Pri Hrvatskom knjižničarskom društvu više desetljeća uspješno djeluje Komisija za povijest knjige i knjižnica. Prvotni naziv Komisija za povijest knjižnica 1997. godine promijenjen je u Komisija za povijest knjige i knjižnica. Djeluje kroz Sekciju za zbirke i službe.
Prvi veći projekt koji je inicirala Komisija osamdesetih godina bio je popisivanje knjiga tiskanih u 16. stoljeću u hrvatskim knjižnicima.
Kada je devedesetih godina zaživjela strojna obradba knjižne građe u hrvatskim knjižnicama Komisija je definira dugoročni projekt: Skupni katalog starih knjiga u hrvatskim knjižnicama. Na njegovom poticanju, osmišljavanju i realizaciji trebali su raditi članovi Komisije iz cijele hrvatske knjižničarske zajednice, a započeo je retrospektivnom katalogizacijom i konverzijom fondova hrvatskih latinista i inkunabula, kao temeljem skupnog kataloga.
Rezultati su, osim registraciji tiskane baštine, trebali poslužiti i za njenu zaštitu, za izradbu nacionalne bibliografije knjiga tiskanih 1483.-1835. te istraživanje povijesti knjige, pismenosti i čitanja.
Znatan napredak u obradbi fondova stare i rijetke građe bio je prijevod ISBD(A) : Međunarodnog standardnog bibliografskog opisa starih omeđenih publikacija (antikvarnih) koji je 1995. prevela i popratila odabranim primjerima Tinka Katić, te dopune UNIMARC-a za strojno čitljivo katalogiziranje starih knjiga. Komisija je poticala intenzivniju standardiziranu obradbu stare i rijetke građe što je rezultiralo njenom dostupnošću on line i/ili preko tiskanih kataloga.