<< natrag
Dokumenti i linkovi
Jablanka Sršen : Uvodno izlaganje
35. skupština Hrvatskog knjižničarskog društva Plitvice, 25.-29. 9. 2006. Komisija za zaštitu knjižnične građe Okrugli stol: Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite Jablanka Sršen: Uvodno izlaganje Komisija za zaštitu knjižnične građe je zahvaljujući dugogodišnjem radu u manje-više istom sastavu bila u prilici pratiti oblike zaštite novinske građe koji su se provodili dugi niz godina i uočavati probleme zbog kojih ona nije bila onakva kakva je mogla biti. Prva pretpostavka za organiziranu zaštitu novina je Skupni katalog novina koji bi ukazao na unikate, najoštećenije i najugroženije primjerke, na temelju kojih bi se mogli izraditi kriteriji i napraviti lista prioriteta za zaštitu. Želeći pridonijeti organiziranju zaštite novina Komisija je pokrenula projekt Zaštita starih hrvatskih novina koji je imao za cilj utvrditi uščuvane naslove, njihovu kompletnost i njihove imaoce. Projekt je stavljen u mirovanje nakon popisanih naslova novina od početaka do 1892. jer nisu dobivena sredstva za njegov nastavak. Prilikom prikupljanja tih podataka ustanovljeno je da unutar tog razdoblja nijedna knjižnica nema kompletan naslov i da je zaštitu neophodno organizirati u suradnji sa svim knjižnica koje posjeduju novine. Zbog vrijednosti građe i njenog obima i raspršenosti po raznim knjižnicama Komisija smatra da bi se novinski fond u knjižnicama morao tretirati kao zajednički kao što bi i zaštita trebala biti jedinstvena. Ovdje ne ćemo govoriti o fizičkoj zaštiti izvornika, o restauraciji ili laminaciji. Smatramo da bi zaštiti građe znatno doprinijelo već samo povlačenje izvornika iz posudbe i adekvatna pohrana, jer sama manipulacija primjercima velikog formata, njihova neadekvatna pohrana i stalno listanje znatno ubrzavaju njihovo propadanje. Od 1974. godine su se novine sustavno zaštićivale kroz Program zaštite starih hrvatskih novina sve do 1990. godine. Nastao je zastoj u organiziranoj zaštiti novina koji traje već 15 godina! NSK kontinuirano zaštićuje svoju građu, dok se knjižnice, svaka za sebe, bore za sredstva. Prilikom podnošenja zahtjeva za dodjelu sredstava za zaštitu prednost ima građa registrirana u Registru kulturnog dobra, a knjižnice koje se plaše obveza koje iz toga proizlaze, jer nitko ne garantira sredstva za njihovo izvršavanje, ne usuđuju se registrirati svoje blago pa se od zahtjeva za sredstvima za zaštitu najčešće odustaje. . Vrijedna građa se obvezno mikrofilmira kako bi se sačuvao sadržaj u slučaju da se izvornik ošteti. U početku se snimala na mikrofilm samo građa knjižnice koja je na taj način željela sačuvati sadržaj svog primjerka. Danas se mikrofilmira kompletan naslov, tako zv.„idealni primjerak“, po mogućnosti najuščuvaniji primjerak koji se nadopunjuje snimkom manjkavih stranica ili brojeva istog naslova drugih knjižnica. Tako se jednim postupkom snimanja mikrofilmira kompletni naslov pa se radnom kopijom tog kompletnog snimka može poslužiti svaka knjižnica koja posjeduje snimljeni naslov. Zamišljeno je da se knjižnicama koje posjeduju snimljene naslove, distribuiraju kopije mikrofilmirane građe kako bi one mogle svoj primjerak naslova povući iz posudbe, dok bi sadržaj građe ostao dostupan preko mikročitača. Naše knjižnice nisu imale i još uvijek nemaju sredstava za nabavu mikročitača pa nisu ni potraživale niti potražuju radne kopije mikrofilmova, a na taj način ne samo da nisu koristile mogućnost da zaštite svoje izvornike nego nisu ni sudjelovale u planiranju zaštite i izboru naslova za zaštitu na nacionalnoj razini. Komisija je zaključila da je proces mikrofilmiranja veoma spor, moglo bi se reći da je ritam kojim se obavlja mikrofilmiranje kod nas sporije od ritma starenja i raspadanja papira, ili oštećenja koja nastaju korištenjem izvornika, pogotovo što se, bez obzira postoje li mikrofilmovi ili ne, još uvijek novinska građa čita u izvornom obliku. Uzrok sporosti mikrofilmiranja je dobrim dijelom u pripremi građe za snimanje. Kompletiranje građe za snimanje je izuzetno složen i osjetljiv posao koji je dodatno otežan zbog nedostatka Skupnog kataloga novina. Priprema građe za snimanje traje nesrazmjerno dugo u odnosu na samo snimanje građe, što znači da bi za ubrzavanje mikrofilmiranja bilo neophodno povećati kapacitete odjela koji pripremaju građu za snimanje. S obzirom da će se prilikom digitalizacije novinske građe primijeniti isto pravilo snimanja kompletnog primjerka o tome treba svakako voditi računa i prilikom organiziranja skeniranja građe za digitalizaciju. Skeniranje građe i digitalna obrada (digitalizacija) omogućava brzo pretraživanje i daljinsku dostupnost sadržaja. Za čitanje je dovoljno računalo pa nisu potrebna druga pomagala. Odnedavno se na tržištu pojavila i tehnološka novost da se digitalizirana građa može prebaciti na mikrofilm. Tako da više nema dvojbe što ćemo s građom koja nije mikrofilmirana, hoćemo li je prvo mikrofilmirati ili odmah skenirati. Pri tome treba napomenuti da digitalizacija, kao i mikrofilm, ostvaruje samo jedan od neophodnih koraka u zaštiti građe: da se građa ne čita u izvornom obliku, no treba naglasiti da mikrofilm ostaje i dalje obvezni oblik trajnog čuvanja i zaštite sadržaja. Mikrofilm se odavno koristi kao medij na kojem se pohranjuje sadržaj za slučaj da se izvornik uništi. Iskustvo je pokazalo da njegova trajnost doseže i do 80 godina, a kao analogni medij ima prednost pred digitalnim jer je za njegovo čitanje dovoljno upotrijebiti povećalo Svakako treba podsjetiti na Pravilnik o zaštiti knjižnične građe koji je stupio na snagu 2005. koji zabranjuje korištenje vrijedne knjižnične građe u izvornom obliku pa se pitamo kako će knjižnice ispuniti tu obvezu ukoliko nemaju mogućnosti da sadržaj učine dostupnim. Konačni zaključak Komisije je: a) Da bi trebalo nastaviti projekt Zaštite starih hrvatskih novina, odnosno nastaviti s prikupljanjem podataka za Skupni katalog novina b) da bi zaštitu trebalo voditi iz jednog centra u suradnji sa svim knjižnicama koje posjeduju vrijedne naslove novina, pod stručnim nadzorom NSK i da bi za takvu zaštitu trebalo predvidjeti stalna namjenska sredstva. U izlaganjima koja slijede pokušat ćemo podsjetiti na dokumentarnu vrijednost novina, na važnost njihove zaštite, na preporuke IFLA-e u obvezi zaštite i dostupnosti građe, na povijest zaštite novina, predočit ćemo rezultate provedene ankete o uščuvanim naslovima novina 19. st., i stanju novinskih fondova u knjižnicama, te dati prikaz stanja fonda novina u jednoj konkretnoj knjižnici. Da bismo upoznali mogućnosti koje pruža digitalizacija, kao posebnog gosta Okruglog stola pozvali smo g. Christa Muller koja će prezentirati digitalnu zbirku starih austrijskih novina ANNO.
Datoteka za download: Jablanka Sršen Uvodno izlaganje.doc