Knjižnica u zajednici

Kada smo se u jesen prošle godine dogovarali za temu stručnog dijela ovogodišnje Skupštine, namjera nam je bila progovoriti o tome što narodne knjižnice jesu i što bi mogle biti u lokalnoj zajednici, što za osnovnu ili srednju školu u odgojno-obrazovnom procesu znači školska knjižnica, mogu li fakultetske knjižnice pratiti transformaciju visokoškolskog obrazovanja, postoje li još (i trebaju li nam) knjižnice u poduzećima, institutima, bolnicama… kakav je, uopće, značaj knjižnica za društvo u kojem živimo.

Odgovore na ta pitanja djelomično ćemo doznati kroz nekoliko dana. Doznat ćemo, prije svega, pojedinačne primjere dobre prakse.

A što je s onom lošom praksom? Govorimo li o njoj? Jesmo li dovoljno glasni i možemo li nešto učiniti?

Možemo li, kao knjižnična zajednica, uopće učiniti nešto kada je gradski proračun u milijunskoj blokadi, a djelatnici knjižnice mjesecima dolaze na posao za koji ne primaju plaću.
Reći će neki: zašto bi knjižničarima bilo bolje nego drugima koji rade, a ne primaju plaću?!

Možemo li, kao knjižnična zajednica, uopće učiniti nešto kada se smijeni ravnatelj knjižnice jer su djelatnici, u radno vrijeme, pristupali društvenim mrežama i drugim izvorima na internetu.
Reći će neki: zašto bi knjižničari imali privilegij dopisivati se ili surfati po internetu u radno vrijeme? Neka rade!

Možemo li, kao knjižnična zajednica, uopće učiniti nešto kada se ponavlja priča da nema novca u državnom proračunu za nabavu knjižnične građe za školske knjižnice, a, gle čuda, ljetos osvane dvjestotinjak naslova školske lektire na internetu.
Reći će neki: živjelo slobodno poduzetništvo! Ostvaren je slobodan pristup informacijama! Tržišno natjecanje!

Možemo li, kao knjižnična zajednica, uopće učiniti nešto da se stručna zvanja priznaju onima koji su ih zasluženo stekli?
Reći će neki: to su vam priznali oni, a ne mi. To se nas ne tiče!

Možemo li, kao knjižnična zajednica, uopće učiniti nešto da se poštuju standardi djelatnosti koji su službeno i legalno usvojeni?
Reći će neki: pa gdje vi živite! Standardi su ono čemu treba težiti i nije rečeno da to treba biti odmah i sada!

Možemo li, kao knjižnična zajednica, uopće učiniti nešto kada se knjižničarima onemogući odlazak na već prijavljeni stručni skup.
Reći će neki: mi bez rezerve podržavamo cjeloživotno obrazovanje.

Možemo li…
A neki će reći… to su pojedinačni slučajevi. Knjižnice rade, građa se nabavlja, knjižničari dobivaju plaću, pogledajte koliko je knjižnica preuređeno, novih izgrađeno…

Knjižnica treba svojoj zajednici, bez obzira na pojedinačne slučajeve, a mi knjižničari smo oni koji moraju brinuti da pojedinačni slučajevi ne postanu pravilo.

Kako?
Zajedno. Odgovorno. I glasno.

Zdenka Sviben
predsjednica Hrvatskoga
knjižničarskog društva (2008-2010)
zdenka.sviben@kgz.hr