ZAPISNIK

s 5. Okruglog stola za školske knjižnice, s temom Obrazovna uloga školske knjižnice, održanog u Srednjoj školi Ivanec,  3. listopada 2014. godine, s početkom u 10.00 sati.

Organizator skupa je Sekcija za školske knjižnice Hrvatskoga knjižničarskogdruštva (Komisija za osnovnoškolske knjižnice i Komisija za srednjoškolske knjižnice), a suorganizatori Knjižničarsko društvo Varaždinske županije, Osnovna škola Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec i Srednja škola Ivanec.

Nazočno je bilo 70-ak knjižničara s područja cijele RH.

Predsjednica Sekcije za školske knjižnice Danica Pelko pozdravila je prisutne, zahvalila svim autorima izlaganja, domaćinima i suorganizatorima, te najavila temu skupa. Predsjednica Knjižničarskog društva Varaždinske županije Draženka Stančić pozdravila je nazočne i najavila kraći kulturno umjetnički program kojeg su izveli učenici ivanečke osnovne i srednje škole.

Pozdravne govore prisutnima su uputili ravnateljica škole domaćina  Lidija Kozina, dogradonačelnik grada Ivanca Čedomir Bračko, Hrvatskoga knjižničarskog društva Marijana Mišetić te Darko Toth, načelnik Sektora za potporu sustavu i programe EU u Upravi za standard, strategije i posebne programe MZOS-a.

Plenarni dio

moderator: Biserka Šušnjić

prof. dr. sc. Mihaela Banek-Zorica, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,  Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti: Uloga školskog knjižničara u razvoju temeljnih kompetencija

doc. dr. sc. Igor Kanižaj, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Studij novinarstva: Medijska i informacijska pismenost u školskim knjižnicama                 

Mirjam Klavž-Dolinar, prof. slov. jez. i ped., predsjednica Sekcije za šolske knjižnice pri Zvezi bibliotekarskih društev Slovenije: Obrazovna uloga osnovnoškolskih knjižnica u Sloveniji      

Romana Fekonja, dipl. bibl., svetovalka za knjižnično dejavnost priZavodu Republike Slovenije za šolstvo: Knjižnica – znanje za cijeli život

Iskustva dobre prakse

moderator:  mr. sc. Lorenka Bučević-Sanvincenti

Gordana Jugo, mag. ed., voditeljica službe za obrazovne tehnologije, Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet: AMORES - EU projekt za poticanje ljubavi učenika prema književnosti kroz digitalnu suradnju i kreativnost

Josip Rihtarić, dipl. bibl., II. OŠ Varaždin: Odgojno - obrazovna funkcija školske knjižnice

Renata Papec, dipl. inf., OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec: Primjena novih medija u obrazovnom procesu - plod suradnje informatičarke i školske knjižničarke

Prof. Mihaela Banek-Zorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, naglasila je podudarne stavove pobornika informacijske i medijske pismenosti kao platformu za zajedničko djelovanje. Doc. dr. sc.  Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti i dopredsjednik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu  upoznao nas je kako je daleko s pripremama kurikula medijske pismenosti došlo njegovo Društvo, a Gordana Jugo, voditeljica CARNetovog edukacijskog centra upoznala nas je s EU projektom za poticanje čitanja AMORES.

Slovensku praksu podijelile su sa sudionicima skupa Mirjam Klavž-Dolinar, prof. slov. jez. i ped., predsjednica Sekcije za školske knjižnice pri Savezu knjižničarskih društava Slovenije i Romana Fekonja, dipl. bibl., savjetnica za knjižničnu djelatnost pri Zavodu Republike Slovenije za školstvo. U Sloveniji postoji kurikul Knjižnično-informacijske pismenosti, a učitelji i nastavnici pojedinih predmeta imaju obvezu dio nastave održati i na knjižničnim izvorima, a ne samo s udžbenicima.

Josip Rihtarić stručni suradnik mentor, školski knjižničar iz II. OŠ Varaždin analizirao je odgojno obrazovnu funkciju knjižnice u odnosu na teoretske postavke o zadaćama školskih knjižnica i stanja tih knjižnica u Hrvatskoj te ukazao na potrebu izrade kurikula informacijske pismenosti, a Renata Papec, informatičarka iz OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec, prikazala je nekoliko primjera suradnje informatičarke i knjižničarke koji u temelju imaju razvoj informacijske pismenosti.

Rasprava i zaključci

moderator: Draženka Stančić

Obrazovna uloga školskih knjižnica – rasprava i zaključci

Obzirom na temu Okruglog stola „Obrazovna uloga školske knjižnice“ koja je dobila na značaju budući da se od strane mjerodavnog Ministarstva u vrlo skoro vrijeme očekuje poziv na izradu predmetnih kurikula sama rasprava kretala se oko potrebe izrade kurikula kojim bi bio preciznije definiran odgojno obrazovni djelokrug rada školskog knjižničara.

Danica Pelko naglasila je kako je načelnik Sektora za potporu sustavu i programe EU u Upravi za standard, strategije i posebne programe MZOS-a Darko Tot dao podršku našem nastojanju naglasivši da ne moramo čekati izradu predmetnih kurikula, već da napravimo ranije svoj nacrt kurikula i idemo naprijed s tim. Savjetnica Šušnjić smatra da to nije pravi put. Danica je stoga izrazila bojazan da dok se mi dogovorimo koji je pravi put da će proteći previše vremena. U slovenskom primjeru trajalo je dvije godine, a da takvih dogovora o ispravnom putu i nije bilo.

Savjetnica Šušnjić navela je da nije problem da mi unaprijed pripremimo kurikul, ali postavlja pitanje tko će to raditi, odvojiti svoje slobodno vrijeme i energiju, sastajati se. Ona podržava Josipov prijedlog da se time pozabavi udruga, nitko iz Agencije to ne može. Neki početni materijali već postoje, no Ministarstvo bi trebalo dati nekakve okvire, iako gospodin Tot traži da mi pošaljemo gotov program da imenuje recenzente.

Josip Rihtarić misli da postoje dva načina, jedan je da ako se bude radilo unaprijed, bit će potrebno da postoji nekakva špranca, a mi ne znamo koji su elementi te šprance za predmetne kurikule. Kako raditi nešto iz glave, možda ispadne potpuno bez veze. S druge strane mi bismo mogli ići na informacijsku pismenost, no onda isključivo u dogovoru sa Sveučilištem pa da se pokrije kompletna vertikala od dječjeg vrtića do sveučilišnog završetka. Onda bi takav kurikul medijsko-informacijske pismenosti iskočio iz špranci jer će te šprance pokrivati posebno osnovnu, posebno srednju školu. Samo što je taj drugi model puno zahtjevniji, a i profesorica Špiranec je rekla kako bi se uključila u izradu po nalogu Ministarstva. U tom slučaju ona bi trebala iskoristiti naše potrebe kako kurikul ne bi otišao u teoriju koja nama možda ne bi odgovarala.

Savjetnica Šušnjić dodala je kako bi taj dio bio svakako praćen i praktičarskim dijelom, materijalima koje bi oni ponudili. Smatra da bi morao postojati neki okvir jer ni sama naša struka nije suglasna oko nekih stvari.

Draženka Stančić predložila je da se napravi radni materijal u užem krugu pa da se dade na raspravu školsko knjižničarskoj struci.

Biserka Šušnjić potom je napomenula kako postoje knjižničari koji nabavljaju građu za knjižnicu za poprilične svote, ali ne rade nikakvu edukaciju svojih korisnika o kojoj mi ovdje raspravljamo, već im se rad svodi na obradu i posudbu. Postoje različite školske knjižnice koje djeluju u različitim okolnostima i potrebno je voditi računa o svima. Agencija se u ovom trenutku ne može baviti time.

Josip Rihtarić je dobio neke informacije od Darka Tota u neformalnom razgovoru tijekom skupa te ranije od Igora Lukića, profesora etike na 1. gimnaziji u Zagrebu koji je bio jedan od pokretača izrade izbornog predmeta Poduzetništvo. On mu je objasnio da se u slučaju izrade izbornog predmeta Medijsko-informacijske pismenosti od nas očekuje inicijativa koja se predloži Ministarstvu. Onda Ministarstvo tu inicijativu vraća i traži dodatno od Agencije imenovanje povjerenstva odnosno radne skupine za pripremu materijala. U konačnici onda opet Agencija mora procijeniti je li taj materijal izrađen na zadovoljavajući način pri čemu bi savjetnica bila glavna u toj procjeni. Ako bi taj materijal bio dovoljno dobar onda bi se on vratio na Ministarstvo da ga on službeno odobri za korištenje.  U tom slučaju bi bilo potrebno izraditi kurikul izbornog predmeta, napraviti udžbenike i radne materijale za učenike i priručnik za one koji bi to predavali. Kreatori Poduzetništva kao predmeta imali su problem što u cijeloj državi nisu imali dovoljno nastavnika voljnih podučavati taj predmet. On pretpostavlja da bi se unutar naših 1000 knjižničara našao respektabilan broj onih koji bi predavali Informacijsku pismenost kao izborni predmet. U tom slučaju imali bismo jedan sat u tjednu, ocjene bi se upisivale u svjedodžbu i zbrajale se s ostalima. Kao obrazovni radnici više dobivamo na cijeni, i što je važnije, uočljivi smo.  Predlaže da kao zaključak stavimo kako se slažemo da postoji potreba izrade kurikula informacijsko-medijske  pismenosti i da treba izvidjeti načine na koji bi se to moglo realizirati. Bez obzira tko će ići prikupiti informacije i hoćemo li prvo krenuti od prikupljanja primjera iz prakse pa na to staviti teorijsku potporu ili ćemo ići od teorije pa razvoj u praksi.

Savjetnica Šušnjić se složila s Josipom napomenuvši da će možda lakše proći program koji bi se tretirao međupredmetni program nego izborni predmet. Čulo se i mišljenje kako bismo trebali krenuti s medijsko-informacijskim temeljem povezanim s međupredmetnim temama, ne čekajući predmetne kurikulume.

Josip je na to napomenuo da knjižničari u srednjim školama nemaju svoje KIO teme, te da on predlaže da probamo odjednom na dva kolosjeka – i kao izborni predmet i kao međupredmetni program.

Draženka Stančić spomenula je kako u slučaju da ne uspije kao izborni predmet Medijsko-informacijska pismenost može prije svega povezati međupredmetna područja Učiti kako učiti i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, a provođenje se može organizirati kao i kod Građanskog odgoja međupredmetno, na satovima razredne zajednice i u izvannastavnim aktivnostima. Ionako nam je za provođenje medijsko-informacijskog opismenjavanja potrebna suradnja s kolegama. Treba prije svega detaljnije istražiti proceduru.

Čulo se također i mišljenje kako je rad knjižnice kompatibilan s Građanskim odgojem na što je savjetnica odgovorila da je knjižnica, mada se nije nju konzultiralo, unesena u program tog odgoja. Predlaže da se priključimo predavačima koji su digli prašinu oko medijske pismenosti i nametnuli se svojim stavom da je ona potrebna. Ako oni budu radili poseban program, mogli bismo zajedno s njima uspjeti dodavši informacijsku pismenost.

Marija Bednjanec smatra da nam je sustav manjkav i da nas neće podržati. Pravimo kurikule, a ne promišljamo ni kako se ta riječ uklapa u naš jezični sustav. Sustav nikako da prihvati ono što mi radimo. Biserka Šušnjić je replicirala kako joj je već u više navrata i od ravnatelja Filipovića i od gospodina Tota rečeno da kada će se početi raditi kurikuli, knjižničari neće biti zaboravljeni. Medijska pismenost čini joj se kao prilika, jer su knjižničari najidealniji za njeno provođenje zajedno s informacijskom pismenošću. Ilija Pejić se složio sa savjetnicom glede suradnje sa zagovarateljima medijske pismenosti. Smatra da je rad na medijskom opismenjavanju važan dio građanskog odgoja.

Draženka Stančić je napomenula da u 30 sati građanskog odgoja možda aktivan školski knjižničar i uđe kojim satom u njegov raspored, ali to nije dovoljno, nama treba zaseban program.

Gordana Jugo smatra da je informacijska pismenost zapostavljena zbog krive koncepcije udžbenika. Učenici za pojedini predmet koriste samo udžbenike, a nastavnici dobiju gotove pripreme temeljene samo na udžbenicima, ne i na sekundarnim izvorima. Čulo se i mišljenje da suradnja ovisi i o željama učitelja, na što je Danica Pelko odgovorila da se radi upravo o tome da ne bi smjelo ovisiti o željama učitelja.

Josip je rekao da je rješenje tog problema u slovenskom modelu, prema onome što je na predavanju spomenula savjetnica Romana Fekonja, gdje svaki predmet ima obavezu obrade teme na i knjižničnim izvorima. Time ulazimo u međupredmetno područje Učiti kako učiti i dobivamo učenika koji nije samo dobar na kvizovima, nego se snalazi i na poslu na kojem može suvereno odgovoriti na svaki zahtjev poslodavca. Josip smatra i da bi informacijsko-medijska pismenost  kao program trebala biti koncipirana kao obaveza provođenja za sve učitelje u suradnji s knjižničarem, a kao predmet u srednjim školama bi podrazumijevala dodatno obrazovanje i licenciranje onih koji bi ju htjeli predavati i čije bi škole imale koristi od tog predmeta. To bi donijelo vidljivost našoj struci koja ima dva fakulteta, a nisu iskorištena.

Zaključeno je kako postoji potreba izrade kurikula informacijsko-medijske  pismenosti koja bi se mogla realizirati na dva načina – kao program i kao izborni predmet. Kao program trebala biti koncipirana s obavezom provođenja za sve učitelje u suradnji s knjižničarem, a kao predmet, samo u srednjim školama, podrazumijevala bi dodatno obrazovanje i licenciranje onih koji bi ju htjeli predavati i čije bi škole imale koristi od tog predmeta. Potrebno se što hitnije informirati o procedurama za ostvarivanje oba načina.

Stručni skup završio je u 17:45 sati.

Sudeći po evaluacijskim listićima, opća ocjena skupa bila je 4,67, a to su potvrdili i neformalni razgovori sudionika s članicama Organizacijskog odbora. Ovaj državni skup jubilarnog je karaktera jer je do sada održan dva puta u Bjelovaru, jednom u Daruvaru i Sisku pa tako već ima kontinuitet stručnog usavršavanja koje za školske knjižničare organizira njihova sekcija unutar HKD-a. Potporu održavanju skupa dali su Ministarstvo kulture i Grad Ivanec, a organizaciju su potpomogli i Srednja škola Ivanec, OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec, Gradska knjižnica i čitaonica „Metel Ožegović“, Varaždin, Turistička zajednica Varaždinske županije, Školska knjiga d. d. i Katarina Zrinski d. o. o.

U Ivancu, 3. listopada 2014.                                                                                  Zapisnik napisala

                             Draženka Stančić