Organizacija Okruglog stola Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama

Organizacija Okruglog stola Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite

U rujnu 2006. godine, na 35. Skupštini Hrvatskog knjižničarskog društva, održan je Okrugli stol na temu Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite. Okrugli stol je organizirala Komisija za zaštitu knjižnične građe HKD-a, koja je željela upoznati širu stručnu zajednicu sa stanjem novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama i ukazati na potrebu poduzimanja hitnih mjera za organizaciju njihove sustavne zaštite.

Komisija je kroz izlaganja svojih članova podsjetila na vrijednost novina kao povijesnog dokumenta, na povijest zaštite novina u Hrvatskoj, a posebno na Program zaštite starih hrvatskih novina koji se provodio od 1960-tih godina do 1990. a koji je financirao Fond za unapređenje kulturnih djelatnosti pri Ministarstvu kulture; prezentirani su rezultati ankete –popis starih hrvatskih novina do 1892. koju je Komisija provela kao prvu fazu projekta Zaštita starih hrvatskih novina, kao i rezultati ankete o stanju novinskih fondova provedene u hrvatskim knjižnicama provedene neposredno pred održavanje Okruglog stola. Komisija je dala i prikaz konkretnog stanja novinskog fonda u Sveučilišnoj knjižnici Split. Na Okrugli stol je pozvana i mag. Christa Muller iz Austrije koja je prezentirala digitalnu zbirke starih austrijskih novina ANNO kojom se željelo ukazati na prednosti koje nudi suvremena tehnologija, na iskustva u organizaciji procesa digitalizacije kao i na rezultate koji su tim pothvatom ostvareni.

Na Okrugli stol su pozvani: ravnatelj NSK, ravnatelji svih sveučilišnih knjižnica, Knjižnice HAZU, Gradske knjižnice Zagreb, Znanstvene knjižnice Zadar i Državnog arhiva Dubrovnika, Zadra i Zagreba, svih većih knjižnica, arhiva i muzeja u čijim se fondovima nalaze vrijedni naslovi novina kao i predstavnici Ministarstva kulture.

Odazvali su se: Bruno Dobrić, ravnatelj Sveučilišne knjižnice Pula; Senka Tomljanović, ravnateljica Sveučilišne knjižnice Rijeka; Milenka Bukvić, ravnateljica Znanstvene knjižnice Zadar; Dragutin Katalenac – ravnatelj Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek; Vedrana Juričić – ravnateljica Knjižnice HAZU. Okruglom stolu je nazočila i načelnica Odjela za knjižničnu djelatnost Ministarstva kulture, Ankica Janković.

Izlaganja na Okruglom stolu:

Jablanka Sršen: Uvodno izlaganje

Jablanka Sršen: Novine kao dokument i kao knjižnična građa,

Lea Lazzarich: Rezultati ankete provedene u okviru projekta Zaštita starih hrvatskih novina i rezultati ankete o stanju novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama

Tablica: Knjižnice- fondovi- mikrofilmirana građa-mikročitači

Mr. sc. Ivanka Kuić: Stvarno stanje novinskog fonda u Sveučilišnoj knjižnici, Split

Mag. Christa Muller: Prezentacija digitalne zbirke ANNO - austrijske novine online

Zaključci:

Činilo se da se uvrštavanjem Okruglog stola Stanje novinskog fonda u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite u program 35. Skupštine HKD-a napokon ukazala prilika da se široj stručnoj zajednici skrene pažnja na zabrinjavajuće stanje u kojem se nalaze novinski fondovi u hrvatskim knjižnicama, na probleme vezane uz organizaciju njihove sustavne zaštite i mjere koje bi trebalo hitno poduzeti.

Jedan od zaključaka 35. Skupštine HKD-a je prijedlog da se stare hrvatske novine uvrste u Program digitalizacije nacionalne baštine pri Ministarstvu kulture. Stoga su materijali s Okruglog stola Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite dostavljeni Ministarstvu kulture RH.

________________________________________________________________________________

Od siječnja 2007. godine Komisija za zaštitu knjižnične građe djeluje u izmijenjenom sastavu.

Članovi Komisije:

Komisija nastavlja rad na projektu Zaštita starih hrvatskih novina ukazivanjem na potrebu organizacije Skupnog kataloga novina u svrhu sustavne zaštite nacionalnog fonda novina.

Komisija je Stručnom odboru HKD-a predložila i osnivanje nove radne grupe pri HKD-u - Radne grupe za digitalizaciju.

Izvješće sastavila:
Jablanka Sršen, predsjednica

________________________________________________________________________________

Prilozi: Izlaganja na Okruglom stolu _____________________________________________________________________________

35. skupština Hrvatskog knjižničarskog društva

Plitvice, 25.-29. 9. 2006.

Komisija za zaštitu knjižnične građe

Okrugli stol: Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite

Jablanka Sršen: Uvodno izlaganje

Komisija za zaštitu knjižnične građe je zahvaljujući dugogodišnjem radu u manje-više istom sastavu bila u prilici pratiti oblike zaštite novinske građe koji su se provodili dugi niz godina i uočavati probleme zbog kojih ona nije bila onakva kakva je mogla biti.

Prva pretpostavka za organiziranu zaštitu novina je Skupni katalog novina koji bi ukazao na unikate, najoštećenije i najugroženije primjerke, na temelju kojih bi se mogli izraditi kriteriji i napraviti lista prioriteta za zaštitu. Želeći pridonijeti organiziranju zaštite novina Komisija je pokrenula projekt Zaštita starih hrvatskih novina koji je imao za cilj utvrditi uščuvane naslove, njihovu kompletnost i njihove imaoce. Projekt je stavljen u mirovanje nakon popisanih naslova novina od početaka do 1892. jer nisu dobivena sredstva za njegov nastavak. Prilikom prikupljanja tih podataka ustanovljeno je da unutar tog razdoblja nijedna knjižnica nema kompletan naslov i da je zaštitu neophodno organizirati u suradnji sa svim knjižnica koje posjeduju novine. Zbog vrijednosti građe i njenog obima i raspršenosti po raznim knjižnicama Komisija smatra da bi se novinski fond u knjižnicama morao tretirati kao zajednički kao što bi i zaštita trebala biti jedinstvena.

Ovdje ne ćemo govoriti o fizičkoj zaštiti izvornika, o restauraciji ili laminaciji. Smatramo da bi zaštiti građe znatno doprinijelo već samo povlačenje izvornika iz posudbe i adekvatna pohrana, jer sama manipulacija primjercima velikog formata, njihova neadekvatna pohrana i stalno listanje znatno ubrzavaju njihovo propadanje.

l Od 1974. godine su se novine sustavno zaštićivale kroz Program zaštite starih hrvatskih novina sve do 1990. godine. Nastao je zastoj u organiziranoj zaštiti novina koji traje već 15 godina! NSK kontinuirano zaštićuje svoju građu, dok se knjižnice, svaka za sebe, bore za sredstva. Prilikom podnošenja zahtjeva za dodjelu sredstava za zaštitu prednost ima građa registrirana u Registru kulturnog dobra, a knjižnice koje se plaše obveza koje iz toga proizlaze, jer nitko ne garantira sredstva za njihovo izvršavanje, ne usuđuju se registrirati svoje blago pa se od zahtjeva za sredstvima za zaštitu najčešće odustaje.

l Vrijedna građa se obvezno mikrofilmira kako bi se sačuvao sadržaj u slučaju da se izvornik ošteti. U početku se snimala na mikrofilm samo građa knjižnice koja je na taj način željela sačuvati sadržaj svog primjerka. Danas se mikrofilmira kompletan naslov, tako zv.„idealni primjerak“, po mogućnosti najuščuvaniji primjerak koji se nadopunjuje snimkom manjkavih stranica ili brojeva istog naslova drugih knjižnica. Tako se jednim postupkom snimanja mikrofilmira kompletni naslov pa se radnom kopijom tog kompletnog snimka može poslužiti svaka knjižnica koja posjeduje snimljeni naslov. Zamišljeno je da se knjižnicama koje posjeduju snimljene naslove, distribuiraju kopije mikrofilmirane građe kako bi one mogle svoj primjerak naslova povući iz posudbe, dok bi sadržaj građe ostao dostupan preko mikročitača. Naše knjižnice nisu imale i još uvijek nemaju sredstava za nabavu mikročitača pa nisu ni potraživale niti potražuju radne kopije mikrofilmova, a na taj način ne samo da nisu koristile mogućnost da zaštite svoje izvornike nego nisu ni sudjelovale u planiranju zaštite i izboru naslova za zaštitu na nacionalnoj razini.

l Komisija je zaključila da je proces mikrofilmiranja veoma spor, moglo bi se reći da je ritam kojim se obavlja mikrofilmiranje kod nas sporije od ritma starenja i raspadanja papira, ili oštećenja koja nastaju korištenjem izvornika, pogotovo što se, bez obzira postoje li mikrofilmovi ili ne, još uvijek novinska građa čita u izvornom obliku.

l Uzrok sporosti mikrofilmiranja je dobrim dijelom u pripremi građe za snimanje. Kompletiranje građe za snimanje je izuzetno složen i osjetljiv posao koji je dodatno otežan zbog nedostatka Skupnog kataloga novina. Priprema građe za snimanje traje nesrazmjerno dugo u odnosu na samo snimanje građe, što znači da bi za ubrzavanje mikrofilmiranja bilo neophodno povećati kapacitete odjela koji pripremaju građu za snimanje. S obzirom da će se prilikom digitalizacije novinske građe primijeniti isto pravilo snimanja kompletnog primjerka o tome treba svakako voditi računa i prilikom organiziranja skeniranja građe za digitalizaciju.

l Skeniranje građe i digitalna obrada (digitalizacija) omogućava brzo pretraživanje i daljinsku dostupnost sadržaja. Za čitanje je dovoljno računalo pa nisu potrebna druga pomagala. Odnedavno se na tržištu pojavila i tehnološka novost da se digitalizirana građa može prebaciti na mikrofilm. Tako da više nema dvojbe što ćemo s građom koja nije mikrofilmirana, hoćemo li je prvo mikrofilmirati ili odmah skenirati. Pri tome treba napomenuti da digitalizacija, kao i mikrofilm, ostvaruje samo jedan od neophodnih koraka u zaštiti građe: da se građa ne čita u izvornom obliku, no treba naglasiti da mikrofilm ostaje i dalje obvezni oblik trajnog čuvanja i zaštite sadržaja. Mikrofilm se odavno koristi kao medij na kojem se pohranjuje sadržaj za slučaj da se izvornik uništi. Iskustvo je pokazalo da njegova trajnost doseže i do 80 godina, a kao analogni medij ima prednost pred digitalnim jer je za njegovo čitanje dovoljno upotrijebiti povećalo

l Svakako treba podsjetiti na Pravilnik o zaštiti knjižnične građe koji je stupio na snagu 2005. koji zabranjuje korištenje vrijedne knjižnične građe u izvornom obliku pa se pitamo kako će knjižnice ispuniti tu obvezu ukoliko nemaju mogućnosti da sadržaj učine dostupnim.

l Konačni zaključak Komisije je:

a) Da bi trebalo nastaviti projekt Zaštite starih hrvatskih novina, odnosno nastaviti s prikupljanjem podataka za Skupni katalog novina

b) da bi zaštitu trebalo voditi iz jednog centra u suradnji sa svim knjižnicama koje posjeduju vrijedne naslove novina, pod stručnim nadzorom NSK i da bi za takvu zaštitu trebalo predvidjeti stalna namjenska sredstva.

U izlaganjima koja slijede pokušat ćemo podsjetiti na dokumentarnu vrijednost novina, na važnost njihove zaštite, na preporuke IFLA-e u obvezi zaštite i dostupnosti građe, na povijest zaštite novina, predočit ćemo rezultate provedene ankete o uščuvanim naslovima novina 19. st., i stanju novinskih fondova u knjižnicama, te dati prikaz stanja fonda novina u jednoj konkretnoj knjižnici. Da bismo upoznali mogućnosti koje pruža digitalizacija, kao posebnog gosta Okruglog stola pozvali smo g. Christa Muller koja će prezentirati digitalnu zbirku starih austrijskih novina ANNO.

Komisija za zaštitu knjižnične građe

Okrugli stol: Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite

Izlaganje:

Jablanka Sršen (Gradska knjižnica Zagreb)

Novine kao dokument i knjižnična građa

Ovim izlaganjem želim podsjetiti na opći kulturno povijesni značaj novina, na specifičnosti novinske građe koju treba uvrstiti u knjižnični fond, na obveze njihovog čuvanja i zaštite koje proizlaze iz međunarodnih dogovora i ugovora o zaštiti kulturnog dobra. Svakako ću podsjetiti na zaštitu starih hrvatskih novina koja se provodila od 1957. godine, sustavno od 1974. godine, i u kojem obliku se ona provodi danas.

Započela bih citirajući Josipa Horvata koji je knjigom Povijest novinstva Hrvatske istraživao hrvatske novine od 1977. do 1939. i time stvorio pomagalo za povijesnu i vrijednosnu orijentaciju u njihovoj stručnoj obradi: „U prirodi je čovjeka da žudi za novostima…Ta je ljudska žudnja temelj novinstva, organizirane djelatnosti da se što prije sazna i što prije objavi glas o nekom novom događaju važnom za interese što većeg broja ljudi. Novinstvo je Hrvatske , kao i kod svih mladih naroda, od svih grana javne djelatnosti, najviše neposredno utjecalo na sam život narodni. Bez novinstva teško je zamisliti suvremenost naroda i zemlje. Novinstvo je pridonijelo ostvarenju jedinstvenog pravopisa i zajedničkog književnog jezika, ono je počelo buditi spoznanje jedinstva interesa prvo kod Hrvata, a zatim svih ostalih Južnih Slavena. Bilo je naročito u ilirsko doba poluga političkog razvoja, uklanjalo stare predrasude, raskrčilo puteve književnosti. Bilo je to moguće jer su svake novine i produkt i izraz društvenih težnji i snaga, živ njihov organizam…Svaka je novina, pa i onda kad je naoko pothvat pojedinca, izraz jedne društvene skupine koja je pokreće, postavlja joj ciljeve, i društvene skupine koja je prima i podržava, i tako utječe na njihov razvitak“.

Drugim riječima novine su medij putem kojeg se odvijala i još uvijek odvija slojevita općedruštvena komunikacija pa su novine neka vrsta nacionalnog trezora u kojem su pohranjeni i zapamćeni najbeznačajniji događaji svakodnevnice kao i ona važna društvena, politička i kulturna i gospodarska kretanja. Zbog toga novine imaju vrijednost dokumenta i predstavljaju izvor za svakovrsna povijesna istraživanja. Takva vrsta dokumenta dio su kulturnog nasljeđa i pripadaju kategoriji kulturno dobro. Ali taj dokument nije list papira nego predstavlja neizmjeriv broj listova. U želji da brzo informiraju o nečemu što se iz dana u dan mijenja, njihova aktualnost brzo zastarijeva, a u želji da takav proizvod bude dostupan svim slojevima društva, novine se tiskaju u velikim nakladama na jeftinom papiru, što znači na papiru loše kvalitete čija je trajnost kratkog vijeka a što knjižnice koje ih žele sačuvati obvezuje na stvaranje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta u spremištima, zaštitne UV-filtere, ovlaživače i korištenje beskiselinskih materijala prilikom uveza.

Započevši svoj život kao letak novine su ostale do danas vjerne svom prvobitnom obliku pa rastući samo povećavaju broj nepovezanih listova po čemu se i razlikuju od ostalih srodnih publikacija. Potrebno ih je uvezati i ukoričiti kako bi se sačuvale. Zbog veličine formata novine su nespretne za manipulaciju i zahtijevaju horizontalni smještaj na policama što knjižnice koje trajno oskudijevaju u prostoru ne mogu poštovati. Novine izlaze „po potrebi“ u odnosu na cilj i svrhu kojoj su podređeni, odnosno prema ritmu pojava i događanja koje prate i o kojima izvještavaju, pa tako mogu imati i nekoliko izdanja u tijeku dana, izvanredna izdanja, dodatna izdanja za pojedine regije ili prikupljaju informacije tijekom tjedna koje objavljuju jednom na tjedan. Na kraju, njihova obimnost je takva da spremišta knjižnica nikada nisu dostatna. Novine nisu samo predmet istraživanja znanstvenika već ih svakodnevno pretražuju korisnici svih profila iz raznoraznih pobuda. Kako očuvati tako osjetljiv, tako obiman a tako traženi dokument?

Svijest o potrebi zaštite nacionalnog blaga razvijala se zahvaljujući načelima koje je donijela svjetska organizacija UNESCO poslije rata. Načela koja su, slijedeći koncept transnacionalne civilizacije i zajedničke baštine čovječanstva, izvršila presudnu ulogu u prepoznavanju vrijednosti nacionale baštine i njenom očuvanju. Briga za očuvanje nije proizvoljna, nego obveza ne samo za zemlju koja takav vrijedan dokument posjeduje nego i za međunarodnu zajednicu.

Neophodno je podsjetiti se na neka od tih načela jer se čini kao da su ona postala nešto što se samo po sebi razumije, o čemu i ne treba više govoriti, pa se tako lako njihova suštinu i zaboravlja:

1. Očuvanje kulturnog i prirodnog nasljeđa jedan je od najvažnijih elemenata kulturnog identiteta naroda. Prema tome, tu se baštinu mora na nacionalnom planu identificirati, zaštititi, očuvati i vrednovati. Pristup tome blagu mora biti širok i demokratski i koliko god je to moguće i ono mora biti predmetom aktivne kulturne animacije

2. Propadanja ili nestanak nekog dobra koje pripada kulturnoj ili prirodnoj baštini osiromašuje sve zemlje svijeta. Čitava međunarodna zajednica treba, dakle, sudjelovati u zaštiti i vrednovanju te baštine.

3. Očuvanje i vrednovanje kulturnog i prirodnog nasljeđa treba provesti u skladu s međunarodnim normama prihvaćenim na zakonodavnom, administrativnom , znanstvenom i tehničkom planu…

UNESC-ova načela usvojile su mnoge zemlje u svijetu pa je na temelju tih načela donesen i Zakon o zaštiti spomenika kulture u SFRJ kao i Zakon o zaštiti kulturne baštine Republike Hrvatske. Ta načela slijedi i IFLA u svojim nastojanjima da pruži pomoć knjižnicama u svijetu u zaštiti vrijedne knjižnične građe.

Citiram: «U dokumentu za 47. sjednicu Generalnog savjeta IFLA „Nacrt srednjoročnog programa od 1981.-1985.“ ističe se prvi put važnost zaštite građe za sve biblioteke i informacijske službe, te se u skladu s ovim stavom i u okviru programa UAP (univerzalne dostupnosti publikacijama) naglašava potreba organizirane zaštite bibliotečne građe – kako bi se osigurala trajna dostupnost dokumentima.» U tekstu pod naslovom Program zaštite starih hrvatskih novina, objavljenom u VBH 1981, br.1/4, g. Vera Dadić dalje kaže: «U svjetlu novih pristupa u shvaćanju i značenju zaštite bibliotečne građe kao vitalnog dijela bibliotečnog poslovanja i Program zaštite nacionalnog fonda starih novina dokazuje da se već šezdesetih godina u NSK zaštiti građe konceptualno pravilno pristupilo. Naime, još 1957. godine u NSK je osnovan laboratorij za restauriranje bibliotečne građe, no tada se prvenstveno mislilo na vlastiti fond i na tehničke probleme restauracije građe. Imalo se na umu zaštiti bibliotečne građe pristupati s dva aspekta: zaštite pojedinog primjerka kao materijalnog spomenika (fizička zaštita) i intelektualnog sadržaja (snimanje sadržaja) Nakon što je u NSK razrađen postupak restauriranja starih novina , naglašena je potreba da se osigura zaštita integralnog bibliotečnog fonda, pa je pokrenuta akcija da se zaštite i fondovi drugih biblioteka u Hrvatskoj.Za fizičko održavanje vrijednosti bibliotečne građe i očuvanje njezina integriteta potrebna su prilična financijska sredstva i kada je 1966. godine Fond za unapređenje kulturnih djelatnosti osigurao financijska sredstva za Program zaštite bibliotečne građe u SRHrvatskoj, razrada koncepcije programa i njegova provedba povjerena je NSK. Na temelju pregleda stanja očuvanosti knjižnične građe u knjižnicama Hrvatske do kojeg se došlo tijekom rada na Bibliografiji rasprava, članaka i književnih radova Leksikografskog zavoda u Zagrebu i rada na Hrvatskoj retrospektivnoj bibliografiji, pri čemu se koristila i građa drugih biblioteka u SRHrvatskoj, utvrđeno je da je fond starih hrvatskih novina izuzetno ugrožen.

Polazeći od dokumentacijske vrijednosti novina i vodeći računa o tome da nije dovoljno očuvati samo sadržaj novina nego novine kao spomenik materijalne kulture, jer svjedoče o tiskarstvu i grafičkoj kulturi sredine, koncipiran je program zaštite starih hrvatskih novina u bibliotekama SR Hrvatske (1974.) Predloženo je da se programom obuhvate fondovi NSK, naučne biblioteke u Puli, Rijeci, zadru, Splitu i Dubrovniku, te Muzej Slavonije u Osijeku. Prema vrijednosnim kriterijima utvrđen je prioritet novina po njihovoj važnosti pa se pristupilo restauriranju najoštećenijih godišta nakon što su prethodno izrađene mikrofilmske kopije. Pri izradi mikrofilmskih kopija nastojalo se, koliko je god moguće, svako pojedino godište kompletirati, pa su se za snimanje posuđivali primjerci novina iz ostalih biblioteka. Tako se osiguralo da mikrofilmska kopija bude kompletna ili barem najkompletnija postojeća kopija godišta.

Programom zaštite starih hrvatskih novina osigurava se, s jedne strane restauriranje novina i, s druge strane, stvaranje zbirki siguronosnih mikrofilmskih kopija velikog dijela starih novina. Kako se na mikrofilmskim kopijama nalaze kompletna godišta novina, ova zbirka pruža mogućnost da se program proširi, i to tako da se kopiranjem siguronosnih kopija izrade radne kopije koje bi se konfekcionirale u „đekete“ ili u trake i davale na korištenje. Taj korak, nažalost, nije učinjen, jer tehnička opremljenost biblioteka nije još na visini da bi se mogle upotrebljavati mikroforme umjesto originalnih novina.“

Objavljeno je to 1981. godine. Spomenute djelatnosti koje su proizašle iz Programa zaštite starih hrvatskih novina odvijali su se kontinuirano do rata 1991. godine. Od tada do danas takav se program nije obnovio. NSK zaštićuje kontinuirano svoj fond, a ostale se knjižnice snalaze.

1987., šest godina kasnije, izvještavajući sa međunarodnog simpozija IFLA- e o zaštiti i dostupnosti novina, održane u Londonu , g. Dora Sečič zaključuje:

1. Svakako je potrebno nastaviti s radom na retrospektivnoj bibliografiji i centralnom katalogu starih novina u SFRJ. Treba se prisjetiti da je „Građa za bibliografiju jugoslavenske periodike“ koju je prikupio Jugoslavenski leksikografski zavod izdana još davne 1955. godine, a da od tada nije izašlo više ništa.

2. S obzirom da glavnina nacionalnih biblioteka (u Jugoslaviji) ima programe snimanja novina na mikrofilm, trebalo bi prikupiti podatke o tome što je do sada snimljeno Tamo gdje to nije slučaj treba izraditi što prije kopije filmova za čitanje kako bi se prekinulo korištenje originala novina koje postoje u snimljenom obliku. U tu svrhu treba čitaonice nacionalnih knjižnica i ostalih knjižnica sa takvim fondovima opremiti sa najnužnijom opremom za čitanje mikrofilmova.

3. Treba uspostaviti suradnju s izdavačima novina u svrhu dogovaranja o koordinaciji aktivnosti i radu na budućem tekućem snimanju novih novina. Mnoge zemlje će od nas tražiti novine u obliku mikrofilma i potrebno je da se već sada razmotri taj problem…

Mogli bismo reći da je to bilo daleke 1987. godine. Od tada do danas dogodile su se mnoge promjene jer je u međuvremenu tehnologija ponudila mnogo novih mogućnosti. Računala su potpuno zamijenila pisaće mašine, postoje programi za obradu građe koji omogućuju brzo pretraživanje, informatiziralo se bibliotečno poslovanje, pojavio se Internet, skeniranje, digitalizacija, a najnovije je „otkriće“ da se skenirana građa može uspješno prebaci na mikrofilm. 2002 (?). godine IFLA je donijela Smjernice za zaštitu knjižnične građe u kojima se zabranjuje korištenje vrijedne knjižnične građe u izvornom obliku. Prema tim smjernicama Komisija je izradila i Pravilnik o zaštiti knjižnične građe koji je 2005. stupio na snagu.

Moglo bi se reći da smo „mudro“ postupili čekajući jer nismo „bacali novce“ na nabavu mikročitača, ali ako smo nešto uštedjeli, moramo znati da smo uštedjeli na račun uništenja građe. S druge strane, danas kada se umrežuju svjetske knjižnice sa svojim fondovima preko zajedničkih portala, kada se prikupljaju podaci o mikrofilmiranoj građi na stranicama koje nastoje organizirati međunarodnu bazu podataka za novine i objedinjavaju digitalizirane zbirke, s obzirom da smo uštedjeli na mikročitačima mogli bismo razmisliti i o digitalnoj zbirci starih hrvatskih novina.

I na kraju, čudnim slučajem dogodilo se da se ovaj okrugli stol o zaštiti starih novina u našim knjižnicama organizira u godini koja obilježava 200-tu godišnjicu izlaženja prvih novina na hrvatskom jeziku. NSK je priredio i izložbu povodom toga, no taj događaj, nažalost, nije pobudio nikakvu znatiželju a kamo li potakao neku novinsku kuću da, koristeći prigodu, naše svekoliko pučanstvo jednim nizom članaka na zgodan način podsjeti na povijest hrvatskih novina, razvoj rubrika, priloga, na podlistke, suradnike, karikature, pa da na taj način ponudi nešto što bi proširilo i upotpunilo sadržaj pojma nacionalni identitet. Bilo bi to ispunjenje obveze koju nalaže prvo UNESCO-vo načelo: Pristup kulturnom blagu mora biti širok i demokratski i koliko god je to moguće i ono mora biti predmetom aktivne kulturne animacije

35. skupština Hrvatskog knjižničarskog društva

Plitvice, 25.-29. 9. 2006.

Komisija za zaštitu knjižnične građe

Okrugli stol: Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite

Izlaganje: Lea Lazzarich, dipl. knjiž.

Projekt: Zaštita starih hrvatskih novina

(pisani oblik sastavljen na temelju izlaganja u PowerPointu)

O projektu:

pokrenut 2002. godine

podijeljen u više faza

prva faza: od pojave prvih naslova do 1892. godine

prikupljanje podataka i organizacija podataka u tablicu

metoda ankete

Ciljevi ankete:

Utvrditi stanje novinskog fonda u RH: što i gdje se nalazi?

Evidentirati naslove koji su zaštićeni i mikrofilmirani

Odrediti prioritete za zaštitu

Unikatne naslove zaštiti, mikrofilmirati i digitalizirati

Sukcesivno provoditi zaštitu i dostupnost krajnjem korisniku

Anketa:

Uključeno 40 knjižnica svih vrsta

Ponuđeno 72 naslova novina

Obuhvaćeni upiti o sačuvanim godištima i brojevima, stanju svezaka, arhivskom primjerku, zaštićenim naslovima ili svescima

Kriterij za odabir ponuđenih naslova – knjiga J. Horvata: Povijest novinstva u Hrvatskoj

Prve informacije s terena donijele su izmjene

prikupljeno je 202 uščuvana naslova za navedeno razdoblje

Nisu odgovorile sve knjižnice

Komisija je odlučila angažirati djelatnike koji su popisivali građu na svom području

Zadaća je postala misija s jednim ciljem: sveobuhvatna informacija o kompletnom stanju novinskog fonda u Hrvata i stanju u kojem se on nalazi

Problemi:

Knjižnice su zahvaljujući programu zaštite Ministarstva ili samostalno, često odabirale isti naslov za zaštitu

Odabirani su naslovi koji predstavljaju opću vrijednost

Nisu provjeravani naslovi koje niti jedna druga knjižnica ne posjeduje

Ne postoje parametri za izradu kriterija za odabir građe za zaštitu

Ne postoji evidencija o uščuvanim naslovima novina na prostoru RH (unatoč Zakonu o kulturnom dobru i obvezi institucija da prijave vrijednu građu u Registar kulturnog dobra RH)

Skupni katalog novina – znate li gdje je?

Kriteriji za prvu fazu:

Kronološki od prvih tiskovina novina do 1892.

Nakon toga broj naslova se naglo povećava

Kriteriji su za prvu fazu bili širi: teško se u tom razdoblju razaznaju čisti oblici dnevnog tiska od nekih bliskih, jednako vrijednih oblika

Ograničenje na naslove novina tiskane i sačuvane u RH

Projekt Zaštite novina priložen je Ministarstvu kulture za financiranje programa HKD-a

Rezultati:

202 naslova novina

40 knjižnica

U CROLIST su uneseni svi naslovi novina s popisa a koje NSK posjeduje

Najsnažniji izdavački centri bili su Zadar, Zagreb, Osijek, Split, Rijeka, Dubrovnik

136 naslova iz 19. stoljeća nalazi se u NSK

61 u Državnom arhivu Zadar

59 u Znanstvenoj knjižnici Zadar

38 u Gradskoj knjižnici Zagreb

31 u HAZU

Unikati:

34 naslova (ne računajući brojeve)

Ephemerides Zagrebiensis – najstariji naslov

Danica Hrvatska – 13 institucija

Hrvatska vila - 11 institucija

Nedostaci:

Arhiv grada Osijeka nije obrađen

Nije obrađena splitska regija

Državni arhiv u Zagrebu nije u cijelosti obrađen

HAZU je dao podatke i obećao popuniti popis

Metropolitana nije obrađena

Prikaz rezultata:

mrežni izvor:

http://www.hkdrustvo.hr/clanovi/tmp/novine/novine.htm

Pripreme za drugu fazu:

Zbog obimnosti rezultata i broja naslova koji slijede podaci stavljeni na Internet

Omogućiti knjižnicama sa svoje podatke sami unose u bazu

Stranica je predložak za informatičko sučelje putem kojeg će se istraživati, pregledavati i unositi podaci

Stranica bi morala biti temelj za bazu podataka o novinskom fondu RH

Stranica bi posjedovala korisničko sučelje s tri razine sigurnosnih provjera, ovisno o ovlastima koje posjeduju

Javno dostupna?!

Zaključci:

Knjižnice moraju nabaviti mikrofilmove novinskih naslova i mikročitače

IFLA : starija novinska građa ne čita se u izvornom obliku

Pravilnik o zaštiti knjižne građe: zabranjuje korištenje građe koja je registrirana kao kulturno dobro

dostaviti kopije mikrofilmova svim regionalnim knjižnicama

Ministarstvo kulture: nabava mikročitača u regionalnoj knjižnici

Prijaviti vrijedne novinske fondove u Registar kulturnog dobra RH

DIGITALIZACIJA?

Nacionalni projekt ili samostalni napad na vjetrenjače?

35. skupština Hrvatskog knjižničarskog društva

Plitvice, 25.-29. 9. 2006.

Komisija za zaštitu knjižnične građe

Okrugli stol: Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite

Izlaganje:

Lea Lazzarich, dipl. knjiž. (Sveučilišna knjižnica Rijeka)

Rezultati provedene ankete: Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama

(pisani oblik sastavljen na temelju izlaganja u PowerPointu)

- stanje fondova je alarmantno

- prilog je projektu Zaštita starih hrvatskih novina

- što s novinskim fondovima, tko će se njima baviti?

- spremni smo preuzeti odgovornost da za 50 godina neće biti novinskih naslova iz 19. stoljeća

• obuhvaćeno 30 pitanja

• zastupljena pitanja o zaštiti izvornika, načinu pohrane, korištenosti i izloženosti oštećenjima (smještaj, korisnici, vlaga...)

Cjelokupni fond knjižnica u sv.

5 452 220

Novinski fond u sv.

155 540

2,85%

• knjižnice čuvaju novinski fond od početaka tiskarstva na svom području do danas (100%)

• novine koje posjeduju uglavnom su regionalne, zavičajne i nacionalne (90%)

• mjesto pohrane novina je spremište (94%)

prostor u kojima su smještene novine (spremišta) su:

- adekvatna 68%

- neadekvatna 36%

način pohrane:

- police 85%: horizontalno 50%,

- vertikalno 50%

- smještaj na podovima 15%

Kompletiranost novinskih naslova:

1. naslovi do 1950.

- djelomično 63%

- kompletirano 15%

1. naslovi od 1950.

- kompletirano 53%

- djelomično 47%

Uvez novina:

- da 57%

- ne 43% (27% pohranjuje u mape, kutije)

Procjena fizičkog stanja:

- uščuvane 47%

- djelomično oštećene 52%

- loše stanje 10% (kombinacije odgovora)

Oštećenja su nastala:

- čitanje građe u izvornom obliku 73%

- neadekvatan smještaj 10%

(1 knjižnica 80%)

- ostalo: fotokopiranje, debljina uvezanog sveska, starost papira 17%

Mikrofilmovi:

1. da 9 knjižnica 47%

naslova mikrofilmirano 324

(280 u NSK)

1. ne 10 knjižnica 53%

Knjižnica posjeduje građu čiji stupanj oštećenja zahtjeva konzervatorske i restauratorske zahvate:

- da 73,6%

- ne 26,4%

Planiraju li se za to godišnja sredstva:

- preventivna zaštita 88,2%

- konzervaciju i restauriranje 32%

- mikrofilmiranje 32%

- digitalizaciju 32%

Izvori financiranja zaštite građe?

- vlastita 66%

- gradski proračuni 27%

- ministarstvo 55%

Nema projekata niti sponzorstava.

Do sada zaštićenih svezaka:

(ukupno 155 540 sv.)

1. konzervacijom 12 209 sv.

2. mikrofilmiranjem 12 209 sv +471 sv. = 12680

3. digitalizacijom 175 sv.

4. pravilnom pohranom 7663 sv.

5. uvezom 3616 sv.

Građa u knjižnici koja bi trebala biti zahvaćena programom zaštite:

- da 78,9%

- ne 15,7%

Postoji li takav program u knjižnici:

- da 36,8%

- ne 52,6%

Građa koja se zaštićuje programom zaštite:

- stara knjiga 50%

- stare novine 50%

9 knjižnica nije odgovorilo

Pripada li građa kategoriji Kulturno dobro i prijavljena je u registar pri Ministarstvu kulture:

- pripada 13 knjižnica

a) prijavljena u registar 5 knjižnica

b) nije prijavljena 5 knjižnica

- ne pripada 3 knjižnice

Posjeduje li knjižnica interni pravilnik o načinu korištenja građe (u skladu s Pravilnikom o zaštiti...):

- da 6 knjižnica

- ne 7 knjižnica

2 knjižnice su u tijeku izrade pravilnika

3 knjižnice nisu odgovorile

Broj zahtjeva godišnje za korištenje novinske građe:

- stara građa do 19. st. 4095

- građa do 1950. 16477

- građa nakon 1950. 105645

UKUPNO 129 217

Građa se koristi:

- u izvornom obliku 83%

- na mikrofilmu 15%

5 knjižnica navelo je korištenje digitalne verzije novinske građe

Koristi li se knjižnica računalom i posjeduje li Internet:

- da 90%

- ne 10%

Obrađuje li se građa računalno:

- da 73%

- ne 27%

Obrađuje li se računalno novinska građa:

a) da 6 knjižnica (534 naslova)

b) ne 13 knjižnica

Koji oblik zaštite je najprihvatljtiviji s obzirom na stanje fonda:

- uvezivanje, optimalni uvjeti čuvanja

- poboljšanje mikroklimatskih uvjeta

- digitalizacija i kopiranje (drugi primjerak)

- mikrofilmiranje

- digitalizacija mikrofilma

U 19 knjižnica:

- novinski fond obuhvaća 2,85% novinske građe

- 52% novinskog fonda je djelomično oštećeno, a oštećenja su nastala u 73% zbog korištenja u izvornom obliku

- 10 knjižnica ne posjeduje mikrofilmove

- sredstva se planiraju samo za preventivnu zaštitu (88,2%) i to financiranjem iz vlastitih sredstava (66%)

- program zaštite ne postoji u 52,6% knjižnica

- 10 knjižnica nema pravilnik o zaštiti građe, a građa se u 83% koristi u izvornom obliku

Iako 90% knjižnica posjeduje računala i pristup Internetu i obrađuje građu (74%) ........

68% ne obrađuje računalno novine

• Novine su izvori sirovih informacija, mnoštva neobrađenih podataka, koje su dragocjene za sva istraživanja.

• Novine su tiskane na poroznom papiru, koji teško podnosi zub vremena.

• Imamo li nacionalni program zaštite starih hrvatskih novina?

• Možemo li zabraniti korištenje u izvornom obliku i tko će presuditi?

• Imamo li kriterije za financiranje programa pri Ministarstvu kulture, a za zaštitu novinskih fondova?

• Hoće li išta ili nešto ostati iza nas?

35. skupština Hrvatskog knjižničarskog društva

Plitvice, 25.-29. 9. 2006.

Komisija za zaštitu knjižnične građe

Okrugli stol: Stanje novinskih fondova u hrvatskim knjižnicama – problem zaštite

Izlaganje:

mr.sc. Ivanka Kuić (Sveučilišna knjižnica Split):

Izvještaj o sadašnjem stanju novinskog fonda Sveučilišne knjižnice u Splitu

(pisani oblik sastavljen na temelju izlaganja u PowerPointu)

Cilj je mojeg izlaganja da prikažem stanje novinskog fonda Sveučilišne knjižnice kako bi se na temelju konkretnih i vrlo ilustrativnih podataka, uz podatke koje je pokazala anketa, potakla rasprava o stanju novina u Republici Hrvatskoj i o potrebi hitnih mjera njihove zaštite.

Sveučilišna knjižnica u Splitu osnovana je 1903. kao Gradska biblioteka, prva javna knjižnica u Splitu znanstvenog karaktera. Inicijalni fond knjiga i periodike za početak rada dobila je od knjižnice Hrvatske narodne čitaonice (Slavjanske narodne čitaonice osnovane 1862.). Preuzimajući taj fond preuzela je i zavičajnost, koju je Čitaonica prilikom osnivanja istakla kao važnu zadaću svoje knjižnice. U sljedećih stotinu godina funkcija „memorije“, tj. prikupljanja i čuvanja te davanja na korištenje pisane baštine Splita i Dalmacije, Knjižnica je ostvarivala kao jednu od svojih temeljnih zadaća. Tijekom tih godina na različite je načine prikupila kvantitativno i kvalitativno bogat novinski fond koji je postao bitnom dijelom hrvatske pisane baštine i lokalnog i nacionalnog kulturnog identiteta. Činjenica da je Split još 1813. dobio svoju prvu tiskaru govori o tome da je već početkom 19. st. bio jak kulturni centar koji je mogao razvijati tiskarstvo kao gospodarsku i kulturnu djelatnost.

Najstarije novine koje se čuvaju u Knjižnici su iz 1832. (Gazzetta di Zara), što znači da su neki primjerci stariji od 170 godina. Već ta činjenica upozorava da je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere za njihovu primjerenu zaštitu i prikladan način korištenja.

Novine su u Knjižnicu pristizale darom, kupnjom i obveznim primjerkom. Odlukom Pokrajinske vlade za Dalmaciju, od 1918. do 1938. Knjižnica je primala regionalni obvezni primjerak (na njegovu potpunost znatno su utjecale kasnije teritorijalne podjele na Splitsku oblast i Primorsku banovinu), a od 1947. na temelju Zakona o obveznom primjerku prima republički obvezni primjerak. Kolekcija novina Sveučilišne knjižnice bogata je prije svega splitskim i dalmatinskim izdanjima novina prije Prvoga svjetskog rata i u međuratnom razdoblju (primjerice uz splitska gotovo su potpuna izdanja zadarskih listova Narodnog lista, Smotre dalmatinske, Il Dalmate i sl.) te novinskim naslovima nakon Drugoga svjetskog rata.

Rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za kulturnu baštinu od 23. travnja 2006. dio zbirke, splitska izdanja, stavljena su pod prioritetnu zaštitu kao građa za koju se predmnijeva da ima svojstvo kulturnog dobra.

Sadašnji uvjeti pohrane

Sadašnji su uvjeti pohrane neprimjereni fizičkoj veličini, statusu i važnosti zbirke. Spremišta su izgrađene još 1963. za tadašnje potrebe. Golem porast novinskog materijala tijekom 60 godina primanja obveznog primjerka nametao je stalnu potrebu za prostorom, nabavu opreme i druge mjere kako bi se zbirku adekvatno pohranilo i zaštitilo od propadanja. Naime, zbirka ima veliki broj naslova: procjenjuje se da se može govoriti o nekoliko tisuća naslova. Zbog toga su Knjižnici dodijeljeni prostori koje ona koristi kao dislocirana spremišta knjiga i periodike. Najtraženija građa čuva se u glavnoj zgradu, a spremišni prostor za periodiku (časopise i novine) zaprema 316 m2 (za novine odvojeno 214 m2). Od tri dislocirana spremišta, zbog nedostatka novca, uređeno je samo jedno. Novine su smještene na oko 850 dužnih metra klasičnih polica (692 metra u glavnom i 150 u dislociranom spremištu), što je posve nedovoljno, a police nisu odgovarajućih dimenzija za smještaj novina. U jesen 2006. nabavljeno je 5 kompaktus ormara, što je donekle poboljšalo uvjete smještaja u glavnom spremištu.

Spremišta nemaju postrojenja za održavanje stalnih klimatskih uvjeta, prozračuju se otvaranjem prozora, a zbog smještaja spremišta na području bogatom podzemnim vodama, voda je u nekoliko navrata prodrla u podrumske prostorije, ovlažila ili trajno uništile neke primjerke novina. Potrebno je nabaviti veći broj aparata za skupljanje vlage koja ulazi i kroz otvorene prozore. Osobito zimi kad je temperatura u spremištu oko 10˚C.

Preseljenjem u novu zgradu uvjeti pohrane (prostorni, mikroklimatski, smještajni) će biti znatno bolji i ne bi trebali biti uzročnik daljnjih oštećenja zbirke. Međutim, time neće biti otklonjeni drugi problemi. Potrebno je zbirku zaštititi od daljnjeg propadanja, što znači puno više novca, planiranja i primjenu suvremenih mjera zaštite.

Kao posebno važno ističem potrebu zaštitu izvornika od svakodnevnog korištenja – prenošenjem na drugi medij, mikrofilmski i digitalni - kao mjeru zaštite i kao oblik proširenja informacijskih usluga Sveučilišne knjižnice i svih drugih knjižnica u Hrvatskoj.

Vrste i uzroci oštećivanja

Uzročnike oštećivanja navodim redoslijedom njihove važnosti:

- posudba izvornika i ručno pretraživanje izazvali su brojna fizička oštećivanja izvornika i u nekim slučajevima trajno gubljenje sadržaja;

- fotokopiranje;

- opisani uvjeti pohrane (prostor, police, mikroklimatski uvjeti, povremene nepogode i sl.) utjecali su, uz starost, na sadašnje stanje papira i stupanj oštećenosti;

- loše stanje uveza i neprikladnost za korištenje koji ne štite nego često uzrokuju dodatna oštećenja građe.

Mjere zaštite i stanje fonda

Uvezano je tek oko 2000 sv. Oko 45% svih uveza odnosi se na uveze Slobodne Dalmacije, Vjesnika i nekim manjih naslova koji se gotovo dnevno koriste. Preostali broj, oko 1100 sv. uveza, odnosi se na stariju građu, tj na građu tiskanu prije Drugoga svjetskog rata.

Mikrofilmirano je 15 naslova, od toga ni jedan cjelovito. Knjižnica nema mikročitač na kojem bi se i postojeći filmovi mogli koristiti. Mikrofilmovi su stariji, neadekvatno pohranjeni i njihovo daljnje korištenje je upitno.

Oko 200 svezaka (manje od ¼ svezaka starije građe) izuzetno je oštećeno. Još oko 100 svezaka ima različita značajna oštećenja, što znači da oko 1/3 (od 1100 sv. ) građe treba hitne mjere zaštite (laminaciju i novo uvezivanje). U 2003. god. oko 60 sv. starije građe povučeno je iz uporabe do trenutka kad budu zaštićeni, a to je za sada neizvjesno.

Knjižnica se redovito prijavljivala na natječaj za Program kulturnih potreba u Republici Hrvatskoj za dodjelu sredstava za zaštitu novina. Iz sredstava Programa kulturnih potreba, Knjižnica je do sada dobivala sredstva i to kako slijedi (prema računovodstvenim dokumentima) :

-2001. 100.000 kuna za laminaciju, uvez i mikrofilmiranje „Pučkog lista“ (predračun iznosi 94.650 kn),

-2002. 40.000 kn (nije mi poznata namjena!)

-2003.

-2004. 30.000 kuna za restauraciju knjiga

-2005. 30.000 kuna za restauraciju novina i knjiga

-2006. 30.000 kuna za mikrofilmiranje „Novog doba“ (10 godišta)

Iz podataka o stanju građe, visini sredstava i realizaciji vidljivo je da ta sredstva nisu dostatna. Potrebne su stoga hitne odluke i mjere. Nacionalni projekt zaštite novina kao pisane baštine najracionalniji i u svijetu prihvaćen model i svakako važna strategija u zaštiti hrvatske pisane baštine .

Što poduzima Knjižnica

l Sveučilišna knjižnica na različite načine pokušava senzibilizirati stručnu i drugu javnosti za problem zaštite zbirke novina: organiziranjem izložbi, člancima objavljenim u katalozima i lokalnim časopisima, radio i TV emisijama:

l Izrađen je Plan prioritetne zaštite novina mikrofilmiranjem (kao platforma za digitalizaciju) i laminiranjem oštećenih izvornika: utvrđeni su kriteriji za odabir, lista naslova i obveza suradnje s drugim knjižnicama;

l Realiziraju se neki samostalni projekti podržani dijelom sredstvima Ministarstva kulture, a dijelom iz drugih izvora: mikrofilmirano je 22 godine „Novog doba“ kao zajednički projekt Sveučilišne knjižnice i Hrvatskog državnog arhiva (projekt je u završnoj fazi);

l Od Ministarstva kulture dobiveno je Rješenje o prioritetnoj zaštita dijela zbirke serijskih publikacija kao građe za koju se predmnijeva da ima svojstvo kulturnog dobra.

Prijedlozi

1.Novine kao medij imaju dvije realnosti: sadašnjost uvjetovanu funkcijom medija i kontroliranu stvarnost koju zadobivaju u knjižnici( kao knjižnična građa). Knjižnice nisu zainteresirane samo za sadržaj novina, nego i za sam predmet (nositelj znaka) i medij, tj za njegov kontekst. Prenošenjem u drugi oblik sadržaj se apstrahira od ostalih sastavnica, a povijest knjige pokazuje kako je upravo analiza tiskarskih postupaka, posebnosti i okolnosti izdavanja pojedinih knjiga i novina pokazatelj različitosti i složenosti kulturnih praksi kao sastavnica kulture. Prema tome, ako je kultura „polje problema“ tada je i zaštita novina, prije svega prikupljanje podataka, izbor i selekcija naslova, izrada liste prioriteta i sl., također „polje problema“. Polazeći od takvog teorijskog pristupa, čini se da se svi problemi zaštite novina, od odabira strategije, izrade plana i programa realizacije, mogu efikasno rješavati samo razvijanjem partnerskih odnosa između svih knjižnica, posebice onih koje imaju vrijedne i bogate zbirke. Ključni riječ uspješne realizacije je –uključivanje.

2. Iskustvo je pokazalo da je neophodno izvornike (posebice vrijednih) naslova čuvati i zaštititi na različitim mjestima, što znači da bi trebalo voditi računa o zaštiti više primjeraka istog naslova na raznim mjestima, bez obzira na njihovu kompletnost u knjižnicama koje ga posjeduju. Isto je tako njegova fizička dostupnost na više mjesta nužna i radi svih budućih istraživanja i stvaranja tzv. kontekstualne, tj. kulturne informacije o pisanoj baštini.

Distribucijom mikrofilmova i čitanjem izvornika preko mikročitača sačuvali bismo izvornike od daljnjeg fizičkog oštećivanja i donekle riješili problem zaštite kada bi mikrofilmovi bili čitljivi bez mikročitača. Kako knjižnice nemaju sredstava za nabavu mikročitača, u takvoj situaciji mikrofilmiranje nije rješenje za očuvanje izvornika nego samo njegova sadržaja. Digitalizacijom jednog potpunog primjerka novina udovoljilo bi se svim knjižnicama koje imaju potrebu za digitalizacijom svojih nekompletnih primjeraka. Digitalni oblik čitljiv je preko računala i ne zahtijeva sredstva za dodatnu opremu, posebice kad je dostupan na Internetu. Sve govori u prilog digitalizacije novina, a stanje novinskih fondova posebno upućuje na hitnost primjene tog postupka.

3. Da suradnja knjižnica daje dobre rezultate poznato mi je iz iskustva, tj. zahvaljujući suradnji s knjižnicom Muzeja grada i Hrvatskim državnim arhivom uspjeli smo pripremiti cjelovit i kvalitetan predložak „Novog doba“, važnih splitskih novina iz međuratnog razdoblja, za mikrofilmiranje i digitalizaciju. Grad Split, ali i svi drugi koji to žele, dobit će potpun i kvalitetan primjerak „Novog doba“ na mikrofilmu, digitaliziran na CD-u i u kasnijoj fazi na Internetu.

Mr. sc. Ivanka Kuić

	Rezultati ankete o broju distribuiranim mikrofilmovima i mogućnosti da se oni koriste pomoću mikročitača
	Knjižnice- fondovi- mikrofilmirana građa-mikročitači
	knjižnica	ukupni fond	fond novina	mikrofilm sv.	mikrofilm nasl	mikročitači
1.	Nacionalna i sveučilišna knjižnica	2,700.000	115.000	12.000	280	da
2.	Sveučilišna knjižnica Split	419.245	7000	20	/	ne
3.	Sveučilišna knjižnica Pula	310.000	5150	217	22	da
4.	Sveučilišna knjižnica Rijeka	381.111	6345	482	6	da
5.	Knjižnica HAZU	500.000	1500	ne		ne
6.	Gradska knjižnica Zagreb	400.000	8000	30	3	ne
7.	Gradska knjižnica Varaždin	182.000	250	58	/	ne
8.	Gradska knjižnica Pula	117.000		ne		?
9.	Znanstvena knjižnica Zadar	880.000	10.252	174	6	nema pod-
10.	Gradska knjižnica Koprivnica	91.860	100	ne		ne
11.	Radnička knjižnica Zagreb	194.031	2669	ne		ne
12.	Muzej grada Koprivnica	13.500	160	35	10	ne
13.	Gradski muzej Varaždin	17.550	219	4	3	ne
14.	Gradski muzej Karlovac	3.150	2000	ne		ne
15.	Gradski muzej Sisak	8.421	14 naslova	ne		ne
16.	Muzej Slavonije			nema pod.
17.	Državni arhiv Bjelovar	3.500	220	ne		ne
18.	Državni arhiv Dubrovnik	40.000	3000	ne		ne
19.	Državni arhiv Zagreb			nema pod.
20.	Državni arhiv Pazin	16.299	2083	ne		ne
21.	Državni arhiv Slavonski Brod	10.300	330 godišta	3	23	da
22.	Državni arhiv Split	44.223	1850	ne		ne
		3.632.190	160.540	13.023
	Od ukupno 22 anketirane knjižnice koje posjeduju novine 10 knjižnica posjeduje mikrofilmiranu građu, a od toga samo 4 knjižnice posjeduju mikročitač
	Od ukupnog broja svezaka 160.540, mikrofilmirano je 12.680 sv.
	Digitalizirano 127 naslova