Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova (IFLA) nevladina je organizacija koja zastupa interese knjižnica i informacijskih službi, kao i njihovih korisnika diljem svijeta.

IFLA-in već dugo poznat stav o autorskim i srodnim pravima jest da ekonomska prava pružatelja informacija moraju biti uravnotežena s potrebom društva za pristupom znanju. Stalno širenje autorskog i srodnih prava u nova područja dovodi do povećanog korištenja licenciranja, koje se širi na sve više djelatnosti, poput prava javne posudbe kojim se bavi ovaj dokument. IFLA vjeruje da se posvuda u svijetu treba jako brinuti za očuvanje iznimki i ograničenja autorskog prava i strogo ih podržavati da bi se održala ravnoteža, jer će u protivnom sadašnji trend u dogledno vrijeme krajnje negativno utjecati na obrazovanje i znanstveno istraživanje čiji je rezultat kulturni, znanstveni i ekonomski napredak pojedinaca, naroda i društva. Pogotovo će biti pogođene privrede zemalja u razvoju.

Za više informacija o pravu javne posudbe, zakonodavnom okviru i njegovoj primjeni u raznim zemljama, vidi poveznicu na dokument.

Na poveznici dostupan je cijeli dokument: IFLA-in Stav o pravu javne posudbe.

Dokument je odobrila Komisija za autorsko pravo i otvoreni pristup Hrvatskog knjižničarskog društva. Tekst prevela Aleksandra Horvat.

Pravo javne posudbe ne postoji u mnogim zemljama, a tamo gdje postoji različito se primjenjuje. Naziv se odnosi na dva različita pojma:

1. U nekim je pravnim sustavima pravo javne posudbe autorsko pravo – jedno od ograničenih ekskluzivnih prava zajamčenih nositelju autorskog prava na zaštićeno djelo. Nositelj prava može dopustiti ili zabraniti javnu posudbu zaštićenog djela nakon njegove distribucije u javnosti. Dopuštenje za javnu posudbu daje se licenciranjem i plaćanjem naknade autorima putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.

2. Drugi je pojam, koji se ponekad opisuje kao pravo javne posudbe, “pravo na naknadu”. To je pravo autora (koji ne mora biti nositelj autorskog prava) na novčanu naknadu za javnu posudbu svojega djela. Kad se zemlje odluče za uvođenje prava na naknadu, utvrđuju vlastite kriterije za dobivanje naknade, a nekad je to, iako ne i uvijek, ispunjenje kulturnih ciljeva. U nekim zemljama pravo na naknadu uređuje poseban zakon kao alternativu pravu javne posudbe opisanom u t. 1. i smatra se povezanim s autorskim pravom. U drugim zemljama pravo javne posudbe posve je izvan konteksta autorskog prava, ali bez obzira kako je uređeno naknade plaćene autorima ne smatraju se autorskim tantijemama.