Ugovor iz Marakeša Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo

Osnovna je zadaća knjižničara osigurati dostupnost građi i informacijama, a pri obavljanju te zadaće mora se voditi načelom jednakosti u pružanju usluga. To znači da svaki korisnik mora dobiti jednako vrijednu i kvalitetnu uslugu. Postoje, međutim, kategorije korisnika kojima je pristup građi i informacijama otežan ili čak nemoguć. Uz slijepe i slabovidne, kojih je prema nekim izvorima u svijetu 253 milijuna, a u Hrvatskoj 15.000, tu su i osobe sa specifičnim teškoćama učenja među koje se mogu svrstati i one s disleksijom, disgrafijom i ostalim srodnim teškoćama učenja, pamćenja, organizacije vremena i prostora i sl. Prema dostupnim podacima oko 30.000 učenika osnovnih škola u RH ima disleksiju, što predstavlja oko 10% osnovnoškolske ppulacije. Sve se te osobe teško ili nikako mogu služiti standardnim tiskom, što znači i da im je otežan ili onemogućen pristup učenju, uživanju u kulturi i razonodi, na što, kao i sve ostale osobe imaju pravo. Za njih je, dakle, potrebno pripremiti građu u nekom njima pristupačnom formatu (zvučna knjiga, brajica, građa lagana za čitanje itd.): Međutim, proizvodnja je tih formata duga i skupa pa se računa da je danas tek 7% objavljenih naslova dostupno u nekom pristupačnom formatu.

Zato je svjetska javnost s odobravanjem primila usvajanje Ugovora iz Marakeša, prvog međunarodnog ugovora Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO), kojim se uređuje ograničenje autorskih prava u digitalnom svijetu u korist određene skupine stanovništva. Svaka zemlja potpisnica Ugovora obvezuje se da će u svoje zakonodavstvo uvesti iznimku od zaštite autorskim pravom za slijepe, slabovidne, ali i druge osobe s već spomenutim teškoćama u pristupu standardnom tisku. Ugovor se brine i za povećanje broja naslova pristupačnih toj skupini stanovništva koja teško stječe znanja i vještine potrebne u svakodnevnom životu i koja slobodno vrijeme ne može provesti jednako kvalitetno kao ostalo stanovništvo. Zato su u njega ugrađene i odredbe koje omogućuju slobodnu prekograničnu razmjenu pristupačnih primjeraka.

Ugovor iz Marakeša usvojen 27. lipnja 2013. morao je pričekati da ga ratificiraju parlamenti barem 20 zemalja pa je stupio na snagu 30. rujna 2016.

Direktiva EU 2017/1564 od 13. rujna 2017.

Europska unija potpisala je Ugovor iz Marakeša u travnju 2014, ali je prije ratifikacije morala uskladiti svoje zakonodavstvo. Bilo je, naime, posve jasno da će se morati dopuniti osnovni dokument EU-a kojim se uređuje područje autorskog i srodnih prava Direktiva 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu. No najprije se čekao pravorijek Suda pravde o tome da li Unija ima pravo ratificirati Ugovor u ime svih zemalja članica. Naime, o pitanjima autorskog prava dosad su odlučivale zemlje članice ponaosob. Sud je pozitivno presudio u veljači 2017. Zatim je Odbor za pravna pitanja Europskog Parlamenta vodio međuinstitucijske pregovore i dogovore o tome kako uvesti Ugovor iz Marakeša u zakonodavstvo Unije. Konačno su u rujnu 2017. Vijeće ministara i Parlament potpisali Direktivu EU 2017/1564 od 13. rujna 2017. o nekim dopuštenim upotrebama određenog djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalom i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ. Usvojen je i popratni dokument Uredba 2017/1563 o prekograničnoj razmjeni između Unije i trećih zemalja primjeraka u dostupnom formatu određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalom. Sada je na zemljama članicama da do 11. listopada 2018. usklade svoje zakonodavstvo s Direktivom, tj. da u svoje autorskopravno zakonodavstvo uvedu obveznu iznimku u korist slijepih, slabovidnih i drugih osoba s teškoćama u korištenju standardog tiska. Uredba 2017/1563 primjenjuje se od 12. listopada 2018.

Obveze knjižnica

Knjižnice kao neprofitne javne ustanove čija je zadaća pružanje građe i informacija svim skupinama građana pripadaju organizacijama koje Ugovor iz Marakeša vidi kao moguće ovlaštene subjekte, dakle kao organizacije ovlaštene za prijenos djela u pristupačne formate (npr. brajica, građa lagana za čitanje, zvučne knjige, radijske emisije) za što ne moraju tražiti dopuštenje nositelja prava. Djela u tim formatima knjižnice mogu dalje posuđivati, priopćivati ili stavljati na raspolaganje korisnicima kojima je format namijenjen, no o poslovanju moraju voditi evidenciju, koju na zahtjev korisnika, nositelja prava ili kojeg drugog ovlaštenog subjekta moraju i pružiti. Državni zavod za intelektualno vlasništvo ne predviđa postupak formalne registracije ovlaštenih tijela, već će uputiti poziv organizacijama za koje zna da pružaju usluge slijepim i slabovidnim osobama da se dobrovoljno jave kao ovlašteni subjekti te da svoje podatke uvrste na poseban portal Europske unije s popisom ovlaštenih subjekata. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom i srodnim pravima RH prošao je postupak e-savjetovanja s javnošću i bit će upućen na usvajanje sredinom svibnja 2018. U njemu se ne predviđa obveza plaćanja minimalne naknade, koju je Direktiva doduše predvidjela, ali i ostavila na volju zemljama članicama da odluče o njezinu uvođenju.