tijela Čitaonice. Na redovnoj izbornoj skupštini održanoj krajem 2013. godine za predsjednika je izabrana Gordana Crnković. U Upravni odbor ušli su Goranka Horaček (blagajnica), Karmen Delač-Petković (tajnica) te supružnici Dejana i Željko Kruljac. U Nadzorni odbor izabrani su Miro Petrović, Darko Piršl i Elvira Štrk koja je također izabrana za knjižničarku.

Nova je uprava uspješno reorganizirala poslovanje. Napravljen novi plan rada, nastavljeni su stari i započeti novi projekti: međuknjižnična posudba s osnovnom školom Brod Moravice, izložbe i predavanja (na slici je otvorenje izložbe fotografija Dodir zime Ive Brajdić). Čitaonica izvrsno surađuje s OŠ Brod Moravice, drugim udrugama u brodmoravičkom kraju, Općinom Brod Moravice, goranskim školskim i narodnim knjižnicama i Gradskom knjižnicom Rijeka te ograncima Matice hrvatske. Pojačana je i promidžbena aktivnost te kontakti s medijima. U izradi je i internetska stranica Čitaonice.

Čitaonica oduvijek organizira i aktivnosti namijenjene brojnom starijem pučanstvu koje su tradicionalno dobro posjećene. Međutim, nova se uprava Čitaonice fokusirala na djecu predškolske i školske dobi kako bi premostila generacijski jaz i učlanila najmlađe u Čitaonicu. Stoga je i ponuda knjiga obogaćena izdanjima upravo za njih. Nabavljeno je dvjestotinjak kvalitetnih slikovnica koje Čitaonica u organiziranoj međuknjižničnoj posudbi početkom svake školske godine ustupa OŠ Brod Moravice na jednogodišnje korištenje. Učenici OŠ Brod Moravice organizirano posjećuju Čitaonicu, ne samo tijekom Mjeseca hrvatske knjige, već i tijekom čitave školske godine, a samostalno i za vrijeme ljetnih praznika.

Posebnim uspjehom smatra se tiskanje edukativne slikovnice Sretna kućica (autori: Karmen Delač-Petković, Dijana Arbanas i Darko Macan) koju su čitatelji i stručna javnost odlično primili. Slikovnica na jednostavan, zanimljiv i djeci pristupačan način pripovijeda priču o odiseji jedne montažne kućice koja se na kraju svojega neobičnog životnog puta skrasila kao seoska knjižnica. Slikovnica motivira djecu na čitanje i poziva ih da posjete Čitaonicu. Sada u Čitaonicu, naravno s roditeljima, dolaze i brojna dječica iz čitave Primorsko-goranske županije, zainteresirana pričom o Sretnoj kućici (na slici je predstavljanje slikovnice u OŠ Sv. Matej na Viškovu). Tako je Čitaonica pridonijela i turističkoj promidžbi kraja ionako bogatog prirodnim ljepotama, sakralnom i etnološkom baštinom.

Čitaonica je od osamostaljivanja Hrvatske registrirana kao udruga građana što joj daje veliku autonomiju, ali donosi i financijsku nesigurnost budući da može sa sigurnošću računati samo na sredstva prikupljena od članarine čiji je iznos doista simboličan. Ukoliko, kako se planira, doista budu u potpunosti ukinuta sva financijska sredstva za rad udruga, Čitaonica će ubuduće biti prisiljena osloniti se samo na vlastite snage. Ipak, Kočani vjeruju da će i tome doskočiti jer su članovi Čitaonice uvijek spremni na volontiranje, za što su već i do sada dobivali općinske i županijske nagrade. Zanimljivo je da takav stav uprave nailazi na pozitivan odaziv javnosti pa za Čitaonicu, ponekad posve neočekivano, volontiraju i drugi građani širom Hrvatske, dok posjetitelji često doniraju knjige. Uprava Čitaonice sa zahvalnošću prihvaća takve oblike suradnje.

Danas Čitaonicu, uz potporu svih mještana, vode većinom fakultetski obrazovani bibliofili, otvoreni za nove ideje i projekte, te se može očekivati da će poslovanje Čitaonice pratiti suvremene knjižničarske i društvene trendove. Upravni odbor radi prema godišnjem Planu i programu rada, a u dugoročne planove ubraja se otvaranje zavičajne i etnografske zbirke te spomen-sobe zaslužnih mještana. Kad bi se stekle prostorne i financijske mogućnosti Kočani bi rado oformili i dječji odjel u svojoj čitaonici. Zgrada Čitaonice je nedavno obnovljena, a sada se dovršava i sanitarni čvor.

Rješenje u zajedništvu

Zbog svog načina rada, a i zbog svojih postignuća, Čitaonica je postala kulturološki fenomen koji nadilazi lokalne okvire. Opravdala je svoje osnivanje jer je znatno je poboljšala kvalitetu života svojih članova, ali i drugih mještana.

Naša Čitaonica je do sada doživjela i preživjela mnoge nedaće, ali nikad nije pokleknula pred problemima. Takvo se stajalište u Kutima prenosi naraštajima te o Čitaonici danas brine već četvrta generacija volontera. Rješenje je dakle u zajedništvu. Stoga svi mi koji zajednički skrbimo o Čitaonici vjerujemo da će ona s pomlađenim članstvom sretno dočekati i svoj skori 80. rođendan.

Zato, ako doista želite imati knjižnicu u svom mjestu – osnujte je! To nije lako učiniti, ali se, uz mnogo rada i samoodricanja, može napraviti. Hrvatska čitaonica sela Kuti živi je dokaz snage volje i rada, dokaz neuništive ljubavi prema knjizi i pisanoj riječi.

Čitaonica u literaturi

O Čitaonici je najiscrpnije pisala Karmen Delač-Petković, inače srednjoškolska knjižničarka, koja je detaljno istražila njezinu povijest. Autorica je većeg broja stručnih i znanstvenih tekstova od kojih je najvažnija monografija Selo Gornji Kuti i njegova „Hrvatska čitaonica”, koja na četiristotinjak stranica donosi detaljnu povijest Čitaonice, brojne dokumente te obimnu literaturu. Za osamdesetogodišnjicu Čitaonice Upravni odbor planira tiskati njezinu bibliografiju, čime bi Čitaonica upotpunila stručnu literaturu o svojem radu.

 ***

Izbor iz literature o Čitaonici

1. Delač-Petković, K. Šezdeseta obljetnica Hrvatske čitaonice sela Kuti – Gorski kotar. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 39, 3-4(1998.), str. 51-62.
2. Delač-Petković, K. 70 godina “Hrvatske čitaonice sela Kuti”. Brod Moravice: Općina Brod Moravice i Hrvatska čitaonica sela Kuti, 2006.
3. Delač-Petković, K. Selo Gornji Kuti i njegova “Hrvatska čitaonica” : 70 godina “Hrvatske čitaonice sela Kuti” (1936.-2006.), slikokaz, 2006. http://www.knjiznicari.hr/UDK02/images/a/a7/Selo_Gornji_Kuti_i_njegova_%22Hrvatska_%C4%8Ditaonica%22-Karmen_Dela%C4%8D-Petkovi%C4%87.ppt

4. Delač-Petković, K. Selo Gornji Kuti i njegova “Hrvatska čitaonica”. Brod Moravice: Hrvatska čitaonica sela Kuti, Općina Brod Moravice, Matica hrvatska Viškovo, 2009.
5. Delač-Petković, K. Razvoj knjižnica Gorskoga kotara, Zagreb: doktorski rad, 2012., str. 275-282.
6. Delač-Petković, K. Arbanas, Dijana i Macan, Darko: Sretna kućica. Brod Moravice: Hrvatska čitaonica sela Kuti, 2014.